Allah je iz Ismailova potomstva izabrao (pleme) Kinanu, iz Kinane je izabrao Kurejš, iz Kurejša Benu Hašim, a iz Benu Hašima izabrao je mene."

Poslan sam u najboljoj generaciji ljudskog roda. Prolazila je generacija za generacijom, dok nisam ja bio iz ove generacije iz koje sam bio (poslan)." (Hadis bilježi Buhari, 3557)

Ibrahim je umro kao dojenče. On će imati dvije dojilje u Džennetu koje će upotpuniti njegovo dojenje i on je moj sin". (Bilježi Muslim, 2316.)

Kurejšije su se dogovorili da ustraju u grijesima i nevjerovanju. Neki od njih su rekli: Put kojim mi idemo ispravniji je od puta ovog bijednika koji nema muških potomaka. Tada je Allah, dž.š., objavio: Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji (El-Kevser, 1-2), do kraja sure. Nakon toga dobio je petero muške djece, četvero od Hatidže. To su Abdullah, koji je najstariji, i Tahir. Neki kažu da su Tahir i Tajjib ustvari Abdullah, pa ih je trojica, i Kasim. A Ibrahim je od Marije. Imao je četiri kćeri. Zejneba je bila supruga Ebu el-Asa ibn er- Rebia. Zatim Rukajja i Ummu Kulsum. One su bile supruge Utbe i Utejbe, sinova Ebu Leheba. Kad je objavljeno: Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! (sura El- Mesed,1), zatražio je od njih da se rastanu s njima. Potom se Osman, r.a., prvo oženio Rukajjom, koja je s njime učinila hidžru u Abisiniju. Tamo mu je rodila sina Abdullaha po kome je on dobio nadimak. (Ebu Abdullah) Kad je ona umrla, on se oženio Ummu Kulsum. Fatima je bila udata za Aliju i rodila mu je Hasana, Husejna i Muhsina. Zejneba je bila udata za Abdullaha ibn Džafera, a Ummu Kulsum Alija je udao za Omera, r.a." (Bilježi Rezin.)

Dok smo bili s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na Mini, mjesec se raspolovio na dva dijela. Jedna polovina bila je iza brda, a druga ispod brda. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao nam je: Budite svjedoci!" (Bilježe Buhari, 3636, i Muslim, 2800.)

Kad je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se kopa hendek, jedna stijena prepriječila se, pa nisu mogli kopati. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo čekić, a ogrtač ostavio prema hendeku. Zatim je izgovorio: Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde, Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna (Alu Imran, 115), i ukazala se trećina kamena, a Selman Farisi je to posmatrao. S Poslanikovim, s.a.v.s., udarcem sijevnula je munja. Zatim je udario drugi put i rekao: Riječi Gospodara tvo- ga vrhunac su istine i pravde, pa je otpala trećina kamena, i sijevnula je munja, a Selman Farisi ju je vidio. Zatim je udario i treći put izgovarajući: Riječi Gos podara tvoga vrhunac su istine i pravde, a zatim se ukazala i treća trećina. Poslanik, a.s., izašao je, uzeo svoj ortač i sjeo. Selman je rekao: Allahov Poslaniče, vidio sam munju svaki put kad si udarao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Selmane, jesi li to vidio? Odgovorio je: Da, tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Kad sam udario prvi put, ukazale su mi se palače Kisre i palače koje se nalaze okolo njih, tako da sam ih vidio svojim očima. Prisutni ashabi rekli su: Allahov Poslaniče, moli Allaha, dž.š., da ih osvojimo i uzmemo kao ratni plijen njihovo potomstvo, i da našim rukama pokorimo njihove gradove. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je to tražio u dovi. Zatim sam udario drugi put, pa su mi se ukazale palače Kajsara i ono što se nalazi okolo njih, tako da sam ih vidio svojim očima. Prisutni ashabi su rekli: Allahov Poslaniče, moli Allaha, dž.š., da ih osvojimo i uzmemo kao ratni plijen njihovo potomstvo, i da našim rukama pokorimo njihove gradove. Zatim sam udario treći put, pa su mi se ukazale palače Abisinaca i okolna sela, tako da sam to vidio svojim očima. Tada je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Pustite Abisince kao što su oni vas pustili i ostavite ih kao što su vas ostavili!" (Bilježi Nesai, VI/4344.)

