Ebu Davud | 2759
HADIS
Sulejm ibn Amir kaže:
Između Muavije i Bizantinaca postojao je (mirovni) sporazum, i on se kretao prema njihovom teritoriju da im bude što bliže. Kad je istekao sporazumom predviđeni rok, krenuo je u vojni pohod protiv njih, a tada mu je prišao neki čovjek na devi, ili na konju, govoreći: 'Allahu ekber! Allahu ekber! Drži se date riječi, ne varaj!' Kad, to bijaše Amr ibn Abesa, pa Muavija posla po njega i upita ga šta to on radi, a on mu odgovori: 'Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: 'Ko s nekima bude imao (mirovni) sporazum, neka ne kreće prema njima, i neka sporazum ne razvrgava prije nego što istekne njegov rok, ili prije nego im ponudi novi takav sporazum!'' Na to je Muavija odustao od pohoda." (Hadis bilježi Ebu Davud, 2759, i Tirmizi, 1580, koji za njega veli da je hasen-sahih.)
ARAPSKI
سليم بن عامر: كان بين معاوية بين الروم عهد، وكان يسير نحو بلادهم ليقرب، حتى إذا انقضى العهد، غزاهم، فجاءه رجل على دابةٍ أو فرسٍ وهو يقول: الله أكبر، الله أكبر، وفاءٌ لا غدرٌ، فإذا هو عمرو بن عبسة، فأرسل إليه معاوية، فسأله فقال: سمعت النبي صلى الله عليه وسلم يقول: "من كان بينه وبين قوم عهدٌ فلا يشد عقدةً ولا يحلها حتى ينقضي أمدها، أو ينبذ إليهم على سواءٍ" فرجع معاوية. أبو داود