Ja sam Isau, sinu Merjeminu, najbliži i na ovom svijetu i na ahiretu. Između njega i mene nije bilo vjerovjesnika. Vjerovjesnici su braća od jednog oca, majke su im različite, a vjera im je jedna." (Bilježe: Buhari, 3443, Muslim, 2365, i Ebu Davud, 4675.)

Uzvišeni Allah rekao je: Niti jedan Moj rob ne bi trebao kazati: Ja sam bolji od Junusa b. Mettāa." (Bilježe Buhari, 6518, i Muslim, 2376.)

Musa, a.s., bio je visok dvanaest aršina, a i štap mu je bio dug dvanaest aršina. Mogao je skočiti također dvanaest aršina. Udario je Udža b. Unka (legendarnu ličnost izuzetne visine) uspjevši dosegnuti jedino njegov članak." (Bilježi Taberani u Kebiru, IX/183, 8903.)

Melek smrti poslan je Musau, a.s. Kad mu je prišao, ovaj ga je udario i izbio mu oko. Melek se vratio svom Gospodaru i rekao: 'Poslao si me Svom robu koji ne želi da umre.' Allah mu je oko vratio u prvobitno stanje i kazao mu: 'Vrati se i reci mu da stavi ruku volu na leđa, pa koliko mu ruka pritisne dlaka, toliko će godina moći živjeti.' 'A šta onda, Gospodaru moj?', upitao je Musa, a.s. Allah je kazao: 'Opet smrt!' Na to Musa, a.s., reče: 'Onda neka bude odmah.' Zamolio je Allaha da ga približi Svetoj zemlji na udaljenost koliko se kamenom može dobaciti. Poslanik, s.a.v.s., zatim reče: 'Da sam tamo, pokazao bih vam njegov kabur pored puta, kod crvene dine.'" (Bilježe: Buhari, 3407, Muslim, 2372, i Nesai, IV/118-119.)

Neki čovjek došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: O najbolji čovječe! Poslanik, s.a.v.s., na to je kazao: Takav (najbolji čovjek) je Ibrahim, Allahov prijatelj." (Bilježe: Muslim, 2369, Ebu Davud, 4672, i Tirmizi, 3352.)

Adema su meleki okupali (ogasulili) vodom i lotosom, umotali ga u kefine, mezar mu iskopali i sahranili ga. Kazali su: Ovo je, o potomci Ademovi, način postupanja s vašim umrlim!" (Bilježi se u Evsatu, IX/105-106, 9259.)

Kad bi se Davudov plač i plač svih stanovnika Zemlje stavio na jednu, a plač Ademov na drugu stranu vage, prevagnuo bi plač Ademov." (Bilježi se u Evsatu, I/51, 143.)

Kad je Allah izveo Adema iz Dženneta, opskrbio ga je džennetskim plodovima i podučio ga je svim zanatima. Ovi vaši plodovi su džennetski plodovi, samo što se ovi ovdje kvare, a oni tamo ne kvare." (Bilježi Bezzar, 2344.)

Ibrahim, a.s., je prvi ugostio gosta, prvi se osunetio, prvi je skratio brkove i prvi je vidio sijedu kosu. Kad je vidio sijedu kosu rekao je: 'Gospodaru, šta je ovo?' 'Dostojanstvenost, Ibrahime!', odgovori Uzvišeni Allah, na što je Ibrahim rekao: 'Gospodaru, povećaj mi dostojanstvo.'" (Malik, 1928.)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., je učio: Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete namaz obavljati!" (El-Bekara, 125) (Predanje bilježi Ebu Davud, 3969.)

Poslanik, s.a.v.s., je u vezi s ajetom: I o Adu, kad na njih vjetar poslasmo u kojem nije bilo nikakva dobra..." (Ez-Zarijat, 41) rekao: Allah je pustio na Ad vjetra koliko je prostor prstena, pa je prošao pored beduina i ponio njihovu stoku i imovinu noseći je između neba i Zemlje. Kad su stanovnici naselja vidjeli vjetar i šta on nosi, rekli su: 'Ovaj nam oblak kišu donosi!' Zatim su beduini i njihova stoka bačeni na stanovnike naselja." (Predanje bilježi Taberani u El-Kebiru, 12/421-422, sa slabim prenosiocem.)

