Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao je da obiđe Abdullaha ibn Sabita, ali je našao da ga je bolest savladala, pa ga je zovnuo, ali mu se on nije odazvao. Tada je Poslanik, s.a.v.s., izgovorio: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!', pa je dodao: 'Skrhani smo zbog tebe, Ebur-Rebi!' Tada žene povikaše i počeše plakati, pa Ibn Atik pođe da ih ušutka, ali Poslanik, s.a.v.s., reče mu: 'Pusti ih, kad bude obaveza, onda nijedna neće (naglas) plakati.' Tada ga upitaše: 'Allahov Poslaniče, šta znači: '...kad bude obaveza?'', a on odgovori: 'Kada umre.'" (Bilježe Malik 966 i Ebu Davud 3111, a Nesai bilježi dužu verziju.)

Preselila mi je žena, pa mi dođe Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi da mi izjavi saučešće. Ispričao mi je: 'Među Israelićanima živio je pobožan, učen i vrijedan čovjek. Imao je ženu i bio je zadivljen njome. Ona umrije, a on poče toliko za njom tugovati, da se osamio u kući i sakrio se od ljudi. Zatim je jedna žena Israelićanka čula za njega, pa dođe do njega i reče (ljudima): 'Imam potrebu da ga nešto upitam, tako da moram s njim lično razgovarati.' Tada su ljudi otišli, a ona je ostala kod vrata. Kada mu je to rečeno, on joj dozvoli da uđe, pa mu ona reče: 'Imam nešto da te pitam.' 'Šta je to?', upita on, a ona reče: 'Ja sam od jedne komšinice posudila nakit, pa sam ga nosila i čuvala jedno vrijeme. Ona sada traži da ga vratim. Trebam li joj ga vratiti?' On odgovori: 'Da, tako mi Allaha!', a ona reče: 'Ali, on je kod mene bio dugo!' On reče: 'U tome slučaju još je veća obaveza da ga vratiš', a ona na to uzvrati: 'Neka ti se Allah smiluje! Zašto ti tuguješ zbog nečega što ti je Allah pozajmio, a zatim ti to uzeo? On od tebe ima veće pravo na to!' Nakon tih riječi učenjak postade svjestan svoga stanja, i Allah mu dade da se okoristi riječima te žene." (Bilježi Malik 998)

Kad se čovjek razboli, Allah mu pošalje dva meleka i kaže im: 'Poslušajte šta govori onima koji ga posjete!' Pa ako on, kad mu posjetioci dođu, zahvaljuje Allahu i hvali Ga, meleki to uzdignu prema Allahu, a On najbolje zna!, te On kaže: 'Stavljam Sebi u obavezu da ću ako usmrtim ovoga Moga roba, uvesti ga u Džennet, a ako mu podarim izlječenje, njegovo ću mu meso zamijeniti boljim, njegovu krv zamijenit ću mu boljom i izbrisat ću mu grijehe!'" (Bilježi Malik 1976)