Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je Busejsa da izvidi kakava je situacija s Ebu Sufjanovim karavanom i on je došao a u kući nije bilo nikoga drugog osim mene i Poslanika, s.a.v.s., i možda neka njegova žena, i podnio mu izvještaj. Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izišao i rekao: 'Idemo u potjeru! Čija je jahaća životinja spremna, neka krene s nama!' Neki ljudi molili su ga da im dopusti da odu po svoje životinje koje su bile uvrh Medine, ali je on rekao: 'Ne, samo oni čije su životinje ovdje!' Tako je pošao sa svojim ashabima kako bi prije idolopoklonika stigli na Bedr, a onda su došli i idolopoklonici pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Neka niko ništa ne poduzima bez mog odobrenja!' Pošto su se idolopoklonici približili, rekao je: 'Pođite prema Džennetu, širokom kao nebesa i Zemlja!' Umejr ibn Humam el-Ensari upita: 'Božiji Poslaniče, zar je Džennet širok koliko su široka nebesa i Zemlja?' 'Jeste', kazao je Vjerovjesnik, na šta je on rekao: 'Ih, ih, Božiji poslaniče!' 'Zašto kažeš: 'Ih, ih?',' upitao ga je Vjerovjesnik, i on mu je rekao: 'Ni zbog čega drugoga, Božiji Poslaniče', rekao je on, 'osim iz želje da budem njegov stanovnik!' 'Ti ćeš biti njegov stanovnik!', reče mu Poslanik. Utom je on iz torbe izvadio datula i počeo ih jesti. 'Da živim onoliko koliko mi treba da pojedem ove svoje datule', rekao je, 'i to bi bio odveć dug život!' Zatim je ispustio datule i pojurio na nevjernike i poginuo!" (Predanje bilježi Muslim, 1901.)