Kad je Ebu Selema umro, rekla sam: 'On je stranac i osta u stranoj zemlji! Oplakat ću ga tako da će se pričati o tome!' Taman sam se bila spremila da ga počnem oplakivati, kad se pojavi jedna žena, koja je htjela da mi pomogne, ali ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., susreo i reče joj: 'Zar hoćeš da uvedeš šejtana u kuću iz koje ga je Allah istjerao?!' Tada sam odustala od onoga što sam bila naumila, i nisam ga oplakivala." (Bilježi Muslim 922)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Umrli se kažnjava zbog naricanja njegovih bližnjih za njim.' Tada mu jedan čovjek reče: 'Šta misliš, kad bi čovjek umro u Horosanu, a njegovi bližnji naricali za njim ovdje, bi li on bio kažnjavan zbog naricanja njegovih bližnjih?', a on mu odgovori: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je istinu, a ti si slagao!'" (Bilježi Nesai.)

Osmanova kćerka umrla je u Meki, pa smo došli da prisustvujemo dženazi. Ja sam sjedio između Ibn Amra i Ibn Abbasa, pa su Abdullah i Ibn Omer rekli Amru ibn Osmanu: 'Zar nećeš zabraniti ovaj plač? Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Umrli se kažnjava zbog plača njegovih bližnjih za njim.'' A Ibn Abbas je ispričao: 'Omer je govorio nešto od toga. Vraćao sam se s Omerom iz Meke, pa kad smo bili u Bejdau, ugledasmo jednog konjanika u hladu jednog drveta, pa mi on reče: 'Pogledaj ko je ono!' Pogledao sam i vidio da je to bio Suhejb, pa sam mu to saopćio, a on mi reče: 'Zovni mi ga!' Vratio sam se do Suhejba i rekao mu: 'Otiđi i priključi se zapovjedniku pravovjernih!' Kada je Omer bio ranjen, Suhejb uđe plačući i reče: 'O moj brate! O moj druže!' Omer mu na to reče: 'Suhejbe, zar me oplakuješ, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Umrli se zaista kažnjava nekim plačem njegovih bližnjih za njim.'' Kad je Omer umro, spomenuo sam to Aiši, pa je ona rekla: 'Allah se smilovao Omeru! Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije rekao da se umrli kažnjava zbog plača njegovih bližnjih za njim, nego je rekao: 'Zaista Allah nevjerniku povećava kaznu plačem njegovih bližnjih za njim.' Za to vam je dovoljan Kur'an: '...i svaki grešnik će samo svoje breme nositi.'' (El-En'am, 164). Tada je Ibn Abbas dodao: 'Allah čovjeka na smijeh i plač navodi' (En-Nedžm, 43). Ibn Omer na to nije ništa rekao." (Bilježe: Buhari 1287, Muslim 927 i Nesai.)

Neko iz porodice Vjerovjesnika, s.a.v.s., umro je, pa su se žene sakupile i plakale zbog njega. Tada Omer ustade da im to zabrani i otjera ih, ali mu Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Pusti ih, Omere! Zaista oko suzi, srce je pogođeno, a smrtni čas je blizu.'" (Bilježi Nesai.)

Dva zvuka su prokleta i na dunjaluku i na ahiretu: zvuk frule (i sličnih instrumenata) uz pjesmu (pjevačice) i jaukanje u nevolji." (Bilježi Bezzar 795)

Zar nisi bio zabranio plač?", a on je odgovorio: Ne, nego sam zabranio dva grešna i glupa zvuka: zvuk grebanja lica i trganja odjeće na grudima, te šejtansko jaukanje." (Bilježi Tirmizi 1005)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Allah ima meleke koji putuju i koji mi od moga umeta prenose selame." Također je rekao: Moj život je dobro za vas, jer kada nešto uradite, donese vam se propis, a i moja smrt će biti dobro za vas, zato što će mi biti pokazivana vaša djela, pa ću zahvaljivati Allahu kad vidim dobra djela, a tražit ću Allahov oprost za vas kada vidim loša djela." (Bilježi Bezzar 1925)

