Ove noći mi je rođen sin i dao sam mu ime po mom ocu Ibrahimu. Zatim ga je predao Ummu Sejf, supruzi čovjeka koji se zvao Ebu Sejf. On se uputio prema njemu da ga obide, a ja sam ga slijedio. Stigli smo kod Ebu Sejfa, a on je raspaljivao svoj mijeh i kuća se bila ispunila dimom. Požurio sam ispred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao: Ebu Sejfe, stani, došao je Allahov Poslanik, s.a.v.s. On je stao, a Poslanik, s.a.v.s., je zatražio dijete i ono mu je dato. On ga je prigrlio i kazao ono što je Allah htio da kaže. Enes, r.a., nastavlja: Vidio sam ga kako pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., umire. Poslanikove, s.a.v.s., oči su zasuzile, pa reče: Oči plaču a srce je tužno, ali ćemo reći samo ono čime je naš Gospodar zadovoljan. Tako mi Allaha, Ibrahime, zbog tebe smo tužni. (Muslim, 2315)