Zatim smo jašući došli do žene koja je izašla s djetetom pred Vjerovjesnika, a.s., i rekla: Allahov Poslaniče, ovog mog dječaka šejtan obuzima tri puta svakog dana. On je uzeo dječaka i stavio ga između sebe i prednjeg dijela sedla, a zatim rekao: Bježi, Allahov neprijatelju, ja sam Allahov Poslanik, izgovorivši to tri puta. Zatim joj ga je vratio. Kad smo završili naše putovanje, prošli smo pored tog mjesta. Pred nas je izašla ona žena s dječakom, a ispred sebe je tjerala dva ovna i rekla: Allahov Poslaniče, primi od mene ovoj poklon. Tako mi Onoga Koji te je s istinom poslao, više mu se nije vraćao. Poslanik, a.s., rekao je: Uzmite od nje jednog ovna, a drugog joj vratite." (Bilježi Darimi, I/167-169, 17.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., sakupio je grupu ljudi iz Benu Abdul-Muttaliba i svi su oni jeli meso jednog janjeta i pili iz jedne posude. Pripremio im je hranu koju su jeli sve dok se nisu zasitili, a hrana je ostala kao da nije ni dodirnuta. Zatim je zatražio da se donese mali pehar i svi su pili sve dok nisu utolili žeđ, a voda je ostala kao netaknuta. Zatim je rekao: O Benu Abdul-Muttalibe, poslan sam cijelom svijetu, a vama posebno. Vidjeli ste ove dokaze kako ste vidjeli, pa ko će mi od vas dati prisegu da bude moj brat i prijatelj? Niko od prisutnih nije ustao, a ja kao najmlađi od prisutnih ustao sam, a on mi je rekao: Sjedi! tri puta, a kad je bilo treći put, udario je svojom rukom o moju ruku." (Bilježi Ahmed, I/159.)

Poslaniku, s.a.v.s., došao je neki čovjek i zatražio od njega hranu. Poslanik, s.a.v.s., dao mu je pola tovara ječma. Ovaj čovjek, njegova supruga i njihov gost jeli su iz toga sve dok nije počeo mjeriti mjericom, pa je nestalo. Tada je došao Poslaniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: Da ga nisi mjerio mjericom, još uvijek biste imali za jelo i još bi vam potrajalo." (Bilježi Muslim, 2281.)

Bili smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i jeli iz jedne zdjele od jutra do mraka. Ustane deset ljudi, a sjedne drugih deset. Rekli smo: Odakle ovo dolazi? Odgovorio je: Čemu se čudiš, ne dolazi niotkud drugo osim odavde, i pokazao rukom na nebo." (Bilježi Tirmizi, 3625.)

Ebu Talha vidio je Poslanika, s.a.v.s., kako leži u džamiji okrećući se od leđa prema stomaku, pa je pomislio da je gladan." Tako prenosi hadis u kojem se navodi: Zatim su jeli Poslanik, s.a.v.s., Ebu Talha, Ummu Sulejm i Enes, a ostalo je još hrane koju su dali našim komšijama." (Bilježe: Buhari, u Muvettau (Malik), Tirmizi i Muslim.)

Ebu Talha rekao je Ummu Sulejm: 'Čuo sam tihi glas Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i zaključio da je gladan, pa imaš li išta za jelo?' Odgovorila je: 'Da, imam.'Iznijela je nekoliko malih hljebova od ječma. Zatim je uzela svoj veo i u njega umotala hljeb a zatim ga stavila pod moju odjeću i zamotala me jednim njegovim dijelom kao ogrtačem. Zatim me je poslala Allahovom Poslaniku, a.s. Otišao sam i zatekao ga kako sjedi u džamiji sa svijetom i stao ispred njih. Allahov Poslanik, a.s., rekao mi je: 'Poslao te je Ebu Talha?' Odgovorio sam: 'Da.'Rekao je: 'S hranom.' Odgovorio sam: 'Da.' Rekao je prisutnima: 'Ustanite i pođite', a ja sam išao ispred njih sve dok nisam došao Ebu Talhi i saopćio mu vijest. On je rekao: 'O Ummu Sulejm, došao je Allahov Poslanik, a.s., a mi nemamo hrane da ih ponudimo da jedu.' Ona je rekla: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Ebu Talha je krenuo i došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a Poslanik, s.a.v.s., pošao je s njim, i tako su došli kod Ummu Sulejm. Rekao joj je: 'Iznesi što imaš, Ummu Sulejm!' Ona je iznijela onaj hljeb, a on je zatražio da se izlomi, a Ummu Sulejm je iscijedila iz mješine maslo na hljeb. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., izrekao ono što je htio, a zatim je kazao: 'Dopusti desterici!' Dozvolio im je i oni su jeli sve dok se nisu najeli, a zatim suizašli. Potom je rekao: 'Dozvoli deseterici!'Dozvolio im je, i oni su jeli sve dok se nisu najeli, a zatim su izašli. Potom je rekao: 'Dozvoli deseterici!' Dozvolio im je, i oni su jeli sve dok nisu svi jeli i najeli se. Bilo ih je sedamdeset ili osamdeset." (Bilježe Buhari, 3578, i Muslim, 2040.)