Kad god se pojavi novi dan sedamdeset hiljada meleka siđe i okruže Vjerovjesnikov, s.a.v.s., kabur, mašući krilima i donoseći salavate na njega. Kad nastupi večer, oni se penju uvis, a isti broj drugih siđe, pa rade isto što i oni. Tako će biti sve dok se zemlja iznad njega ne razdvoji, kad će izaći u pratnji sedamdeset hiljada meleka." (Bilježi Darimi 95)

Ispod tijela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stavljena je crvena kadifa." (Bilježe: Tirmizi 1048, Nesai i Muslim 967)

Kada su htjeli okupati Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekli su: 'Ne znamo da li da mu skinemo odjeću kao što to radimo s našim mrtvima, ili da ga okupamo u njegovoj odjeći.' Nakon što su se raziši u mišljenju, Allah im je dao da zaspu, tako da se kod svakog od njih brada spustila na grudi. Tada im se iz pravca Kabe obratio neko, ni oni ne znaju ko, rekavši im: 'Okupajte Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u njegovoj odjeći!' Tako su ga i okupali: njegova (duga) košulja bila je na njemu, sipali su vodu na košulju, pa su trljali tijelo košuljom, a ne rukama." (Bilježi Ebu Davud 3141)

Abbas je naišao pored grupe ensarija koji su plakali kad se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pogoršala bolest, pa ih je upitao: 'Šta vas je rasplakalo?' Oni odgovoriše: 'Sjetili smo se sijela s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.' Abbas tada uđe Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijesti ga o tome, pa on zamota povelik turban", ili je rekao: ...rubove burde", izađe i pope se na minber, a nakon toga dana više se na njega nije popeo. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, a zatim je rekao: 'Oporučujem vam, ensarije, jer su oni moja utroba i najprisniji povjerenici! Oni su izvršili svoje obaveze i ostaje još da uzmu svoja prava. Prihvatite zato od njihovih dobročinitelja, a oprostite onima od njih koji loše postupaju!'" (Bilježi Buhari 3799)

Kad se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., stanje pogoršalo i patnja mu se povećala, Fatima je uzviknula: 'Ah, kakve li patnje! Oče moj!' On joj na to reče: 'Nakon današnjeg dana za tvoga oca više nema patnje!' Kad je umro, ona reče: 'Oče moj, ti se odazva Gospodaru, Koji te pozva! Oče moj, džennetski Firdevs boravište je tvoje! Oče moj, Džibrila obavještavamo o smrti tvojoj!' A kad je ukopan, rekla je: 'Enese, zar ste imali duše da po Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pospete zemlju?!'" (Bilježe Buhari 4462 i Nesai)

Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na samrti, u kući su bili ljudi, pa im je Poslanik, s.a.v.s, rekao: 'Dođite da vam napišem oporuku poslije koje nećete zalutati!' Omer tada reče: 'Allahovog Poslanika, s.a.v.s., savladala je bolest, a imate Kur'an. Dovoljna vam je Allahova knjiga!' Oni koji su bili u kući raziđoše se u mišljenju i počeše se prepirati. Jedni su govorili: 'Donesite mu da vam napiše!', a drugi su govorili kao i Omer. Kada su u naklapanju i neslaganju prešli mjeru, on im reče: 'Idite od mene!' Nakon toga, Ibn Abbas je govorio: 'Zaista je nesreća, i to potpuna nesreća, što je njihovo neslaganje i naklapanje spriječilo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da im napiše tu oporuku!'" (Bilježe Buhari 4432 i Muslim 1637)

Hvala Allahu. Ni jedan vjerovjesnik nije umro dok mu nije imamio čovjek iz njegovog umeta." (Bilježe Bezzar i Taberani 4448)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., pitao je govoreći: 'Gdje sam sutra? Gdje sam sutra?' želeći moj dan (prema rasporedu), pa su mu supruge dopustile da boravi gdje želi, tako da je bio u mojoj kući sve dok nije umro u danu u kojem je, po rasporedu, i trebalo da bude kod mene. Allah je uzeo njegovu dušu dok mu je glava bila na mojim grudima, a njegova pljuvačka pomiješala se s mojom. Abdurrahman ibn Ebu Bekr je ušao, noseći misvak kojim je čistio zube. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je pogledao prema njemu, pa sam mu rekla: 'Abdurrahmane, daj mi taj misvak!' On mi ga je dao, pa sam ga ja ižvakala i izgnječila zubima, a onda ga dala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Naslonjen na moje grudi očistio je njime zube." (Bilježe Buhari 4450 i Muslim 2443)