Kada je Allah htio zadržati Junusa u utrobi ribe, objavio je ribi da mu nikako meso ne posiječe, niti kosti da mu slomi. Riba ga je prihvatila, a onda se s njime zaputila ka svom staništu u moru. Kada je s njim došla do najnižeg dijela mora, Junus je čuo zvuk, pa se sam zapitao: 'Šta li je ovo?' Tada mu je Allah, dok je još bio u utrobi ribe, objavio: 'To životinje Zemlje slave Allaha', pa je i on slavio Allaha u utrobi ribe. Meleci su čuli njegovo slavljenje, pa su pitali: 'Gospodaru naš, mi smo čuli slab glas iz čudne zemlje?' Allah je tada rekao: 'To je moj rob Junus. Zgriješio Mi je, pa sam ga zatvorio u utrobu ribe u moru.' 'Svoga dobrog roba, od koga Ti se svakodnevno podiže dobro djelo?!' Reče: 'Da.' Zatim su se tada zauzimali za njega, pa je Allah naredio ribi, i ona ga je izbacila na obalu, kao što kaže Allah: '...a on je bio bolan...'" (Es-Saffat, 145) (Hadis navodi Bezzar s popustljivim (lejjin) prenosiocem, anonimnim prenosiocem.)

Ako te neko upita kojom se kćerkom Musa, a.s., oženio, reci: 'Mlađom', a to je ona koja je došla i rekla: 'O oče moj, uzmi ga u najam...' (El-Kasas, 26) Upita je: 'U čemu si vidjela njegovu snagu?' Reče: 'Uzeo je težak kamen i bacio ga u bunar!' Ponovno je upita: 'A u čemu si vidjela njegovu čestitost?' Reče da joj je rekao: 'Idi iza mene, a ne idi preda mnom.'" (Hadis navode Bezzar, 2.244, i Taberani u El-Evsatu, 5.430, i Es-Sagiru, 815, u dužoj formi.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je bio upitan koji je od dva roka Musa, a.s., ispunio, pa je rekao: Bolji i duži." Nakon toga je rekao: 'Kada se Musa želio rastati sa Šuajbom, zapovijedio je svojoj supruzi da traži od oca da joj da stoku koja je s njima. Dao joj je janjad od te godine, a koja su drukčije boje u odnosu na svoje majke, pa ne bi prošla ni jedna ovca a da je po bokovima ne bi Musa štapom udario te su sve ojanjile janjad, njih trideset i dvije, drukčije boje. Niti jedna ovca nije imala preširoke ili preuske mliječne kanaliće, ni malo vime koje bi ruci izmicalo, ni zakržljalo.' Poslanik, s.a.v.s., još je rekao: 'Kad osvojite Šam, naći ćete one koje su od njih ostale, to su samarićanke.'" (Hadis bilježe Bezzar, 2.246, i Taberani u El-Kebiru, 17/134-135.)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., je u vezi s Allahovim, dž.š., riječima: Tvoje je da opominješ, a svaki narod imao je onoga ko ga je na Pravi put upućivao" (Er-Ra'd, 7) rekao: I opominjač i upućivač su iz Hašimovog roda." (Navode ga Ahmed, 1/126, i Taberani u Es-Sagiru, 2/38, i El-Evsatu, 2/94.)

I prodadoše ga za jeftine pare..." (Jusuf, 20) da je Jusuf bio kupljen za 20 srebrenjaka, a da je članova njegove porodice, kad je poslao po njih i kad su došli u Egipat, bilo 93. Muškarci su bili vjerovjesnici, a žene istinoljubive. Tako mi Allaha, nisu izašli s Musaom dok ih nije bilo 670.000 osoba." (Taberani ga bilježi u El-Kebiru, 9/220.)

