Ko opremi ratnika na Allahov put – kao da i sam učestvuje u toj borbi, a ko zamijeni ratnika na Božijem putu u nekom dobru (izdržavanju porodice), i on kao da je učestvovao u borbi." (Buharija, 2843. Ebu Davud, 2509)

Otiđite Ebu Seidu i poslušajte hadis od njega!" – I mi smo mu otišli, a on i njegov brat natapaju svoju bašču, i kad nas je ugledao, dođe, sage se, sjede i ispriča: "Prenosili smo ćerpić za džamiju, ćerpić po ćerpić, a Ammar je prenosio po dva ćerpića, pa je pokraj njega prošao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otresao mu s glave prašinu i rekao: Teško Ammaru! Ubit će ga jedna odmetnička grupa; Ammar će njih pozivati Allahu, a oni Ammara (paklenoj) vatri." (Buharija, 2812)

Amr b. Akješ je u predislamsko doba imao kamatu kod nekih ljudi. Nije htio primiti islam dok je od njih ne uzme. Na Dan Uhuda upita: 'Gdje su moji amidžići?' 'Na Uhudu' - rekoše mu ljudi. 'A gdje je taj i taj?' 'Na Uhudu' - kazaše mu. 'A gdje je taj i taj?' 'I on je na Uhudu' - odgovoriše mu. On tada obuče svoj pancir, uze oružje, uzjaha svoga konja i pode prema muslimanima. Kada ga muslimani ugledaše, rekoše: 'Amre, ne približavaj nam se'. 'Ja sam primio islam' - reče on i nastavi da se bori (na njihovoj strani). Poho bi ranjen, uzeše ga i odnesoše njegovoj rodbini. Tada kod njega dođe Sa'd b. Muaz i reče njegovoj sestri: 'Pitaj ga je li se borio iz fanatizma prema svome narodu, ili iz bijesa prema njima, ili se borio radi Allaha i Njegovog Poslanika?' Rekao je: 'Borio sam se radi Allaha i Njegovog Poslanika.' Umro je i ušao u Džennet, a nijedan namaz nije klanjao.'' (Ebu Davud, 2537)

'Moj brat se na Dan Hajbera žestoko borio. Od silne borbe mu ispade mač, povrati mu se i ubi ga. Ashabi su se dvoumili u vezi slučaja čovjeka koji pogine od vlastitog oružja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'On je poginuo trudeći se i boreći se na Allahovom putu.' (Ebu Davud, 2538)

Uzvišeni Allah se divi čovjeku koji se bori na Allahovom putu, pa njegovi drugovi pobjegnu, a on se, znajući šta ga čeka, vrati i bori dok ne pogine. Uzvišeni Allah kaže Njegovim melekima: 'Pogledajte Moga roba! Vratio se iz želje za onim što je kod Mene i čežnje za tim sve dok nije poginuo."' (Ebu Davud, 2536)

Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, ko god bude ranjen na Allahovom putu – a Allah najbolje zna ko je ranjen na Njegovom putu – doći će na Sudnji dan, s bojom krvi (šehidske), a miris (mu) je miris mošusa (miska)." (Buharija, 2803)

- Ko je najbolji čovjek? "Čovjek koji s bori na Allahovom putu svojim životom i imovinom", odgovori on. - Ko onda? - upita ovaj. "To je vjernik u nekom od planinskih tjesnaca koji Allahu ibadeti, i ljude poštedi svoga zla", odgovori on. (Muslim, 1888)

"Ebu Se'ide, onome ko je zadovoljan što mu je Allah gospodar, islam vjera a Muhammed, a.s., vjerovjesnik, Džennet je zagarantiran." Ebu Se'id se tome začudi pa reče: Ponovi mi to, Božiji Poslaniče!" On to učini zatim reče: "Ima još jedna stvar zbog koje Allah čovjeka uzdigne za stotinu deredža u Džennet, između svake deredže je razmak koliki je između nebesa i Zemlje." - Koja je to stvar Božiji Poslaniče? - upita. "Džihad na Allahovom putu, džihad na Allahovom putu!" odgovori on. (Muslim, 1884)

Pitali smo Abdullaha ibn Mesuda, r.a., o ajetu: I nipošto ne misli da su mrtvi oni koji s poginuli na Allahovom putu. Naprotiv, oni su živi, u počastima su kod svoga Gospodara (Alu 'Imran, 169.), pa je odgovorio: - I mi smo, zaista, pitali o tome pa je Božiji Poslanik, a.s., rekao: "Njihove duše s u njedrima zelenih ptica, one imaju svjetiljke (kandilje) koje su obješene o Arš, u Džennetu se kreću kuda žele, a onda se vraćaju kod ih svjetiljki pa im se jasno pojavi njihov Gospodar pitajući ih: - Želite li štogod - Šta bismo mogili poželjeti kad se krećemo Džennetom kud želimo? - odgovore oni, a On im to isto tri puta ponudi. Pošto uvide da će im to pitanje i dalje bit postavljano, onda kažu: - Gospodaru naš željeli bismo da nam duše vratiš u naša tijela, pa da na tvom putu ponovo poginemo! Pošto vidi da nemaju potrebe ni za čim, On ih prestane nuditi." (Muslim, 1068)

