Buharija | 3130

HADIS

Od Ibn Omera prenosi se da mu je neki čovjek Egipćanin rekao:

'Hoću da te pitam nešto pa mi odgovori. Da li ti je poznato da je Osman pobjegao iz Bitke na Uhudu?' Rekao je: 'Poznato nam je da je bio odsutan i nije učestvovao ni u Bici na Bedru?' Rekao je: 'Da.' Egipćanin je nastavio pitati: 'Poznato nam je bio odsutan i prilikom davanja prisege Allahovom Poslaniku, a.s., na Hudejbiji.' Odgovorio je Ibn Omer: 'Da.''Allahu ekber', uzviknuo je čovjek. Ibn Omer mu je rekao: 'Dođi da ti pojasnim. Što se tiče njegovog bjekstva s Uhuda, ja svjedočim da mu je Allah, dž.š., oprostio. Kad je riječ o njegovom odsustvu iz Bitke na Bedru, on je bio oženjen kćerkom Allahovog Poslanika, a.s., koja je bila bolesna, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Ti imaš istu nagradu kao čovjek koji je učestvovao u Bici na Bedru i udio u ratnom plijenu.' Što se pak tiče njegovog odsustva prilikom davanja prisege na Hudejbiji, da je bio iko drugi ko je važniji u okolini Meke, poslao bi ga. Međutim, Poslanik, a.s., poslao je Osmana, a davanje prisege Poslaniku, a.s., bilo je poslije njegova odlaska u Meku. Zato je Poslanik, a.s., rekao pokazujući svojom desnom rukom: 'Ova ruka je Osmanova.'"Zatim mu je Ibn Omer rekao: S ovim sada možeš da ideš!" (Bilježe Buhari, 3130, i Tirmizi, 3706.)

ARAPSKI

ابن عمر: وقد قال له رجلٌ مصريٌّ: إني سائلُك عن شيءٍ فحدثني، هل تعلمْ أنَّ عثمانَ فرَّ يومَ أحدٍ؟ قال: نعلمْ أنه تغيبَ عن بدرٍ ولم يشهد؟ قال: نعم، قالَ: تعلم أنه تغيَّب عن بيعة الرضوانِ فلم يشهدها؟ قال: نعم، قال: اللهُ أكبرُ، فقال ابنُ عمرَ: تعال أُبينُ لك، أمَّ فرارُه يوم أحدٍ: فأشهدُ أنَّ الله عفا عنه، وأما تغيبهُ عن بدرِ: فإنه كانت تحته رقيةُ بنتُ رسولٍِ الله صلى الله عليه وسلم، وكانت مريضةً، فقال له النبيُّ صلى الله عليه وسلم: "إنَّ لك أجرَ رجلٍ ممن شهدَ بدرًا وسهمه"، وأمَّا تغيبُه عن بيعة الرضوانِ: فلو كان أحدٌ أعزَّ ببطنِ مكةَ من عثمان لبعثه، فبعث صلى الله عليه وسلم عثمانَ، وكانت بيعةُ الرضوانِ بعد ما ذهبَ عثمانُ إلى مكة، فقال صلى الله عليه وسلم بيده اليمنى "هذه يدُ عثمانَ"، فضربَ بها على يدهِ، وقال هذه لعثمانَ، ثم قال ابنُ عمر: اذهب بها الآنَ معكَ