Ostale zbirke
HADIS
Ibn Abbas prenosi:
Omer je krenuo prema Šamu i kad je došao u Serg, dočekali su ga zapovjednici vojske, Ebu Ubejda ibnul-Džerrah i njegovi drugovi, i obavijestili ga da se u Šamu pojavila kuga. Omer mi tada reče: 'Pozovi mi prve muhadžire!' i ja sam ih pozvao. Obavijestivši ih da se u Šamu pojavila kuga, Omer se s njima posavjetovao, ali su se razišli u mišljenju. Neki od njih rekoše: 'Krenuo si radi određenog zadatka i mislimo da ne bi trebao odustati od njega.' Drugi rekoše: 'S tobom je ostatak ashaba Vjerovjesnika, s.a.v.s., i mislimo da ih ne bi trebao izložiti toj kugi.' On im reče: 'Idite od mene!' Zatim je rekao: 'Zovnite mi ensarije!', pa sam ih pozvao. On se i s njima posavjetovao, ali su i oni postupili poput muhadžira i razišli se u mišljenju kao i oni. On i njima reče: 'Idite od mene!' Zatim je rekao: 'Zovni mi uglednike iz Kureješa koji su hidžru učinili one godine kad je oslobođena Meka!', pa sam ih pozvao. Među njima nije bilo neslaganja, nego su svi rekli: 'Mislimo da treba da se vratiš nazad s ljudima i ne izlažeš ih toj kugi.' Omer se tada obrati ljudima, rekavši: 'Ja sam ujutro na jahalici (vraćam se), pa i vi tako uradite!' Ebu Ubejda na to reče: 'Je li to bježanje od Allahove odredbe?', a Omer mu odgovori: 'Da je to bar neko drugi rekao, Ebu Ubejda!' – Omer inače nije volio da mu proturječi. 'Da, bježimo od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi! Reci mi, kad bi ti imao deva koje su ušle u jednu dolinu koja ima dvije padine, jednu plodnu, a drugu neplodnu, pa ako bi ih napasao na plodnoj, zar to ne bi činio Allahovom odredbom? A ako bi ih napasao na neplodnoj, zar i to ne bi činio Allahovom odredbom?' Tada dođe Abdurrahman ibn Avf, koji je bio odsutan zbog neke svoje potrebe, pa reče: 'Ja posjedujem znanje o tome. Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: 'Kada čujete da se ona (kuga) pojavila u nekoj zemlji, ne ulazite u nju, a ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje, bježeći od kuge!' Omer tada zahvali Allahu i udalji se." (Bilježe: Buhari 5729, Muslim 2219, Ebu Davud 3103i Malik 1867)
ARAPSKI
ابنُ عبَّاسٍ: أنَّ عمر خرج إلى الشَّام حتى إذا كان بسرغ لقيه أمراءُ الأجناد، أبو عبيدة بن الجرَّاح وأصحابهُ، فأخبروه أنَّ الوباء وقع بالشام فقال عمر لي: ادع لي المهاجرين الأوَّلين فدعوتهم، فاستشارهم وأخبرهم أنَّ الوباءَ بالشام، فاختلفوا، فقال بعضهم: خرجت لأمر ولا نرى أن ترجع عنه، وقال بعضهم: معك بقيةُ أصحاب النبي صلى الله عليه وسلم، ولا نرى أن تقدمهم على هذا الوباء، فقال: ارتفعوا عنِّي، ثمَّ قال: ادعوا لي الأنصار، فدعوتهم، فاستشارهم، فسلكوا سبيل المهاجرين واختلفوا اختلافهم، فقال: ارتفعوا عنِّي، ثمَّ قال: ادع لي من كان هاهنا من مشيخةِ قريش من مهاجرة الفتح، فدعوتهم، فلم يختلف عليه منهم رجلان، فقالوا: نرى أن ترجع بالنَّاس ولا تقدمهم على هذا الوباء، فنادى عمر في الناسِ: إنِّي مُصبِّحٌ على ظهر فأصبحوا عليه، فقال أبو عبيدة: أفرارًا من قدر الله فقال عمر: لو غيرك قالها يا أبا عبيده وكان عمر يكره خلافه، نعم نفرُّ من قدر الله إلى قدر الله، أرأيت لو كان لك إبلٌ فهبطت واديًا له عدوتان، إحداهما خصبةٌ والأخرى جدبةٌ، أليس إن رعيت الخصبة رعيتها بقدر الله وإن رعيت الجدبة رعيتها بقدر الله؟ فجاء عبد الرحمن بن عوفٍ وكان متغيبًا في بعض حاجاته، فقال: إنَّ عندي من هذا علمًا، سمعت رسول الله صلى الله عليه وسلم يقول: "إذا سمعتم به بأرضٍ فلا تقدمُوا عليه، وإذا وقع بأرضٍ وأنتم بها فلا تخرجوا؛ فرارًا منه" قال: فحمد اللهَ عمرُ، ثمَّ انصرف