Mi smo neke znake smatrali blagoslovom, a vi ih ubrajate u strahote. Bili smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na jednom putovanju pa nam je ponestalo vode. On reče: Dođite do čiste i mubarek-vode! Dođite Allahovom bereketu!Vidio sam vodu kako mu izvire između prstiju. Čuo je tesbih hrane dok se jede." (Bilježe: Buhari, 3579, Tirmizi, 3633, i Nesai, I/60.)

Na Hudejbiji je ljude uhvatila žeđ. Pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., bila je mala mješina vode iz koje se on abdestio. Onda su mu prišli ostali ljudi, a on ih upita: Šta je s vama? Oni rekoše: Mi nemamo vode ni za abdest ni za piće, izuzev te u tvojoj mješini. On je stavio ruku u mješinu, i ona je počela teći između njegovih prstiju, kao iz izvora, a mi smo pili i abdest uzimali." Upitao sam Džabira: Koliko vas je bilo tog dana?" I da nas je bilo stotinu hiljada, bilo bi nam dovoljno, a bilo nas je hiljadu i petsto." (Bilježe Buhari, 4152, i Muslim, 1856.)

Vjerovjesniku, s.a.v.s., donesena je posuda dok je bio u Zevrau, te je on u nju stavio svoju ruku, i voda je počela teći između njegovih prstiju, pa je svijet uzeo abdest." Katada je upitao: Koliko vas je bilo?" Tri stotine, ili približno tri stotine", odgovorio je Enes. (Bilježe Buhari, 3572, i Muslim, 2279.)

Jednom prilikom vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., a približilo se vrijeme ikindijskog namaza. Ljudi su tražili vodu za abdest, ali je nisu našli. Neko je Vjerovjesniku, s.a.v.s., donio posudu s vodom, a on je u tu posudu stavio svoju ruku i naredio ljudima da se iz nje abdeste. Vidio sam kako voda izvire između njegovim prstiju, tako da su svi ljudi, do posljednjeg, abdest uzeli." (Bilježe: Buhari, 169, Muslim, 2279, Tirmizi, 3631, Nesai, I/60, i Malik, I/35, 76.)

da je Vjerovjesnikova, s.a.v.s., postelja, u drugom predanju jastuk, na koji se oslanjao, bio od štavljene kože napunjene palminim vlaknima. (Bilježe ga: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.)

Sašila sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., crni ogrtač, koji je obukao, pa kad se u njemu oznojio, osjetio je miris vune." Mislim da je prenosilac od Aiše, r.a., rekao: A volio je prijatan miris." (Bilježi ga Ebu Davud.)

Ovo je bio ogrtač Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je bio kod Aiše, r.a., sve do njene smrti, pa sam ga uzela. Njega je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oblačio, a mi ga zbog toga peremo tom vodom i njime liječimo bolesnike." (Bilježe ga Muslim i Ebu Davud u dužoj verziji.)

AllahovPoslanik, s.a.v.s., proučio je Allahove riječi (koje je izgovorio Ibrahim, a.s.): Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti, uistinu, praštaš i samilostan si. (Ibrahim, 36), te riječi Isaa, a.s.: Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si. (El-Maida, 118), zatim je digao ruke i zamolio: Gospodaru, moj umet! Gospodaru, moj umet!, pa zaplakao. Uzvišeni Allah rekao je: Džibrile, idi Muhammedu pa ga upitaj: - mada tvoj Gospodar zna: Šta te je rasplakalo? Džibril, a.s., došao mu je i upitao ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio mu je, te je on o tome izvijestio Uzvišenog, a On najbolje zna. Uzvišeni je onda kazao: Džibrile, idi Muhammedu i reci mu: Za tvoj umet Mi ćemo ti udovoljiti i nećemo ti ništa nažao učiniti." (Bilježi Muslim, 202.)