Enciklopedija hadisa

"Boravili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, (u Mekki, prilikom Oprosnog hadža) deset dana i skraćivali namaz." (Buhari)

"Dopusti mi, zapovjedniče, da ti prenesem govor što ga je održao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dan po osvojenju (Mekke); čule su ga moje uši, upamtilo ga je moje srce, a moje oči gledale dok je govorio. On je zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: Allah je Mekku učinio svetom (zaštićenom), a ne ljudi! Nije, prema tome, dopušteno nijednom čovjeku koji vjeruje Allaha i Sudnji dan da u njoj prolijeva krv niti da u njoj siječe drveće. A ako neko to dopusti zbog borbe što ju je vodio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (da bi je osvojio), recite mu: Allah je to dopustio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne vama! Meni je On to dopustio samo zakratko, i danas joj je svetost odmah povraćena, kao što ju je jučer imala. Svako od vas prisutnih neka ovo dostavi odsutnom! Upitali su Ebu-Šurejha: Šta ti je odgovorio Amr? –Rekao je: Ja to znam bolje od tebe, o Ebu-Šurejh! Harem (Mekka) ne može biti sklonište grešnom, niti utočište bjeguncu od kazne za (prolivenu) krv, niti može biti sklonište onome koji je pobjegao zbog počinjenog nereda, odgovorio je on. (Ebu-Abdullah veli da el-harbetu znači isto što i el-belijjetu.) (Buhari)

Nesretan je onaj koji robuje dinaru, dirhemu i četverorogljastoj odori, koji, ako mu se što da, zadovoljan je, a ako mu se ne da, ljuti se i dođe mu zlo, a kad se šta traži, (od njega se ništa) ne izvuče. Blago robu koji drži za uzdu svoga konja u ime Allaha, poprašene svoje kose i prašnjavih nogu; ako je na straži, dobro čuva stražu, ako je u pozadini, dobro je osigurava, ako neko traži dozvolu, on mu ne dozvoljava, a ako se kod njega za što zauzima, ne usvaja se." (Buhari, 2887) – (Termin): tasen – kaže Buhari – jeste kao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah ih je unesrećio", a tuba dolazi na oblik fula, što je riječ za sve što je lijepo i ugodno, a (slovo) j asimilacijom je pretvoreno u v, dok (korijen) ove riječi dolazi od jetibu, tj. divan je.

"U Medini je bio jedan židov koji mi je davao predujam do branja mojih datula. Posjedovao sam zemlju kraj puta za Rumu. Datule nisu bile rodile. Prošla je godina dana, i u vrijeme berbe došao mi je židov, a ja ništa od njih nisam bio ubrao. Tražio sam od njega da mi produži rok do sljedeće godine, ali je on to odbijao. O tome je obaviješten i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao svojim ashabima: Hajdemo tražiti od židova da produži rok Džabiru. Došli su u moj palmik, i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je govoriti židovu, ali je on odgovarao: Ebul-Kasime, neću mu odgoditi. Kada je to čuo, Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, ustao i počeo kružiti po palmiku. Zatim je ponovo došao, razgovarao s njim, ali je on opet odbio. Ustao sam, donio malo svježih datula i stavio ih pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Jeo je, a zatim upita: Gdje ti je koliba, Džabire? Obavijestio sam ga, a on mi reče: Prostri mi u njoj! Prostro sam mu, i on je ušao i legao. Zatim se probudio, a ja sam mu donio drugi pregršt (svježih datula). Pojeo je malo, a potom ustao i ponovo govorio sa židovom, ali je ovaj opet odbio. Ponovo je otišao u palmik, a onda rekao: Džabire, beri i vrati dug! Ostao je dok je trajalo branje. Ubrao sam koliko mi je bilo potrebno da vratim dug, a nešto je i preostalo. Izišao sam do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga obradujem, a on reče: Svjedočim da sam ja Allahov Poslanik!" Arušun i arišun znače isto, a to je nešto izdignuto, izgrađeno; građevina. Tumačeći riječ marušat (u 141. ajetu iz sure El-Enam Ibn-Ab)bas je rekao da je to ono na šta se podigne vinova loza i slično. (U arapskom jeziku) kaže se: Urušuha, a znači građevine nečega.