"Šehidu su, osim duga, svi grijesi oprošteni." (Muslim, 1886)

- Došli su Vjerovjesniku, a.s., neki ljudi i rekli mu: - Pošalji sa nama ljude da nas podučavaju Kur'anu i Sunnetu! On im posla sedamdeset ljudi ensarija i znanih karija, učača Kur'ana, među kojima bijaše i moj dajdža Haram. Oni su inače noću učili Kur'an proučavajući (islam) zajednički i obrazujući se, a danju su osiguravali vodu za džamiju i sabirali drva pa ih prodavali te kupovali hranu beskućnicima i sirotinji, koji su živjeli na džamijskim sofama. Njih je Vjerovjesnik s.a.v.s., poslao, ali su ih ovi presreli i poubijali prije nego što su stigli na predviđeno mjesto. Poručili su: - Naš Allahu, prenesi poruku od nas našem Vjerovjesniku da smo se sa Tobom susreli da smo Tobom zadovoljni, te da si Ti zadovoljan nama. Neki je čovjek prišao sleđa Haramu, Enesovom dajdži i probi ga kopljem, a Haram reče: - Pobijedio sam, tako mi Gospodara Kabe! Tada je Božiji Poslanik, a.s., rekao svojim ashabima: "Vaša su braća zaista poubijana, a kazali su: Naš Allahu, prenesi od nas poruku naše Vjerovjesniku da smo se sa Tobom susreli i da smo Tobom zadovoljni i da si Ti zadovoljan nama." (Muslim, 677)

'Šehid će se moći zauzeti za sedamdeset članova svoje porodice."' (Ebu Davud, 2522)

"Pošto vaša braća izginuše na Uhudu, Allah njihove duše smjesti u zelene ptice koje odlaze na džennetske rijeke i jedu njegove plodove, potom se vraćaju na kandila od zlata koja su okačena u hladu Arša. Kada su vidjeli ugodnost njihove ishrane, njihovog pića i boravka, rekli su: 'Ko će o nama obavijestiti našu braću, da smo živi i opskrbljeni u Džennetu kako ne bi izbjegavali džihad i odustajali od borbe?' Uzvišeni Allah reče: 'Ja ću ih obavijestiti o vama.', pa je Uzvišeni Allah objavio: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga. (Ali lmran, 169) (Ebu Davud, 2520)

Neće niko ko umre pa bude imao kod Allaha nagradu zaželjeti da se vrati na ovaj svijet, makar čitav svijet i sve što je na njemu bilo njegovo, jedino će šehid (na Allahovom putu), kada vidi nagradu koja mu pripada (za njegovu pogibiju), zaželjeti da se vrati na ovaj svijet kako bi poginuo još jednom (kao šehid)". (Buharija, 2795)

Ko vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, obavlja namaz i posti ramazan, ima pravo kod Allaha da ga uvede u Džennet, svejedno da li se borio na Allahovom putu ili sjedio u mjestu u kojem je rođen." - Allahov Poslaniče – rekli su – hoćemo li (s tim) obradovati ljude? A on reče: U Džennetu ima stotinu stupnjeva koje je Allah pripremio za borce na Svome putu, a između svaka dva stupnja je udaljenost kao razdaljina između neba i zemlje. Kada molite Allaha, molite Ga za Firdevs, jer je on najbolji Džennet i najuzdignutiji je." – Mislim da je (kaže Jahja ibn Salih) još rekao: " iznad njega je Aršur-Rahman i iz njega izviru džennetske rijeke." (Buharija, 2790)

"Najgore što se može naći kod jednog čovjeka je: uznemirujuća pohlepa (škrtost) i pretjerani kukavičluk." (Ebu Davud, 2511)

'Allahov Poslaniče, obavijesti me o džihad u i borbi.' On reče: 'O Abdullahu b. Amre, ako se budeš borio strpljivo očekujući nagradu na Onom svijetu, Allah će te proživjeti strpljivog sa nagradom na Onom svijetu. A ako se budeš borio pretvarajući se i očekujući obilje na ovom svijetu, Allah će te proživjeti kako se pretvaraš i očekuješ obilje ovoga svijeta. O Abdullahu b. Amre, s kakvom god se namjerom bude borio ili budeš ubijen, Allah će te proživjeti u takvom stanju." (Ebu Davud, 2519)

Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: Borac na Allahovom putu – a Allah najbolje zna ko je borac na Njegovom putu – jeste kao postač koji se stalno Allahu moli. Allah je zajamčio borcu na Njegovom putu da će ga, ako umre, uvesti u Džennet, ili će ga vratiti zdrava s nagradom (Svojom) ili s ratnim plijenom." (Buharija, 2787)

– Neko upita: Allahov Poslaniče, ko je najbolji čovjek?" Vjernik koji se bori na Allahovom putu svojim životom i svojim imetkom" – odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. - A ko onda?" – upitaše. -Onda vjernik, koji se (živeći) u nekom tjesnacu boji Allaha i ne uznemirava ljude." (Buharija, 2786)

Allahov Poslaniče, džihad se smatra najvrednijim djelom, pa zašto se i mi ne bismo borile?" A on je odgovorio: Za vas je najbolji džihad obaviti hadždž koji će biti primljen kod Allaha (dž.š.)." (Buharija, 2784)