Buharija | 3578

HADIS

Od Enesa se prenosi:

Ebu Talha rekao je Ummu Sulejm: 'Čuo sam tihi glas Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i zaključio da je gladan, pa imaš li išta za jelo?' Odgovorila je: 'Da, imam.'Iznijela je nekoliko malih hljebova od ječma. Zatim je uzela svoj veo i u njega umotala hljeb a zatim ga stavila pod moju odjeću i zamotala me jednim njegovim dijelom kao ogrtačem. Zatim me je poslala Allahovom Poslaniku, a.s. Otišao sam i zatekao ga kako sjedi u džamiji sa svijetom i stao ispred njih. Allahov Poslanik, a.s., rekao mi je: 'Poslao te je Ebu Talha?' Odgovorio sam: 'Da.'Rekao je: 'S hranom.' Odgovorio sam: 'Da.' Rekao je prisutnima: 'Ustanite i pođite', a ja sam išao ispred njih sve dok nisam došao Ebu Talhi i saopćio mu vijest. On je rekao: 'O Ummu Sulejm, došao je Allahov Poslanik, a.s., a mi nemamo hrane da ih ponudimo da jedu.' Ona je rekla: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Ebu Talha je krenuo i došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a Poslanik, s.a.v.s., pošao je s njim, i tako su došli kod Ummu Sulejm. Rekao joj je: 'Iznesi što imaš, Ummu Sulejm!' Ona je iznijela onaj hljeb, a on je zatražio da se izlomi, a Ummu Sulejm je iscijedila iz mješine maslo na hljeb. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., izrekao ono što je htio, a zatim je kazao: 'Dopusti desterici!' Dozvolio im je i oni su jeli sve dok se nisu najeli, a zatim suizašli. Potom je rekao: 'Dozvoli deseterici!'Dozvolio im je, i oni su jeli sve dok se nisu najeli, a zatim su izašli. Potom je rekao: 'Dozvoli deseterici!' Dozvolio im je, i oni su jeli sve dok nisu svi jeli i najeli se. Bilo ih je sedamdeset ili osamdeset." (Bilježe Buhari, 3578, i Muslim, 2040.)

ARAPSKI

أنس: قال أبو طلحة لأمِّ سليمٍ: قد سمعتُ صوتَ النبيِّ صلى الله عليه وسلم ضعيفًا أعرف فيه الجوعَ، فهل عندك من شيءٍ؟ فقالت: نعم، فأخرجت أقراصًا من شعيرٍ ثم أخذت خمارًا لها، فلفتِ الخبزَ ببعضهِ ثم دستهُ تحت ثوبي وردتني ببعضه، ثم أرسلتني إلى النبيِّ صلى الله عليه وسلم، فذهبتُ به فوجدته جالسًا في المسجدِ ومعه الناسُ، فقمتُ عليهم، فقال لي صلى الله عليه وسلم: أرسلكَ أبو طلحةَ؟ قلتُ: نعم، قال: الطعام؟ قلتُ: نعم، قال لمن معه: قوموا فانطلقوا، وانطلقتُ بين أيديهم حتى جئتُ أبا طلحة فأخبرتُه، فقالَ: يا أمَّ سليمٍ قد جاءَ النبيُّ صلى الله عليه وسلم وليس عندنا ما نطعمهم، فقالت: اللهُ ورسولُه أعلمُ، فانطلق أبو طلحة حتى أتى النبيَّ صلى الله عليه وسلم فأقبل صلى الله عليه وسلم معه حتى دخلا، فقال صلى الله عليه وسلم: هلمي ما عندك يا أمَّ سليم فأتت بذلك الخبز فأمر به فَفُتَّ وعصرت عليه أمُّ سليمٍ عكةً لها فأدمته، ثم قالَ فيه صلى الله عليه وسلم ما شاءَ اللهُ أن يقول، ثم قالَ ائذن لعشرةٍ فأذن لهم فأكلوا حتى شبعوا، ثم خرجوا ثمَّ قال: ائذن لعشرةِ فأذن لهم فأكلوا حتى شبعوا ثم خرجوا، ثم قال: ائذن لعشرةٍ حتى أكل القومُ كلُّهُم وشبعوا والقومُ سبعونَ رجلاً أو ثمانون