Asar
HADIS
Muhammed veli: Obavijestio nas je Ebu Hanife, od Hammada, od Ibrahima, da su neki ljudi iz Basre došli Omeru ibn el-Hattabu, r.a. Oni su došli samo da ga pitaju o započinjanju namaza. Ibrahim dalje prenosi:
Tako je Omer ibn el-Hattab, r.a., ustao, te započeo namaz. Oni su bili iza njega. Onda je počeo učiti glasno (tj. kako bi ih podučio početnoj dovi), pa je kazao: Subhaneke-llāhumme, ve bi-hamdike, ve tebāreke-smuke, ve te`ālā džedduke, ve lā ilāhe gajruke. Muhammed kaže: Ovu dovu prihvatamo na početku namaza. Međutim, ne smatramo da je imam treba učiti naglas, niti oni koji su iza njega. Doista je tu dovu Omer, r.a., učio naglas samo kako bi ih podučio onome o čemu su ga pitali. Isto tako je do nas doprlo od Ibrahima, a to je i mišljenje Ebu Hanife, r.a
ARAPSKI
مُحَمَّدٌ، قَالَ: أَخْبَرَنَا أَبُو حَنِيفَةَ، عَنْ حَمَّادٍ، عَنْ إِبْرَاهِيمَ، أَنَّ نَاسًا مِنْ أَهْلِ الْبَصْرَةِ أَتَوْا عُمَرَ بْنَ الْخَطَّابِ رضي الله عنه لَمْ يَأْتُوهْ إِلَّا لِيَسْأَلُوهُ عَنِ افْتِتَاحِ الصَّلَاةِ قَالَ: فَقَامَ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ رضي الله عنه فَافْتَتَحَ الصَّلَاةَ، وَهُمْ خَلْفَهُ ثُمَّ جَهَرَ، فَقَالَ: سُبْحَانَكَ اللَّهُمَّ وَبِحَمْدِكَ وَتَبَارَكَ اسْمُكَ وَتَعَالَى جَدُّكَ وَلَا إِلَهَ غَيْرُكَ.
قَالَ مُحَمَّدٌ: وَبِهَذَا نَأْخُذُ فِي افْتِتَاحِ الصَّلَاةِ، وَلَكِنَّا لَا نَرَى أَنْ يَجْهَرَ بِذَلِكَ الْإِمَامُ وَلَا مَنْ خَلْفَهُ، وَإِنَّمَا جَهَرَ بِذَلِكَ عُمَرُ رضي الله عنه لِيُعَلِّمَهُمْ مَا سَأَلُوهُ عَنْهُ، وَكَذَلِكَ بَلَغَنَا عَنْ إِبْرَاهِيمَ، وَهُوَ قَوْلُ أَبِي حَنِيفَةَ رضي الله عنه.