Muslim | 1763

HADIS

Ibn Abbas kaže:

Omer mi je pričao da je, prilikom Bitke na Bedru, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pogledao idolopoklonike, kojih je bilo hiljadu, dok je njegovih ashaba bilo tri stotine i devetnaest ljudi, pa se okrenuo prema Kabi, ispružio ruke i obratio se Gospodaru riječima: 'Bože moj, ako ova skupina pripadnika islama izgine, na Zemlji nećeš biti obožavan!' Tako je neprestano molio, ispruženih ruku i okrenut prema Kabi, da mu je i ogrtač spao s ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr, uzeo njegov ogrtač i bacio ga na njegova ramena. Zatim je stao iza njegovih leđa i rekao mu: 'Allahov Vjerovjesniče, dovoljno si molio svoga Gospodara! Ta, on će tebi dati ono što ti je obećao!' Allah je tada objavio: 'I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: 'Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti!'' (El-Enfal, 9). Tako ga je Allah potpomogao melekima." Semmak kaže: Meni je Ibn Abbas ispričao ovo: 'Dok je, tada, jedan musliman silovito pred sobom tjerao jednog idolopoklonika, ponad sebe je čuo udarac biča i glas konjanika koji je govorio: 'Naprijed, Hajzume!' Potom je vidio kako onaj idolopoklonik pred njim pada kao bačen na zemlju. Na njemu je vidio tragove udarca, na nosu i brazgotinu po licu, onako kako to bude od udarca biča, pa mu je to sve odmah pomodrjelo. Zatim je taj ensarija došao i to ispričao Vjerovjesniku, s.a.v.s. On mu je na to rekao: 'Istinu si kazao, to je bila potpora s trećega neba!' Tog dana ubili su sedamdeset nevjernika, a sedamdeset zarobili! Ibn Abbas kaže: 'Kad su zarobili te ljude, Božiji Poslanik, s.a.v.s., upitao je Ebu Bekra i Omera šta da urade s njima. Ebu Bekr je rekao: 'Božiji Poslaniče, sve su to bližnji i daljnji rođaci! Mislim da trebaš za njih uzeti otkupninu kojom ćemo se pomoći u borbi protiv nevjernika, dok će njih Allah, nadati se, uputiti u islam!' 'A šta ti misliš, Ibnul-Hattabe?', obratio se potom Poslanik Omeru. 'Ne, tako mi Allaha, Božiji Poslaniče!', rekao je on, 'ja mislim da nas trebaš pustiti da im odrubimo glave! Pusti Aliju neka odrubi glavu Akilu, a mene pusti da odrubim glavu nekom svom rođaku, jer su to sve nevjerničke vođe i prvaci!' Božiji Poslanik, s.a.v.s., priklonio se pak Ebu Bekrovom mišljenju, a ne onome kako sam ja rekao. Kad je narednog dana Omer došao, zatekao je Božijega Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra kako sjede i plaču. 'Božiji Poslaniče', kazao je, 'kaži mi zašto ti i tvoj drug plačete! Plakao bih i ja ako bih imao razloga, a ako ne budem imao, plakat ću stoga što vi plačete?!' 'Plačem zbog uzimanja otkupnine koju su mi predložili tvoji drugovi', rekao je Poslanik, 'jer mi je pokazana njihova patnja koja je bliža od ovog drveta... Uzvišeni Allaha objavio je: 'Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno držati zarobljenike dok ne izbori pobjedu na Zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli. Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dobro i lijepo, i bojte se Allaha. Allah, zaista, prašta i milostiv je!'' (El-Enfal, 67-69) Tako im je Allah taj plijen učinio dopuštenim." (Predanje bilježe Muslim, 1763, i Tirmizi, 3081.)

