Zaista će vjernik svojim lijepim ahlakom postići deredžu koju ima postač i onaj ko noću ustaje da klanja (nafila-namaz)!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4798.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upitan o jednoj vrsti rukje i liječenja pa je odgovorio: To je šejtansko djelo!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 3868.)

Zejneba veli: 'Čula sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaže: 'Doista, u rukji (odučavanju), zapisima i čaranju jeste širk.' Upitala sam: 'Zašto to kažeš? Tako mi Allaha, imala sam urok na očima pa sam otišala jednom Jevreju da mi oduči i nakon toga ozdravila.' Abdullah je rekao: 'To je šejtanski posao! On ju je doticao svojom rukom i kad joj je odučio, prestao je. Dovoljno ti je da kažeš kao što je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: 'Gospodaru ljudi, ukloni nevolju, izliječi, Ti si Onaj koji liječi, jedino ti liječiš, i nakon Tvog liječenja bolest se otklanja!''" (Hadis bilježi Ebu Davud, 3883.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je zabranio svaki ružni lijek kao što je otrov i sl. (Hadis bilježe Ebu Davud, 3870, i Tirmizi, 2045.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je Ubejju b. Ka'bu ljekara pa mu je on prerezao venu." (Hadis bilježi Ebu Davud, 3864.)

Niko se nije požalio Vjerovjesniku, s.a.v.s., na bol u glavi a da mu on nije preporučio da pusti krv, niti na bol u nogama a da mu nije rekao da nanese knu na njih." (Hadis bilježi Ebu Davud, 3858.)

Njezin otac je zabranjivao svojoj porodici isisavanje krvi utorkom, smatrajući, na osnovu riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je utorak dan krvi i da se u njemu nalazi sat u kojem se ona ne zaustavlja. (Predanje bilježi Ebu Davud, 3862.) (Albani ga ocjenjuje slabim)

Aiša kaže da je pored nje prošao prosjak, pa mu je ona dala krišku hljeba, a prošao je i jedan drugi koji je imao na sebi odjeću, i izgledao dostojanstvenije, pa je njemu rekla da sjedne, te je on jeo. Neko joj je to spomenuo, pa je ona rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Prema ljudima postupajte u skladu s njihovim pozicijama." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4842.)

U poštivanje Allahovog veličanstva spada: poštivanje starijih muslimana, hafiza Kurana, koji ga nosi bez pretjerivanja i potcjenjivanja, i poštovanje pravednog vladara." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4843)

Pružiti prenoćište gostu dužnost je svakome muslimanu, pa ko osvane u njegovoj avliji - on mu je dūg: može ga izmiriti, ili ostaviti!" (Predanje bilježi Ebu Davud, 3750.)

Bili smo na putovanju s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i on je otišao obaviti fiziološku potrebu. Mi smo tada ugledali jednu crveno glavu pticu s dva ptića, i mi smo ptiće uzeli, a onda je došla ona i stala oblijetati oko gnijezda. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., upitao je: Ko joj je uzeo njenog ptića? Vratite joj njeno čedo! I vidio je mravinjak koji smo mi bili spalili, pa je upitao: Ko je ovo spalio?, i mi smo rekli da smo to mi učinili. Vatrom ne treba kažnjavati niko drugi osim Gospodar vatre!, rekao je on." (Predanje bilježi Ebu Davud, 2675.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., naišao je pored jednog devca čija su se leđa bila slijepila za stomak, pa je rekao: Bojte se Allaha u pogledu ovih nerazboritih životinja – jašite ih čestito i hranite ih čestito!" (Predanje bilježi Ebu Davud, 2548.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., jednom me je posadio iza sebe na jahaćoj životinji i nešto mi je rekao u povjerenju, što ja nikome neću reći. On se, kad bi htio obaviti svoju potrebu, najviše volio zakloniti za kakav pješčani brijeg ili u palmovik, pa je tada ušao u palmovik jednog ensarije, kad tamo bijaše jedna deva, pa kad je ugledala Vjerovjesnika, s.a.v.s., raznježila se i u očima su joj se pojavile suze. Božiji Poslanik, s.a.v.s., prišao joj je, potrao je po ušnim kostima, i ona se smirila. 'Ko je vlasnik ove deve?', upitao je, i došao je jedan ensarijski momak. 'To je moja deva, Božiji Poslaniče!', rekao je. 'Zar se ne bojiš Allaha za ovu životinju koju ti je dao u vlasništvo', kazao mu je on, 'požalila mi se da je izgladnjuješ i iscrpljuješ radom!'" (Predanje bilježi Ebu Davud, 2549.)

Milost se izuzima samo od nesretnika!" (Predanje bilježe Ebu Davud, 4942, i Tirmizi, 1923.)

Milostivima će se smilovati Milostivi, pa budite milostivi prema onima na Zemlji, pa će i prema vama biti milostivi oni na nebu!" (Predanje bilježe Ebu Davud, 4941, i Tirmizi, 1924.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je i onu koja nariče i onu koja sluša!" (Bilježi Ebu Davud 3128)

Među dobrim djelima koje nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio u obavezu, tako da mu u njima ne smijemo biti neposlušne, jesu: da ne grebemo lica, da ne kukamo, da ne trgamo otvore na košuljama i da ne širimo pjesme (kojima se nariče)." (Bilježi Ebu Davud 3131)

Ušao sam kod Aiše u njenu kuću i rekao joj: 'Majko, otkrij mi kabur Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kabure njegova dva prijatelja.' Ona otkri tri kabura, koja nisu bila ni visoka ni niska, zaravnata crvenom zemljom." (Bilježi Ebu Davud 3220)

"Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao sabah-namaz, upitao bi: 'Je li neko nešto noćas sanjao? Nakon mene će od vjerovjesništva ostati samo istiniti snovi." (Ebu Davud, 5012)

"Kada se približi vrijeme (Sudnji dan), rijetko koji će snovi muslimana biti neistiniti. Najiskrenije snove imaju oni koji su najiskreniji u govoru. Snova ima tri vrste: lijepi - oni su radosna vijest od Allaha; snovi kojima šejtan zastrašuje i rastužuje onoga ko sanja, i snovi u kojima osoba sanja ono o čemu razmišlja. Zato, kada neko usnije nešto što ne voli, neka ustane i klanja i neka to ne priča drugima. Vjerovjesnik veli: 'Ja volim kada sanjam vezivanje, a ne volim kada sanjam okove; vezivanje simbolizira čvrstinu u vjeri.'" (Ebu Davud, 5014)