Buharija
HADIS
Pričao nam je Musa b. Ismail, njemu Ebu-Avane, a njemu Usman, sin Mevhebov koji je kazao: "Došao je neki Egipćanin i obavio hadždž. Vidio je ljude kako sjede, pa je upitao:
Ko su ovi ljudi?
To su Kurejšije, odgovorili su mu. A ko im je šejh?, upitao je ovaj. Abdullah b. Omer, odgovorili su mu. Sine Omerov, reče on, upitat ću te nešto pa mi odgovori. Znaš li da je Osman pobjegao na Dan Uhuda?
Da, odgovorio mu je. A znaš li da nije bio na Bedru, da je bio odsutan?
Da, odgovorio mu je. A znaš li, nastavi ovaj, da je bio odsutan kad se davala prisega Ridvan, da joj nije prisustvovao?
Da, odgovorio mu je. Allah je najveći!, uzviknu ovaj. Dođi, reče mu Ibn-Omer, da ti objasnim.
Što se tiče njegovog bijega na dan Uhuda: svjedočim da mu je Allah oprostio i oslobodio ga. Što se tiče njegova odsustva s Bedra: bio je oženjen Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, kćerkom; bila je bolesna, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Imaš nagradu kao onaj koji je bio na Bedru i njegov ratni plijen. A što se tiče prisege Ridvan: da je iko iz Mekke imao jači utjecaj od Osmana, njega bi (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) poslao u Mekku umjesto Osmana, kojeg je poslao prije same prisege. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao je svoju desnicu i rekao: Ovo je Osmanova ruka! Udario je njome po drugoj rekavši: Ovo je Osmanova prisega! A sada idi s ovim što si čuo!, reče mu Ibn-Omer." (Buhari)
ARAPSKI
حَدَّثَنَا مُوسَى بْنُ إِسْمَاعِيلَ، حَدَّثَنَا أَبُو عَوَانَةَ، حَدَّثَنَا عُثْمَانُ ـ هُوَ ابْنُ مَوْهَبٍ ـ قَالَ جَاءَ رَجُلٌ مَنْ أَهْلِ مِصْرَ حَجَّ الْبَيْتَ فَرَأَى قَوْمًا جُلُوسًا، فَقَالَ مَنْ هَؤُلاَءِ الْقَوْمُ قَالَ هَؤُلاَءِ قُرَيْشٌ. قَالَ فَمَنِ الشَّيْخُ فِيهِمْ قَالُوا عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عُمَرَ. قَالَ يَا ابْنَ عُمَرَ إِنِّي سَائِلُكَ عَنْ شَىْءٍ فَحَدِّثْنِي هَلْ تَعْلَمُ أَنَّ عُثْمَانَ فَرَّ يَوْمَ أُحُدٍ قَالَ نَعَمْ. قَالَ تَعْلَمُ أَنَّهُ تَغَيَّبَ عَنْ بَدْرٍ وَلَمْ يَشْهَدْ قَالَ نَعَمْ. قَالَ تَعْلَمُ أَنَّهُ تَغَيَّبَ عَنْ بَيْعَةِ الرُّضْوَانِ فَلَمْ يَشْهَدْهَا قَالَ نَعَمْ. قَالَ اللَّهُ أَكْبَرُ. قَالَ ابْنُ عُمَرَ تَعَالَ أُبَيِّنْ لَكَ أَمَّا فِرَارُهُ يَوْمَ أُحُدٍ فَأَشْهَدُ أَنَّ اللَّهَ عَفَا عَنْهُ وَغَفَرَ لَهُ، وَأَمَّا تَغَيُّبُهُ عَنْ بَدْرٍ، فَإِنَّهُ كَانَتْ تَحْتَهُ بِنْتُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَكَانَتْ مَرِيضَةً، فَقَالَ لَهُ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ لَكَ أَجْرَ رَجُلٍ مِمَّنْ شَهِدَ بَدْرًا وَسَهْمَهُ ". وَأَمَّا تَغَيُّبُهُ عَنْ بَيْعَةِ الرُّضْوَانِ فَلَوْ كَانَ أَحَدٌ أَعَزَّ بِبَطْنِ مَكَّةَ مِنْ عُثْمَانَ لَبَعَثَهُ مَكَانَهُ فَبَعَثَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عُثْمَانَ وَكَانَتْ بَيْعَةُ الرُّضْوَانِ بَعْدَ مَا ذَهَبَ عُثْمَانُ إِلَى مَكَّةَ، فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِيَدِهِ الْيُمْنَى " هَذِهِ يَدُ عُثْمَانَ ". فَضَرَبَ بِهَا عَلَى يَدِهِ، فَقَالَ " هَذِهِ لِعُثْمَانَ ". فَقَالَ لَهُ ابْنُ عُمَرَ اذْهَبْ بِهَا الآنَ مَعَكَ