"Niko nas nije izvijestio da je vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja duha-namaz osim Ummu-Hani. Ona navodi da se on na dan osvojenja Mekke okupao u njenoj kući, a zatim klanjao osam rekata." (Ummu-Hani) veli: "Nisam ga vidjela da je klanjao namaz kraće od toga, s tim što je ruku i sedždu potpuno obavljao." (Buhari)

"Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je stigao u Mekku, odbio ući u Kabu sve dok su u njoj (lažna) božanstva; naredio je da se izbace, pa su izbačena, a također i likovi Ibrahima i Ismaila, u čijim su rukama bile strelice za gatanje. Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah ih ubio, znali su da njih dvojica nikada nisu gatali strelicama! Potom je ušao u Kabu, izgovorio tekbir u njenim krajevima i izišao ne klanjavši u njoj."
Mamer slijedi Abdus-Sameda u prenošenju hadisa od Ejjuba, a Vuhejb (u predanju) veli: "Pričao nam je Ejjub prenoseći od Ikrime, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.."

Krojač je pozvao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na hranu koju je spremio. Kaže (Enes): "Krenuo sam s njim. Servirao je (krojač) ječmeni hljeb i sos u kome su bile tikvice i suho meso. Pimijetio sam da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sabira tikvice po čanku, i otada ne prestajem voljeti tikvice." (Buharija , 5436)

"Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Mekku, oko Kabe je bilo tri stotine i šezdeset idola. On je jednog po jednog ubadao drvetom u ruci, govoreći: Došla je istina, a nestalo je laži!, i: Došla je Istina, a laži je nestalo!." (Buhari)

"Bio sam dječak (sluga) i išao s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Jednom je ušao kod svoga sluge krojača, i on mu je donio čanak s hranom u kojoj su se nalazile tikvice. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sabirao je tikvice. Kada sam to primijetio", kaže (Enes), "počeo sam ih sabirati i stavljati pred njega, a sluga je otišao za svojim poslom. Nakon što sam vidio šta je činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem", veli Enes, "ne prestajem voljeti tikvice." (Buharija,5435)

Oslobođenjem vi smatrate oslobođenje Mekke i zaista je oslobođenje Mekke bilo oslobođenje, ali mi oslobođenjem smatramo prisegu na vjernost na dan Hudejbije. Bilo nas je hiljadu i četiri stotine sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem Hudejbija je bunar koji smo bili ispraznili toliko da u njemu nismo ostavili ni jednu jedinu kap. To je doprlo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on došao i sjeo na njegovu ivicu, a zatim pozvao da mu se donese posuda s vodom, te uzeo abdest i izaprao usta, a potom proučio dovu i tu vodu salio u bunar. Onda smo, nakratko, ostavili bunar, pa nam je on uskoro dao vode koliko smo god htjeli, i mi i naše deve." (Buhari)

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je kod svoga oslobođenog roba (mevla) krojača, pa su mu donesene tikvice i on ih je jeo."Nisam prestajao voljeti ih", kaže Enes, "otkada sam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ih jede."" (Buharija ,5433)

