Asar | 82
HADIS
Muhammed veli: Obavijestio nas je Ebu Hanife, od Hammada, od Ibrahima da je kazao:
Ibn Mesud, r.a., je kazao o čovjeku koji uči Bismillahi-r-rahmani-r-rahim naglas: To je beduinsko djelo (djelo neukog čovjeka)."[1] On nije učio Bismillu naglas niti iko od njegovih učenika.[2]
ARAPSKI
مُحَمَّدٌ، قَالَ: أَخْبَرَنَا أَبُو حَنِيفَةَ، عَنْ حَمَّادٍ، عَنْ إِبْرَاهِيمَ، قَالَ: قَالَ ابْنُ مَسْعُودٍ رضي الله عنه فِي الرَّجُلِ يَجْهَرُ بِبِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ: إِنَّهَا أَعْرَابِيَّةٌ، وَكَانَ لَا يَجْهَرُ بِهَا هُوَ، وَلَا أَحَدٌ مِنْ أَصْحَابِهِ. قَالَ مُحَمَّدٌ: وَبِهِ نَأْخُذُ، وَهُوَ قَوْلُ أَبِي حَنِيفَةَ رضي الله عنه
[1] Tj. djelo koje je svojstveno beduinu. Beduin (bedevija) je u arapskom jeziku i kulturi simbol zaostalog, neukog i prostog čovjeka. U našem jeziku su to, pored izraza beduin/bedevija, i sljedeće riječi: seljak, balija, brđanin, gejak, gedžo, malograđanin, varošanin, kasablija, čoban i sl.
[2] Predaja je navedena bez kompletnog seneda, pošto je između Ibrahima en-Nehaija i ashaba h. Abdullaha ibn Mesuda izostavljeno ime jednog prenosioca, ali je sahih ligajrihi - vjerodostojna radi drugih predaja. Naime, ovu i sličnu predaju prenosi najmanje 2 ashaba: Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas. Bilježe ih, između ostalih: Ebu Jusuf, El-Asar, str. 22, br. 106; Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 204, br. 1209-1210; Abdurrezzak, El-Musannef, sv. 2, str. 89, br. 2605; Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 361, br. 4143. Druge slične predaje o učenju Bismille u sebi prenosi najmanje 12 ashaba: Enes ibn Malik, Abdullah ibn Mugaffel, Ebu Hurejre, Aiša, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Ammar ibn Jasir, Abdullah ibn ez-Zubejr. Bilježe ih, između ostalih: Ahmed, El-Musned, sv. 19, str. 49, br. 11991, str. 137, br. 12084, str. 184, br. 12135, sv. 20, str. 134, br. 12714, str. 199, br. 12810, str. 219, br. 12845, str. 244, br. 12887, str. 374, br. 13103, str. 385, br. 13125, str. 459, br. 13259, sv. 21, str. 50, br. 13337, str. 252, br. 13680, str. 302, br. 13784, str. 359-360, br. 13890-13892, str. 368, br. 13915, str. 386, br. 13957, str. 459, br. 14077, sv. 27, str. 342, br. 16787, sv. 34, str. 166, br. 20545, str. 175, br. 20559, sv. 40, str. 32, br. 24030, sv. 41, str. 301, br. 24791, sv. 42, str. 235, br. 25382, str. 396, br. 25617; El-Buhari, Es-Sahih, sv. 1, str. 149, br. 743; Muslim, Es-Sahih, sv. 2, str. 12, br. 916-917; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 1, str. 207-208, br. 782-783; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 1, str. 267, br. 812-816; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 1, str. 326, br. 244, str. 329, br. 246; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 1, str. 468, br. 977-978, str. 469-470, br. 980-982; Id., Es-Sunen, sv. 2, str. 133, br. 902-903, str. 134-135, br. 906-908. Inače, najvjerovatnije je izostavljeni prenosilac u senedu gornje predaje Alkame ibn Kajs ili El-Esved ibn Jezid, od kojih Ibrahim en-Nehai pretežno prenosi h. Ibn Mesudove rivajete.