Muslim | 2315

HADIS

Kazivao nam je Heddab b. Halid i Šejban b. Ferruh, obojica od Sulejmana (a ovo su Šejbanove riječi), njemu je kazivao Sulejman b. el-Mugire, a njemu Sabit el-Bunani, od Enesa b. Malika, r.a., da je kazao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

Ove noći mi je rođen sin i dao sam mu ime po mom ocu Ibrahimu. Zatim ga je predao Ummu Sejf, supruzi čovjeka koji se zvao Ebu Sejf. On se uputio prema njemu da ga obide, a ja sam ga slijedio. Stigli smo kod Ebu Sejfa, a on je raspaljivao svoj mijeh i kuća se bila ispunila dimom. Požurio sam ispred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao: Ebu Sejfe, stani, došao je Allahov Poslanik, s.a.v.s. On je stao, a Poslanik, s.a.v.s., je zatražio dijete i ono mu je dato. On ga je prigrlio i kazao ono što je Allah htio da kaže. Enes, r.a., nastavlja: Vidio sam ga kako pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., umire. Poslanikove, s.a.v.s., oči su zasuzile, pa reče: Oči plaču a srce je tužno, ali ćemo reći samo ono čime je naš Gospodar zadovoljan. Tako mi Allaha, Ibrahime, zbog tebe smo tužni. (Muslim, 2315)

ARAPSKI

حَدَّثَنَا هَدَّابُ بْنُ خَالِدٍ، وَشَيْبَانُ بْنُ فَرُّوخَ، كِلاَهُمَا عَنْ سُلَيْمَانَ، - وَاللَّفْظُ لِشَيْبَانَ - حَدَّثَنَا سُلَيْمَانُ بْنُ الْمُغِيرَةِ، حَدَّثَنَا ثَابِتٌ الْبُنَانِيُّ، عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ، قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " وُلِدَ لِيَ اللَّيْلَةَ غُلاَمٌ فَسَمَّيْتُهُ بِاسْمِ أَبِي إِبْرَاهِيمَ " . ثُمَّ دَفَعَهُ إِلَى أُمِّ سَيْفٍ امْرَأَةِ قَيْنٍ يُقَالُ لَهُ أَبُو سَيْفٍ فَانْطَلَقَ يَأْتِيهِ وَاتَّبَعْتُهُ فَانْتَهَيْنَا إِلَى أَبِي سَيْفٍ وَهُوَ يَنْفُخُ بِكِيرِهِ قَدِ امْتَلأَ الْبَيْتُ دُخَانًا فَأَسْرَعْتُ الْمَشْىَ بَيْنَ يَدَىْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقُلْتُ يَا أَبَا سَيْفٍ أَمْسِكْ جَاءَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم . فَأَمْسَكَ فَدَعَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بِالصَّبِيِّ فَضَمَّهُ إِلَيْهِ وَقَالَ مَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ يَقُولَ . فَقَالَ أَنَسٌ لَقَدْ رَأَيْتُهُ وَهُوَ يَكِيدُ بِنَفْسِهِ بَيْنَ يَدَىْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَدَمَعَتْ عَيْنَا رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ " تَدْمَعُ الْعَيْنُ وَيَحْزَنُ الْقَلْبُ وَلاَ نَقُولُ إِلاَّ مَا يَرْضَى رَبُّنَا وَاللَّهِ يَا إِبْرَاهِيمُ إِنَّا بِكَ لَمَحْزُونُونَ".