Moje su uši čule, moje su oči vidjele i moje je srce pojmilo Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka ugosti pridošlog gosta koliko mu pristoji! A koliko mu pristoji, Božiji Poslaniče?, upitali su ga, i on im je rekao: Taj dan i tu noć. Obaveza gostoprimstva je, inače, tri dana – sve preko toga mu je sadaka. A ko vjeruje u Allah i u Sudnji dan, neka govori dobro, ili neka šuti!" (Predanje bilježe: Buhari, 6019, Muslim, Ebu Davud, 3748, Tirmizi, 1967, i Malik, 1/105-106 1951.)

'Brat ti je ubijen', ona je rekla: 'Da mu se Allah smiluje! Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!' A kad joj je rečeno: 'Suprug ti je ubijen', ona je rekla: 'Žalosti moja!' Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Ženi suprug znači mnogo, kao niko drugi.'" (Bilježi Ibn Madža 1590)

Poslanik, s.a.v.s.,je rekao: Allah voli šutnju kod tri stvari: prilikom učenja Kur'ana, tokom bitke i za vrijeme dženaze." (Bilježi Taberani 5130)

Za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., nije bilo naricanja. (Bilježi Bezzar 796)

Na Kijametskom danu ove narikače bit će postavljene u dva reda u Džehennemu: jedan s desne a drugi s lijeve strane ostalih ljudi, pa će one lajati na stanovnike Vatre kao što laju psi!" (Bilježi Taberani 5229)

Tri stvari bit će prisutne u mome umetu sve do Smaka svijeta: naricanje, ponos porijeklom i vjerovanje u zvijezde (da daju kišu)." (Bilježe Ebu Ja'la i Bezzar 799)

Kad je umro Hasan, sin Hasana ibn Alija, njegova žena postavila je kubbe (šator) nad njegovim kaburom, koje je stajalo godinu dana. Poslije je uklonjeno, pa je čula nekoga kako viče: 'Čujte! Jesu li našli ono što su izgubili?', a neko mu je odgovorio: 'Naprotiv, izgubili su nadu, pa su se vratili.'" (Bilježi Buhari 1330)

U mome umetu postoje četiri stvari iz džahilijeta kojih se oni neće proći: ponos plemićkim porijeklom, vrijeđanje tuđih predaka, traženje kiše pomoću zvijezda i naricanje." Također je rekao: Ako se narikača ne pokaje prije svoje smrti, kad nastupi Kijametski dan, haljina će joj biti od katrana, a košulja od plamena!" (Bilježi Muslim 934)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranjivao je razglašavanje nečije smrti, jer je govorio: 'Čuvajte se razglašavanja smrti, to je džahilijetski postupak!' Abdullah je rekao: 'U to razglašavanje spada i učenje ezana povodom nečije smrti.'" (Bilježi Tirmizi 984)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je i onu koja nariče i onu koja sluša!" (Bilježi Ebu Davud 3128)

Žene su, kad su davale prisegu Vjerovjesniku, s.a.v.s., uzele obavezu da neće naricati, pa su rekle: 'Allahov Poslaniče, ima žena koje su nama pomagale u naricanju u džahilijetu, pa hoćemo li mi njima u tome pomagati?', a on je odgovorio: 'U islamu nema pomaganja u naricanju!'" (Bilježi Nesai)

Prilikom davanja prisege, Vjerovjesniku, s.a.v.s., smo dale obavezu da nećemo naricati (za umrlim) i to nije od nas ispunila nijedna žena osim nas pet: Ummu Sulejm, Ummul-Ala, kćerka Ebu Sebre, Muazova supruga, i još dvije žene", ili je rekla: ...kćerka Ebu Sebre, Muazova supruga i još jedna žena." (Bilježe Buhari 1306 i Muslim 936)