ARAPSKI

ابن عباسٍ: حدثني عمر لما كان يوم بدرٍ نظر النبيُّ صلى الله عليه وسلم إلى المشركين وهم ألفٌ وأصحابهُ ثلاثمائةٍ وتسعة عشر رجلاً، فاستقبل صلى الله عليه وسلم القبلة ثم مدَّ يديه فجعل يهتفُ بربه يقولُ: "اللهمَّ أنجز لي ما وعدتني، اللهمَّ آتني ما وعدتني، اللهمَّ إنك إن تهلك هذه العصابة من أهل الإسلام لا تُعبد في الأرض"، فما زال يهتفُ بربه مادًّا يديه مستقبل القبلة حتى سقط رداؤه عن منكبيه، فأتاه أبو بكرٍ فأخذ رداءه فألقاه على منكبيه، ثم التزمه من ورائه، وقال يا نبي الله: كفاك مناشدتك ربك فإنه سينجز لك ما وعدك، فأنزل الله {إِذْ تَسْتَغِيثُونَ رَبَّكُمْ فَاسْتَجَابَ لَكُمْ أَنِّي مُمِدُّكُمْ بِأَلْفٍ مِنَ الْمَلائِكَةِ مُرْدِفِينَ} [الأنفال:9] فأمدَّهُ اللهُ بالملائكة، قال سماكُ: فحدثني ابنُ عباسٍ قال: بينما رجلٌ من المسلمين يومئذٍ يشتدُّ في أثر رجلٍ من المشركين أمامه، إذ سمع ضربةً بالسوط فوقه، وصوتُ الفارس يقولُ: أقدم حيزومُ، فنظر إلى المشرك أمامه خرَّ مستلقيًا، فنظر إليه فإذا هو قد خطم أنفه وشقَّ وجهه كضربة السوط (فاخضرَّ) ذلك أجمع فجاء الأنصاريُّ فحدث بذلك النبيَّ صلى الله عليه وسلم، فقال: "صدقت، ذلك من مدد السماء الثالثة" فقتلوا يومئذٍ سبعين، وأسروا سبعين، قال ابن عباس: فلمَّا أسروا الأسارى، قال صلى الله عليه وسلم لأبي بكرٍ وعمر: "ما ترون في هؤلاء الأسارى"؟ فقال أبو بكرٍ: يا رسول الله هم بنو العم والعشيرة، أرى أن تأخذ منهم فديةً فتكون لنا قوةً على الكفار، فعسى الله أن يهديهم إلى الإسلام، فقال صلى الله عليه وسلم: "ما ترى يا ابن الخطاب"؟ قال: (لا والله) يا رسول الله، ولكني أرى أن تمكننا فنضرب أعناقهم، فتمكن عليًا من عقيلٍ فيضربُ عنقه، وتمكنني من فلانٍ نسيبًا لعمر فأضرب عنقه، فإنَّ هؤلاء أئمة الكفر وصناديدها، فهوى صلى الله عليه وسلم ما قال أبو بكرٍ ولم يهو ما قلتُ، فلمَّا كان من الغد جئتُ فإذا رسولُ الله صلى الله عليه وسلم وأبو بكرٍ قاعدين يبكيان، فقلت يا رسول الله أخبرني من أيّ شيءٍ تبكي أنت وصاحبك؟ فإن وجدت بكاءً بكيتُ، وإن لم أجد بكاءً تباكيتُ لبكائكما. فقال: "أبكي للذي عرض على أصحابك من أخذهم الفداء، لقد عرض على عذابهم أدنى من هذه الشجرة وأنزل الله تعالى: {مَا كَانَ لِنَبِيٍّ أَنْ يَكُونَ لَهُ أَسْرَى حَتَّى يُثْخِنَ فِي الْأَرْض} [الأنفال: 67] إلى قوله {فَكُلُوا مِمَّا غَنِمْتُمْ حَلالاً طَيِّباً} [الأنفال: 69] فأحلَّ الله الغنيمة لهم". مسلم (1763) والترمذي (3081).

KOMENTAR HADISA

Poslanik, s.a.v.s., je molio Uzvišenog da ga nadahne da donese ispravnu odluku i pouzdao se u Njega. Među njegove poznatije dove spada dova u kojoj je Allaha molio da napravi ispravan izbor. Jedan dio te dove glasi: „Allahu, ako je ovo dobro za mene na ovom i budućem svijetu, odredi mi to. A ako je ovo loše za mene na ovom i budućem svijetu, otkloni to od mene.“[1] U Bici na Bedru, nakon što je učinio sve kako bi se što bolje pripremio za bitku, proučio je dovu: „Allahu moj, ispuni mi ono što si mi obećao. Allahu moj, daj mi ono što si mi obećao. Allahu moj, ako ova skupina muslimana bude uništena, Tebe više neće imati ko obožavati na Zemlji.“[2]

 

[1] Al-Buhārī, Aṣ-Ṣaḥīḥ: Dove, Dova koja se uči prilikom donošenja odluke/traženja od Allaha onoga što je bolje, br. 6382.; Ovaj hadis bilježe i Abū Dāwūd, at-Tirmidī, an-Nasāī i Ibn Māǧah.

[2] Muslim, Aṣ-Ṣaḥīḥ: Džihad i vojni pohodi, Pomoć meleka na Bedru i dozvola ratnog plijena, br. 1763.