Buharija | 2363
HADIS
Ebu Hurejra prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi:
Dok je jedan čovjek išao putem, osjetio je silnu žeđ, pa je našao jedan bunar i spustio se u nj, te se napio i izišao iz njega. Utom je ugledao nekog psa kako od žeđi grize vlažno tlo. I ovog psa je spopala žeđ kakva je bila spopala i mene, pomislio je u sebi, te se opet spustio u bunar, svoju cipelu napunio vodom te se, pridržavajući je ustima, popeo gore i napojio psa. Allah mu je zahvalio na tome i oprostio mu grijehe! Hoćemo li mi, Božiji Poslaniče, upitali su ga, i za životinje imati nagradu?! Hoćete, kazao je on. Za svaku živu jetru (biće) ima nagrada!" (Predanje bilježe: Buhari, 2363, Muslim, 2244, Ebu Davud, 2550, i Malik, 2/106-107, 1952.)
ARAPSKI
أبو هريرة: رفعه: "بينما رجلٌ يمشـى بطريقٍ اشتدَّ عليه العطشُ فوجد بئرًا فنزل فيها، فشربَ، ثمَّ خرجَ، فإذا كلبٌ يلهثُ يأكلُ الثرى من العطشِ، فقالَ الرجلُ: لقد بلغ هـذا الكلبَ من العطشِ مثلُ الذي كانَ بلغ منـى، فنزل البئر فملأ خفَّه ماءً ثم أمسكه بفيهِ، حتـى رقـى، فسقـى الكلبَ، فشكر اللهُ له، فغفر له"، فقالوا: يا رسولَ اللهِ! إنَّ لنا في البهائم أجرًا فقالَ: "في كلِّ كبدٍ رطبةٍ أجرٌ