Među dobrim djelima koje nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio u obavezu, tako da mu u njima ne smijemo biti neposlušne, jesu: da ne grebemo lica, da ne kukamo, da ne trgamo otvore na košuljama i da ne širimo pjesme (kojima se nariče)." (Bilježi Ebu Davud 3131)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Koji god čovjek umre pa za njim onaj koji im nariče kaže: 'O moja planino! O moj gospodaru!', i tome slično, Allah ovlasti dvojicu meleka da ga udaraju i govore mu: 'Jesi li zaista takav bio?!'" (Bilježi Tirmizi 1003)

Nije naš onaj ko cijepa otvore košulje, ko se udara po obrazima i ko uzvikuje džahilijetskim uzvicima!" (Bilježe: Buhari 1294, Muslim 103, Tirmizi i Nesai 999)

Ebu Musa se razbolio i onesvijestio, pa jedna žena od njegovih ukućana povika, ali on nije bio u stanju da joj išta kaže. Kada se osvijestio, rekao je: 'Ja se odričem onoga čega se odrekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.! A on se odrekao žene koja nariče, žene koja brije kosu i žene koja cijepa haljine na sebi.'" (Bilježe: Buhari 1296, Muslim 104 i Nesai.)

Ja sam, kad me je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao u Jemen, krenuo jašući, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., išao je pored moje jahalice i rekao mi: 'Muaze! Možda me nakon ove godine više nećeš sresti, pa dođi do moga mezara i u moju džamiju!' Ja zaplakah zbog rastanka s njim, ali mi on reče: 'Ne plači, Muaze, jer plač je od šejtana!'" (Bilježe Bezzar 804 i Taberani 242)

Sa'd ibn Ubada bio je bolestan, pa mu je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., da ga obiđe zajedno s Abdurrahmanom ibn Avfom, Sa'dom i Ibn Mesudom. Kad je ušao, našao ga je u nesvijesti, pa je upitao: 'Je li već umro?', a oni su mu odgovorili: 'Ne.' Tada Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaplaka, pa kad su ljudi vidjeli da on plače, i oni su zaplakali. On im tada reče: 'Slušajte! Allah ne kažnjava zbog suze iz oka, niti zbog tuge srca, nego kažnjava zbog ovoga!', pa je pokazao na svoj jezik, 'ili se smiluje.'" (Bilježe Buhari 1304 i Muslim 924)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao je da obiđe Abdullaha ibn Sabita, ali je našao da ga je bolest savladala, pa ga je zovnuo, ali mu se on nije odazvao. Tada je Poslanik, s.a.v.s., izgovorio: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!', pa je dodao: 'Skrhani smo zbog tebe, Ebur-Rebi!' Tada žene povikaše i počeše plakati, pa Ibn Atik pođe da ih ušutka, ali Poslanik, s.a.v.s., reče mu: 'Pusti ih, kad bude obaveza, onda nijedna neće (naglas) plakati.' Tada ga upitaše: 'Allahov Poslaniče, šta znači: '...kad bude obaveza?'', a on odgovori: 'Kada umre.'" (Bilježe Malik 966 i Ebu Davud 3111, a Nesai bilježi dužu verziju.)

Kad je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došla vijest o pogibiji Zejda ibn Harise, Džafera i Ibn Revahe, sjeo je, a na njemu se primjećivala žalost. Ja sam gledala kroz rupu, pukotinu, na vratima, kada mu je došao jedan čovjek i rekao: 'Zaista Džaferove žene (supruga i rodice)...' pa je spomenuo njihovo oplakivanje. On mu reče da im to zabrani, pa je on otišao. Zatim se vratio i rekao da ga one nisu poslušale, pa mu on reče: 'Zabrani im!' Međutim, on mu dođe i treći put i reče: 'Tako mi Allaha, one su nas nadjačale!'" Aiša je tvrdila da mu je on tada rekao: Natrpaj im zemlje u usta!" Zatim je rekla: Allah te ponizio! Tako mi Allaha, nisi uradio ono što ti je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio, i nisi ga poštedio muke!" (Bilježe: Buhari 1299, Muslim 935, Ebu Davud 3122 i Nesai.)