Doći će Nuh i njegov ummet, kada će Allah Uzvišeni upitati: - Jesi li dostavio? - On će odgovoriti: - Jesam, Gospodaru moj. - Zatim će On upitati njegov ummet: - Je li vam on dostavio? - Oni će odgovoriti: - Nije! Nije nam došao nikakav vjerovjesnik. - Zatim će On reći Nuhu: - Ko će posvjedočiti u tvoju korist? - On će odgovoriti: - Muhammed, s.a.v.s., i njegov ummet. - Tada ćemo mi posvjedočiti da je on dostavio objavu, riječima Silnog, u kojima ga spominje: I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu, da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok (sura El-Bekare, 143). Ovdje riječ الوسط ima značenje riječi العدل (pravda).

Nakon što je Allah stvorio Adema, potrao mu je leđa i iz njih su izašli svi ljudi koji će biti stvoreni do Sudnjeg dana. Učinio je da svakome između očiju sija nur. Kada ih je pokazao Ademu, on upita: - Gospodaru, ko su ovi? - On reče: - To su tvoji potomci. - Adem je pogledao jednoga čovjeka i zadivio ga je sjaj onoga što je bilo između njegovih očiju. Upitao je: - Gospodaru, ko je ovo? On mu odgovori: - Ovo je čovjek od kasnijih naroda, od tvojih potomaka. Njegovo ime je Davud. – Adem upita: - Koliko dug život si mu dao? - On odgovori:- Šezdeset godina. – Adem predloži:- Gospodaru, dodaj njegovom životu četrdeset godina od mog života. - Nakon što je Adem poživio do određenog vremena, došao mu je melek smrti. On mu reče: - Zar od mog života nije ostalo još četrdeset godina? – Melek odgovori: - A zar ih nisi dao svom potomku Davudu? - Adem je to porekao, pa poriču i njegovi potomci. Zaboravio je Adem, pa zaboravljaju i njegovi potomci. Pogriješio je Adem, pa griješe i njegovi potomci.

Kad sam došao u Medinu i ušao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., džamija je bila puna svijeta. Crne zastave su se vihorile, a Bilal je, opasan sabljom, stajao ispred Vjerovjesnika, s.a.v.s. Ja sam rekao: 'Šta je ovom svijetu?' Rekli su: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., želi da pošalje Amra ibn el-Asa prema Rebii.' Rekao sam: 'Utječem se Allahu da budem kao izaslanik koji je došao Adu.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko je izaslanik koji je došao Adu?' Rekao sam: 'Alija zna priču koja se dogodila.' Rekao sam: 'Kad je nastupila suša u plemenu Ad, poslali su čovjeka po imenu Kajl da im traži i donese vodu, ali je on odsjeo kod Bekra ibn Muavije, koji ga je napojio alkoholom i kome su pjevale dvije robinje. Poslije toga je izašao s namjerom da ode u brda Mehre, pa je rekao: 'Gospodaru moj, ja ti nisam došao zarad bolesti, da je liječim, niti zarad zarobljenika, pa da ga oslobodim, ali napoji Svoga roba, i napoji s njim i Bekra ibn Muaviju, zahvaljujući mu se time za alkohol kojim ga je ovaj napojio.' Iznad njega pojavila su se tri oblačka, crveni, bijeli i crni, pa mu je rečeno: 'Izaberi jedan koji hoćeš.' On je izabrao crni, pa je rečeno: 'Sve sprži i uništi, i ne ostavljaj nikoga od Ada.' Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Oblak je poslan samo u veličini ove halke, misleći na prsten.' Zatim je proučio: 'I o Adu, kad na njih vjetar poslasmo u kojem nije bilo nikakva dobra, pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.'" (Ez-Zarijat, 41-42) (Tirmizi)

Neki beduin došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i pitao: Po čemu ja mogu znati da si ti Allahov poslanik?On upita njega: Šta ako ja pozovem grozd datula i on posvjedoči da sam ja Allahov poslanik? I pozva ga, a grozd siđe s palme, pade pred Poslanika, s.a.v.s., i nazva mu selam: Es- selamu alejke, o Allahov Poslaniče! Onda mu Poslanik, s.a.v.s., naredi: Vrati se na svoje mjesto! On se vrati na svoje mjesto i okačise, a beduin primi islam." (Bilježi Tirmizi, 3628.)

Kad je Allah stvorio Adema potrao ga je po leđima, i iz njegovih leđa ispala je svaka duša koju će On u njegovom potomstvu stvoriti do Kijametskoga dana. Između očiju svakoga od njih dao je jedan bijel biljeg, a onda ih predočio Ademu. 'Ko su ovi, Gospodaru?', upitao je Adem. 'To su tvoji potomci!', kazao je On. Onda je Adem vidio jednoga čiji ga je bijeli biljeg zadivio, pa je upitao: 'Gospodaru, ko je onaj?' 'To je Davud!', rekao mu je On. 'Gospodaru', pitao je on dalje, 'koliku si mu životnu dob odredio?' 'Šezdeset godina', kazao je On. 'Gospodaru', rekao mu je Adem na to, 'dodaj mu četredeset godina od mog životnog vijeka!', pa kad mu je od životnoga vijeka bilo ostalo još samo četrdeset godina, došao mu je Melek smrti, a on mu je rekao: 'Zar mi nije ostalo još četrdeset godina?!' 'A zar ih nisi dao svome potomku Davudu?', kazao mu je on. Tako je Adem porekao, pa poriču i njegovi potomci; i zaboravio je Adem, pa je jeo plod sa (zabranjenog) drveta, pa zaboravljaju i njegovi potomci; i pogriješio je, pa griješe i njegovi potomci!" (Predanje bilježi Tirmizi, 3076)

Svaki je vjerovjesnik imao pokrovitelje iz reda vjerovjesnika – moj pokrovitelj je moj otac i prijatelj moga Gospodara Ibrahim!" Zatim je proučio: Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik i vjernici. A Allah je zaštitnik vjernika!" (Alu Imran, 68) (Predanje bilježi Tirmizi.)