Kad je Allah stvorio Adema potrao ga je po leđima, i iz njegovih leđa ispala je svaka duša koju će On u njegovom potomstvu stvoriti do Kijametskoga dana. Između očiju svakoga od njih dao je jedan bijel biljeg, a onda ih predočio Ademu. 'Ko su ovi, Gospodaru?', upitao je Adem. 'To su tvoji potomci!', kazao je On. Onda je Adem vidio jednoga čiji ga je bijeli biljeg zadivio, pa je upitao: 'Gospodaru, ko je onaj?' 'To je Davud!', rekao mu je On. 'Gospodaru', pitao je on dalje, 'koliku si mu životnu dob odredio?' 'Šezdeset godina', kazao je On. 'Gospodaru', rekao mu je Adem na to, 'dodaj mu četredeset godina od mog životnog vijeka!', pa kad mu je od životnoga vijeka bilo ostalo još samo četrdeset godina, došao mu je Melek smrti, a on mu je rekao: 'Zar mi nije ostalo još četrdeset godina?!' 'A zar ih nisi dao svome potomku Davudu?', kazao mu je on. Tako je Adem porekao, pa poriču i njegovi potomci; i zaboravio je Adem, pa je jeo plod sa (zabranjenog) drveta, pa zaboravljaju i njegovi potomci; i pogriješio je, pa griješe i njegovi potomci!" (Predanje bilježi Tirmizi, 3076)

Ajet: 'I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo...' (El-E'raf, 172) znači: kad ih je sakupio kao duše, onda im je dao oblik i učinio da progovore. One su progovorile, i On je od njih uzeo zavjet i obavezu, i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ''Nisam li ja Gospodar vaš?', a oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedočimo!'' (El-E'raf, 172). Tada im je rekao: 'Za svjedoka protiv vas uzimam sedam zemalja; za svjedoka protiv vas uzimam i vaše očeve, da na Sudnjemu danu ne reknete: 'Mi za to nismo znali!' Znajte da nema drugoga boga osim Mene; ni drugog Gospodara osim Mene; nemojte Mi ništa pridruživati u Božanstvenosti Mojoj; Ja ću vam slati svoje poslanike i oni će vas podsjećati na zavjet i obavezu koje ste uzeli prema Meni; i slat ću vam svoje objave!' 'Svjedočimo', rekli su oni, 'da si Ti Gospodar naš, i Bog naš; da nemamo drugoga Gospodara, ni drugog boga!' Tako su to potvrdili, a onda je Adem, a.s., podignut da ih može vidjeti, pa je među njima vidio bogata i siromašnoga, i lijepog i ružnog, te je rekao: 'Gospodaru, zašto Svoje robove nisi izjednačio?!' 'Volim da mi se zahvaljuje!', rekao mu je On. Među njima je vjerovjesnike vidio kao lampe nad njima. Oni bijahu vezani i jednim drugim zavjetom: zavjetom poslanstva i vjerovjesništva, na šta se odnose Njegove riječi: 'Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina...' (El-Ahzab, 7), koji je, također, bio među tim dušama, i on ga je poslao Merjemi." On je od svoga oca prenosio i to da je Isaova duša Merjemi ušla na usta!

(Predanje bilježi Ahmed u Zevaidul-musnedu, 5/135.)

Svaki je vjerovjesnik imao pokrovitelje iz reda vjerovjesnika – moj pokrovitelj je moj otac i prijatelj moga Gospodara Ibrahim!" Zatim je proučio: Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik i vjernici. A Allah je zaštitnik vjernika!" (Alu Imran, 68) (Predanje bilježi Tirmizi.)

Ko nešto rekne o Knjizi Uzvišenoga Allaha pogriješio je, makar to što je rekao bilo i tačno!" (Tako bilježe Tirmizi i Ebu Davud, dok Rezin navodi i dodatak: A ko ga protumači po svom nahođenju pa u tome pogriješi, taj je zašao u nevjerstvo!" (Predanje bilježe Ebu Davud i Tirmizi.)