Ahmed

HADIS

Ibn Ahmed od Ubejja ibn Ka'ba prenosi sljedeće:

Ajet: 'I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo...' (El-E'raf, 172) znači: kad ih je sakupio kao duše, onda im je dao oblik i učinio da progovore. One su progovorile, i On je od njih uzeo zavjet i obavezu, i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ''Nisam li ja Gospodar vaš?', a oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedočimo!'' (El-E'raf, 172). Tada im je rekao: 'Za svjedoka protiv vas uzimam sedam zemalja; za svjedoka protiv vas uzimam i vaše očeve, da na Sudnjemu danu ne reknete: 'Mi za to nismo znali!' Znajte da nema drugoga boga osim Mene; ni drugog Gospodara osim Mene; nemojte Mi ništa pridruživati u Božanstvenosti Mojoj; Ja ću vam slati svoje poslanike i oni će vas podsjećati na zavjet i obavezu koje ste uzeli prema Meni; i slat ću vam svoje objave!' 'Svjedočimo', rekli su oni, 'da si Ti Gospodar naš, i Bog naš; da nemamo drugoga Gospodara, ni drugog boga!' Tako su to potvrdili, a onda je Adem, a.s., podignut da ih može vidjeti, pa je među njima vidio bogata i siromašnoga, i lijepog i ružnog, te je rekao: 'Gospodaru, zašto Svoje robove nisi izjednačio?!' 'Volim da mi se zahvaljuje!', rekao mu je On. Među njima je vjerovjesnike vidio kao lampe nad njima. Oni bijahu vezani i jednim drugim zavjetom: zavjetom poslanstva i vjerovjesništva, na šta se odnose Njegove riječi: 'Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina...' (El-Ahzab, 7), koji je, također, bio među tim dušama, i on ga je poslao Merjemi." On je od svoga oca prenosio i to da je Isaova duša Merjemi ušla na usta!

(Predanje bilježi Ahmed u Zevaidul-musnedu, 5/135.)

ARAPSKI

ولابن أحمد عن أُبيّ بن كعبٍ: {وَإِذْ أَخَذَ رَبُّكَ} [الأعراف: 172] الآية: قال جمعهم فجعلهم أرواحًا، ثمَّ صورهم فاستنطقهم فتكلموا، ثمَّ أخذوا عليهمُ العهد والميثاق {وَأَشْهَدَهُمْ عَلَى أَنْفُسِهِمْ أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ قَالُوا بَلَى} [الأعراف: 172] قال: فإني أشهدُ عليكمُ السمواتُ السبعَ، وأشهدُ عليكم آباءكم أن تقولوا يوم القيامةِ لم نعلم بهذا، اعلموا أنهُ لا إله غيري، ولا ربَّ غيري، ولا تُشركوا بي شيئًا، إني سأرسلُ إليكم رسلي يذكرونكُم عهدي وميثاقي، وأُنزلُ عليكُم كُتبي، قالوا: شهدنا بأنك ربنا وإلهنا لا ربَّ لنا غيرك، ولا إله لنا غيرك، فأقروا، ورفع عليهم آدمُ عليهِ السلامُ لينظر إليهم، فرأى الغنىَّ والفقير وحسن الصورة ودون ذلك، فقال يا ربِ: لولا سويتَ بين عبادك؟ قال: إني أحبُّ أن أشكر، ورأى الأنبياءَ فيهم مثلُ السرجِ عليهم، وخصوا بميثاقٍ آخر في الرسالةِ والنبوة وهو قولهُ: {وَإِذْ أَخَذْنَا مِنَ النَّبِيِّينَ مِيثَاقَهُمْ – إلى قوله وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ} [الأحزاب: 7] كان في تلك الأرواحِ فأرسلهُ إلى مريم فحدّث عن أبي أنهُ دخلَ من فيها."

أحمد