Kad se Vjerovjesniku, s.a.v.s., stanje pogoršalo, upitao je: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe, Allahov Poslaniče.' On na to reče: 'Stavite mi vode u korito!' Mi smo to uradile, pa se on okupao, ali kad se počeo dizati, onesvijestio se. Zatim se osvijestio, pa je upitao: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe, Allahov Poslaniče.' On na to reče: 'Stavite mi vode u korito!' Mi smo to uradile, pa se on okupao, ali kad se počeo dizati, opet se onesvijestio. Zatim se opet osvijestio, pa je upitao: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe, Allahov Poslaniče.' On na to reče: 'Stavite mi vode u korito!' Mi smo to uradile, pa se on okupao, ali kad se počeo dizati, onesvijestio se. Zatim se opet osvijestio, pa je upitao: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe.' Ljudi u džamiji iščekivali su Vjerovjesnika, s.a.v.s., radi posljednje jacije. On je tada poslao po Ebu Bekra da bi klanjao ljudima. Izaslanik mu je otišao i rekao mu: 'Vjerovjesnik, s.a.v.s., zapovijeda ti da imamiš ljudima', a Ebu Bekr, koji je bio nježnog srca, reče: 'Omere, imami ti ljudima!' Omer mu odgovori: 'Ti si toga dostojniji!' Tako je Ebu Bekr imamio tih dana. Poslije je Allahov Poslanik osjetio u sebi neku olakšicu pa je radi podne-namaza izašao uz pomoć dva muškarca, od kojih je jedan bio Abbas, a Ebu Bekr je u tome momentu već imamio ljudima. Kad ga je Ebu Bekr ugledao, htio se povući natrag, ali mu on dade znak da se ne povlači, a onoj dvojici reče: 'Posadite me pored njega!', pa su ga posadili pored njega. Ebu Bekr je klanjao namaz za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., koji je tada sjedio, a ljudi su klanjali za Ebu Bekrom." (Bilježe Muslim 418 i Buhari 687)

Kad je Allahovovom Poslaniku, s.a.v.s., otežalo i bolovi mu se pojačali, zatražio je od svojih supruga da bude njegovan u mojoj kući, pa su mu one dozvolile. Zatim je on izašao, vukući svoje noge po zemlji i oslanjajući se na Ibn Abbasa i još jednog čovjeka – Ibn Abbas kaže da je to bio Alija." Ona dalje priča: Kad je ušao u moju kuću i nakon što su mu se bolovi pojačali, rekao je: 'Polijte me iz sedam mješčića čije uzice još nisu odriješene, da bih svijetu mogao dati oporuku!' Tada smo ga posadili u Hafsino korito, pa smo ga počeli polijevati iz tih mješčića, dok nam nije počeo rukom davati znak da je dosta. Nakon toga je izašao ljudima, predvodio ih u namazu i održao im govor." (Bilježe Buhari 198 i Muslim 418)

Jednog dana Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio se s dženaze iz mezarja Beki, pa me zatekao da osjećam glavobolju i govorim: 'Moja glava!' Rekao je: 'Ne, Aiša, ja trebam govoriti: 'Moja glava!' Kakva bi tebi bila šteta ako bi umrla prije mene? Ja bih te okupao, zamotao te u kefine, klanjao bih ti dženazu i ukopao bih te.' Ja sam na to rekla: 'Kada bi se sa mnom tako desilo, tako mi Allaha, mislim da bi se ti vratio u moju kuću i u njoj spavao s nekom od svojih žena!', a Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao. Tada su mu počeli bolovi od kojih je umro." (Bilježe Buhari 7217 i Darimi.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u bolesti od koje je umro govorio: 'Aiša, još uvijek osjećam bol od hrane što sam je pojeo na Hajberu. Ovog časa osjetio sam da mi se žila kida od tog otrova.'" (Bilježi Buhari 4428)

U snu sam vidio kao da Zemlju nešto vuče u nebo jakim konopcima, pa sam to ispričao Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on mi je rekao: 'To ukazuje na smrt tvoga bratića.'" (Bilježe Bezzar i Taberani 1317)