"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, unišao je (u džamiju), kad uže razvučeno između dva stupa (svezano). Kakvo je to uže? – upitao je.Ovo je uže za Zejnebu, odgovoriše ashabi, i kada se zamori, zakači se (nasloni se) na njega. Ne! Odriješite ga! Svaki od vas neka klanja dok ima snage, a kada se umori, neka sjedne! – reče Muhammed, a.s."

"Naš Preuzvišeni i Blagoslovljeni Gospodar spušta se svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći i govori: Ko šta moli, da mu udovoljim? Ko šta traži, da mu dam! Ko Me moli za oprost, da mu oprostim!"

"Najdraži namaz Allahu je Davudov namaz, a najdraži post Allahu je Davudov post. Davud bi spavao pola noći, jednu trećinu bi se Allahu molio i jednu šestinu (opet) spavao, a postio bi svaki drugi dan."

Džibril je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., da ga pouči namaskim vremenima. Džibril je predvodio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a on ostale muslimane. Klanjao je podne kad je sunce već bilo na sredini neba, i tako je činio isto kao i prethodni put. Džibril bi za svaki namaz predvodio Poslanika, s.a.v.s., a on ostale muslimane. Drugog dana klanjao je akšam, nakon toga smo zaspali, a zatim se probudili." (Hadis bilježi Nesai 256255/1.)

Džibril mi je dva puta bio imam, i to pored Kabe. Prvi put mi je klanjao podne kada je hlad bio onoliki koliki je remen nanule. Zatim je klanjao ikindiju kad je hlad svakog predmeta bio toliki koliki je i sami predmet. Zatim je klanjao akšam kada je sunce zašlo i postač se omrsio. Jaciju je klanjao kad je nestalo sunčeva rumenila. Sabah je klanjao čim se zora pojavila i kada je postač prestao s jelom. Drugi put mi je klanjao podne kad je sjena svakog predmeta bila onolika koliki je i sam predmet, dakle u jučerašnjem vremenu koje je prvi put bilo skoro ikindijsko. Ikindiju je klanjao kad se sjena svakog predmeta uvećala dva puta. Akšam je klanjao u istom vremenu kao i prvi put, a jaciju je klanjao kad je prošla jedna trećina noći. Zatim je klanjao sabah kada se na zemlji razvidilo. Potom se Džibril okrenuo (njemu) i rekao: 'O Muhammede, ovo je vrijeme vjerovjesnika prije tebe, a vrijeme jednog namaza jeste period između ova dva vremena.'" (Hadis bilježe Ebu Davud 393. i Tirmizi 149.)

Neki čovjek upitao je Vjerovjesnika, s.a.v.s., o namaskim vremenima, pa mu je on odgovorio: 'Klanjaj s nama ova dva dana.' Kada se sunce maklo sa zenita, naredio je Bilalu da prouči ezan, te mu je naredio da prouči ikamet za podne i tome slično, kako se dešavalo." (Hadis bilježe Muslim 613. i Tirmizi 152.)

Vjerovjesniku, s.a.v.s., došao je neki čovjek i pitao ga o namaskim vremenima. On mu nije odgovorio ništa, već naredi Bilalu da oglasi sabah-namaz nakon pojave zore. A, ljudi se međusobno još nisu dovoljno poznavali. Zatim mu je naredio da oglasi podne, kad je sunce krenulo sa sredine neba." Jedan od prenosilaca koji je bio učeniji od njih reče: Kada je bilo pola dana." Zatim mu naredi da oglasi ikindiju, dok je sunce bilo još visoko na nebu. Potom mu naredi da oglasi akšam, nakon zalaska sunca. Potom mu naredi da oglasi jaciju, nakon nestanka rumenila. Sljedeći dan odgodio je sabah-namaz, dok se gotovo razdanilo." Jedan od prenosilaca kaže: Gotovo da je sunce izašlo..." Potom je odgodio podne, do pred samo vrijeme jučerašnje ikindije, zatim je klanjao ikindiju, kada se sunce počelo primicati zalasku." Jedan od prenosilaca kaže: ...dok sunce nije porumenjelo." Potom je odgodio akšam, gotovo do nestanka rumenila i odgodio je jaciju do trećine noći. Zatim je ustao i pozvao onoga što ga je o tome pitao, te mu reče: 'Vrijeme klanjanja namaza jeste između ova dva vremena (današnjeg i jučerašnjeg).'" (Hadis bilježe Muslim 614. i Nesai 260261/1.)

Pet je namaza Allah propisao Svojim robovima, pa ko dođe s njima bez ikakvih propusta i bez njihova potcjenjivanja, Allah mu obećava na Sudnjem danu ulazak u Džennet. A ko dođe s manjkavostima namaza ili s potcjenjivanjem namaskih prava neće kod Allaha naći zaštitu, pa ako On hoće, kaznit će ga, a ako hoće, oprostit će mu." (Hadis bilježi Ibn Madža 1401.)