"Kada je u godini osvojenja Mekke Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo (prema Mekki), a vijest o tome doprla do Kurejša, izišli su Ebu-Sufjan b. Harb, Hakim b. Hizam i Budejl b. Verka da se raspitaju i obavijeste o pokretu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Kretali su se tako dok nisu došli do Merru-Zahrana, kad tu odjednom ugledaše (brojne) vatre, kao da su arefatske. Ebu-Sufjan reče: Kakve su ovo vatre? Uistinu, kao da su vatre arefatske!, – To su vatre plemena Benu-Amr!, dodade Budejl b. Verka, a Ebu-Sufjan odvrati: Pleme Amr je manje! Tada ih je primijetila straža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sustigla i uhvatila, a zatim dovela Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem Tom je prilikom Ebu-Sufjan primio islam, a kada je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) nastavio s kretanjem, naredio je Abbasu da zadrži Ebu-Sufjana dok bude trajao mimohod u klancu, kako bi vidio muslimane. Abbas ga je zaustavio, a plemena s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, skupina za skupinom, promicala su ispred Ebu-Sufjana. Tako je prošla jedna skupina, pa je on upitao: Abbase, ko su ovi? – Ovo je pleme Gifar, odgovorio je (Abbas), a Ebu-Sufjan reče: Nije me briga za Gifarije! Onda je naišlo pleme Džuhejna, a on je rekao isto; potom su naišli (pripadnici plemena) Sada b. Huzejma, pa je on (opet) rekao isto, a nakon toga Sulejm, (i on je rekao) isto. Tada je naišao odred kakva nije vidio, pa je upitao: A ko su ovi? – To su ensarije, odgovorio je (Abbas), a predvodi ih Sad b. Ubada, koji nosi bajrak. (A kada su se mimoilazili), Sad b. Ubada reče: Ebu Sufjane, danas je dan krvoprolića (pokolja), i danas će biti dopuštena (oskrnavljena) Kaba! – Abbase, reče na to Ebu-Sufjan, bolje bi bilo da je dan propasti (zimmara)! Naišla je, potom, najmanja skupina u kojoj su bili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi. Bajrak Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je Zubejr b. Avvam. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored Ebu-Sufjana, ovaj mu reče: Zar nisi čuo šta je rekao Sad b. Ubada?! – A šta je rekao?, upitao je. Rekao je to i to!, odgovorio je on, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Pogriješio je Sad; ovo je dan u kojem će Allah uzdignuti Kabu, i dan u kojem će prekrivena biti! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da njegov bajrak bude poboden na Hadžunu." (Urve veli: "Obavijestio me je Nafi b. Džubejr b. Mutim da je čuo Abbasa kad je rekao Zubejru b. Avvamu: Ebu-Abdullahu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ti je naredio da ovdje pobodeš njegov bajrak.") "Taj dan", kazuje on dalje, "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Halidu b. Velidu da uđe s gornje strane Mekke, iz pravca Kedaa, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je iz pravca Kudaa, pa su iz Halidove konjice taj dan ubijena dva čovjeka: Hubejš b. Ešar i Kurz b. Džabir Fihri." (Buhari)

"Kazivao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu: Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, a.s., i rekao: Allahov Poslaniče, šta kažeš za čovjeka koji voli neke ljude, ali ih ne može dostići (po svojim djelima)? – Čovjek će biti s onim koga je volio, odgovori Allahov Poslanik, a.s." (Buhari, 6169)

Pratio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bih (makar) napunio stomak onda kada nisam jeo hljeb s kvascem niti nosio svilu (damast) niti me je služio sluga ni sluškinja, kada sam stomak priljubljivao uz šljunak (od gladi) i kada sam tražio od čovjeka da mi prouči ajet, a znao sam ga, ne bi li me pozvao kod sebe i nahranio. Najbolji čovjek prema siromašnima bio je Džafer b. Ebu-Talib. Vratio bi se s nama i nahranio nas onim što bi se zateklo u njegovoj kući; čak bi nam iznosio i mješinu za med u kojoj nema ništa, pa bismo je mi rasporili i lizali ono što je preostalo u njoj." (Buharija,5432)

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je slatko jelo (halvu) i med." (Buharija,5431)

"Došao je Džibril Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: "Šta mislite o učesnicima bedra?" "Oni su među najvrijednijim muslimanima", rekao je on, ili je rekao sličnu rečenicu. "A takođe su i meleki koji su učestvovali na Bedru", reče (Džibril). (Buhari)

Za Beriru su vezana tri sunneta (propisa). Aiša ju je željela otkupiti i osloboditi, pa su njeni vlasnici rekli: ... a da nama pripadne patronat nad njom. Spomenula je to Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: Ako hoćeš, prihvati taj uvjet, jer patronat pripada onome ko oslobodi (roba). Oslobođena je", kaže, "i dato joj je pravo izbora: da ostane u braku sa svojim mužem, ako to želi, ili da ga napusti, ako hoće. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao u Aišinu sobu, a na vatri je vrio ćup. Zatražio je hranu, pa mu je donesen hljeb i prismaka iz kuće, te on reče: Zar to nisam vidio meso? Dakako, Allahov Poslaniče, rekoše mu, ali je to meso dato Beriri kao sadaka, a ona nam ga je poklonila. Ono je sadaka za nju, a za nas je to poklon, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem" (Buharija,5430)

"Čovjek će biti s onim koga je volio." (Buhari, 6168)

"Putovanje je djelić patnje: uskraćuje nekome od vas san i hranu. I kada neko od vas ostvari cilj svoga putovanja (ono radi čega je putovao), neka požuri svojoj porodici." (Buharija,5429)

"Čuo sam Ibn-Abbasa kad je rekao: Nisu isti vjernici koji nisu prisustvovali... (ajet) Bedru i oni koji su prisustvovali." (Buhari)