Buharija | 1287

HADIS

Od Ibn Ebu Mulejke prenosi se:

Osmanova kćerka umrla je u Meki, pa smo došli da prisustvujemo dženazi. Ja sam sjedio između Ibn Amra i Ibn Abbasa, pa su Abdullah i Ibn Omer rekli Amru ibn Osmanu: 'Zar nećeš zabraniti ovaj plač? Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Umrli se kažnjava zbog plača njegovih bližnjih za njim.'' A Ibn Abbas je ispričao: 'Omer je govorio nešto od toga. Vraćao sam se s Omerom iz Meke, pa kad smo bili u Bejdau, ugledasmo jednog konjanika u hladu jednog drveta, pa mi on reče: 'Pogledaj ko je ono!' Pogledao sam i vidio da je to bio Suhejb, pa sam mu to saopćio, a on mi reče: 'Zovni mi ga!' Vratio sam se do Suhejba i rekao mu: 'Otiđi i priključi se zapovjedniku pravovjernih!' Kada je Omer bio ranjen, Suhejb uđe plačući i reče: 'O moj brate! O moj druže!' Omer mu na to reče: 'Suhejbe, zar me oplakuješ, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Umrli se zaista kažnjava nekim plačem njegovih bližnjih za njim.'' Kad je Omer umro, spomenuo sam to Aiši, pa je ona rekla: 'Allah se smilovao Omeru! Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije rekao da se umrli kažnjava zbog plača njegovih bližnjih za njim, nego je rekao: 'Zaista Allah nevjerniku povećava kaznu plačem njegovih bližnjih za njim.' Za to vam je dovoljan Kur'an: '...i svaki grešnik će samo svoje breme nositi.'' (El-En'am, 164). Tada je Ibn Abbas dodao: 'Allah čovjeka na smijeh i plač navodi' (En-Nedžm, 43). Ibn Omer na to nije ništa rekao." (Bilježe: Buhari 1287, Muslim 927 i Nesai.)

ARAPSKI

ابنُ أبي مليكة: تُوُفيتْ بنتٌ لعثمانَ بمكة، وجئنا لنشهدها، وإنِّي لجالس بين ابن عمرو، وابن عباس [فقال عبد الله] وبن عمر لعمرو بن عثمان: ألا تنهى عن البُكاءِ، فإن النبي صلى الله عليه وسلم قال: "إنَّ الميِّتَ ليُعذَّبُ ببكاء أهله عليه" فقال ابن عبَّاس: كان عُمر يقولُ بعض ذلك صدرتُ مع عمر من مكة، حتى إذا كنَّا بالبيداء إذا هو براكبٍ تحت ظلِّ شجرةٍ فقال: انظر من هذا فنظرت فإذا هو صُهيبٌ فأخبرتُهُ، فقال: ادعُه، فرجعت إلى صُهيبٍ فقلت: ارتحلِ فالحق بأمير المؤمنين، فلمَّا أصيب دخل صهيبٌ يبكي يقُول، وا أخاه وا صاحباهُ، فقال عمرُ: يا صهيب أتبكي عليَّ، وقد قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: "إنَّ الميِّت يُعذَّب ببعض بكاء أهله عليه"، فلمَّا مات عمرُ ذكرتُ ذلك لعائشة فقالت: يرحم الله عمر، والله ما حدَّث رسولُ الله صلى الله عليه وسلم إن الميت ليُعذِّبُ ببكاءِ أهلهِ عليهِ، ولكن قال: "إنَّ الله يزيد الكافر عذابًا ببكاء أهلهِ عليه" حسبكم القرآن {وَلا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى}[الأنعام: 164]، قال ابنُ عبَّاسٍ عند ذلك: والله {أَضْحَكَ وَأَبْكَى} [النجم: 43] فما قال ابن عمر شيئًا