Čini mi se da ga spominje od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a u njemu stoji da je rekao: 'Zaista će rob koji je u posjedu odgovarati zbog svoga namaza. Ako mu bude nedostajalo namaza, bit će upitan zašto ga je izostavljao, a on će reći: 'Gospodaru moj, gazda me je opteretio obavezama koje su me odvratile od namaza.' Allah će reći: 'Vidio sam te kako kradeš iz njegove imovine za sebe, pa kako da ne ukradeš od svojih djela nešto za sebe?' Tako Allah donosi dokaz protiv njega.'" (Hadis bilježi Ahmed 328/2.)

Ponudio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., (za borbu) za vrijeme Bitke na Uhudu, a imao sam četrnaest godina, i nije mi dozvolio. Potom sam se ponudio na dan Hendeka, a imao sam petnaest godina, pa mi je dozvolio." Nafi kaže: Došao sam Omeru ibn Abdulazizu kad je bio halifa i ispričao mu ovaj događaj, pa je on rekao: 'To je uistinu granica između malodobnosti i punodobnosti muškarca', i pisao je svojim namjesnicima da odrede dijelove (ratnog plijena) za onog koji je dostigao petnaest godina. 'Ako šta preostane od toga dodijelite porodici.'" (Hadis bilježe: Buhari 2664., Muslim 1868., Ebu Davud 4406., Tirmizi 1361. i Nesai 6/155.)

Pronašli smo jedan list pored sablje Allahova Poslanikova, s.a.v.s., nakon njegove smrti. Na njemu je bilo napisano: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Razdvajajte u postelji dječake i djevojčice, braću i sestre od sedme godine, a tjerajte ih na namaz kada imaju', čini mi se, 'devet godina. Proklet neka je onaj ko sebe pripisuje drugom narodu ili drugim pokroviteljima (oslobođeni robovi su ih imali). Proklet neka je onaj ko sebi prisvaja išta što je opće dobro na Zemlji', tj. ono što se nalazi na putu muslimana." (Hadis bilježi Bezzar 1/173.)

Naređujte vašoj djeci namaz od njihove sedme godine, a kada budu imali deset godina, onda ih možete i udariti (upotrijebiti silu) zbog neobavljanja namaza i razdvajajte ih u postelji." (Hadis bilježi Ebu Davud 495.)

Podučavao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a između ostalog mi je rekao: 'Održavaj (čuvaj) pet vakata namaza', pa sam rekao: 'Sad je vrijeme u kojem ja imam puno posla, pa mi reci ono što je najbitnije, ono za što, ako budem činio, bivam nagrađen!' Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Čuvaj dva asra', a u našem rječniku ta riječ je nepoznata, pa sam upitao: 'Šta su to dva asra?', a on mi reče: 'To su dva namaza; jedan prije izlaska sunca, a drugi prije njegova zalaska.'" (Hadis bilježe Ebu Davud 428. i Hakim 1/20.)

Uzvišeni je Allah na početku propisao namaz po dva rekata. Zatim je kod kuće upotpunjen na četiri rekata, a na putu je ostao kao što je i prvobitno propisan." (Hadis bilježe: Buhari 350., Muslim 685., Ebu Davud 1189., Nesai i Malik 1/148.)

Namaz je preko vašeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., propisan četiri rekata kod kuće, dva na putu i jedan u strahu." (Hadis bilježe: Muslim 687., Ebu Davud 1247. i Nesai 3/118119.)

Propisano je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. u Noći Mi'radža pedeset namaza. Poslije toga je taj broj smanjivan, dok se nije smanjio na pet, a onda je glas povikao: 'Muhammede, kod Mene se riječ ne mijenja, ti za ovih pet namaza imaš (nagradu) kao za pedeset.'" (Hadis bilježe: Buhari 349., Muslim 163. i Tirmizi 213.)

Upitao je neki čovjek Vjerovjesnika, s.a.v.s.,, rekavši: 'Koliko je Allah propisao Svojim robovima namaza?' On reče: 'Allah je Svojim robovima propisao pet dnevnih namaza.' Čovjek se onda zakleo da neće ništa dodavati od namaza, niti će šta od njega oduzimati. Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Ako je iskren, sigurno će ući u Džennet." (Hadis bilježi Nesai)

Doista, namaz, post i zikr su vredniji od davanja na Allahovom putu i do sedam stotina puta." (Hadis bilježe Ebu Davud 2498. i Hakim 2/78.)

Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s.,: 'Koje djelo je najvrednije kod Allaha?' On reče: 'Namaz (obavljen) u njegovom vremenu.' 'A koje onda?', upitao sam. 'Dobročinstvo roditeljima', odgovorio je on. 'A koje onda', upitah dalje. 'Onda borba na Allahovom putu', reče." Zatim on kazuje: Pričao mi je o njima, a da sam nastavio s pitanjima, on bi nastavio s odgovorima." (Hadis bilježe: Buhari 2782., Muslim 85., Tirmizi 1898. i Nesai 1/292.)

Između nas i munafika je prisustvo jaciji i sabahu – oni to ne mogu", ili je rekao nešto tome slično. (Hadis bilježi Malik 1/128.)