O skupino muhadžira, pet stvari, ako njima budete kušani – utječem se Allahu dž.š., od toga da vas one snađu: neće se, u nekom narodu, pojaviti javni nemoral i razvrat (fahiša), a da se među njima neće rasprostraniti kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima; neće zakidati na mjeri i vagi a da ih ne snađu sušne godine, ekonomska kriza i nepravedna zulumćarska vlast; zbog nedavanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša sa neba, a da im nije stoke nikad im kiša ne bi ni pala; neće prekršiti ugovor sa Allahom dž.š., i ugovor sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., a da im Allah dž.š., neće dati neprijatelja od drugog naroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što je u njihovim rukama; njihovi imami i vođe neće vladati Allahovom Knjigom, i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah dž.š., objavio – a da Allah dž.š., neće dati da se sami međusobom krve!" (Hasen Sunen, Ibnu Madždže, br. 4019.; Musned, Bezzar, br.6175.; el-Mustedrek, Hakim, br.8623.; el-Mu'udžem el-Evset, Taberani, br.4671.; Šu'abul-Iman, Bejheki, br.3042.)

Kada nastupi Sudnji dan, Allah, Uzvišeni i Slavni, spustit će se među robove da im presudi. Svi narodi će klečati. A prvi koji će biti pozvani da im se sudi su čovjek koji je znao Kuran napamet, čovjek koji je ubijen na Allahovom putu i čovjek koji je posjedovao veliki imetak.

Allah će upitati učača Kurana: - Zar te nisam podučio onome što sam objavio Svome Poslaniku? - On će reći: Jesi, moj Gospodaru! - Dalje će On pitati: - Kako si postupio s onim što si znao? – Ovaj će odgovoriti: - Provodio sam i noći i dane s njim. - Tada će Allah reći: - Lažeš! - I meleki će mu reći: - Lažeš! - Allah će dodati: - Naprotiv, želio si da bude kazano: Kakav karija!" To je i bilo kazano.

Zatim će biti doveden onaj koji je posjedovao veliki imetak, pa će ga Allah upitati: - Zar nisam bio darežljiv prema tebi, tako što sam učinio da ni u čemu ne zavisiš od drugog? - Ovaj će odgovoriti: - Jesi, moj Gospodaru! - Allah će pitati dalje: - Što si uradio s onim što sam ti dao? - On će odgovoriti: - Uspostavljao sam rodbinske veze i udjeljivao. - Tada će mu Allah reći: - Lažeš! - Meleki će, također, reći: - Lažeš! - Zatim će Allah Uzvišeni dodati: - Naprotiv! Želio si da bude kazano: Kako je samo čovjek darežljiv!" To je i kazano.

Zatim će biti doveden onaj što je bio ubijen na Allahovom putu. Allah će ga upitati: - U ime čega si poginuo? - On će dogovoriti: - Bila mi je naređena borba na Tvome putu pa sam se borio, sve dok nisam poginuo. - Tada će mu Allah Uzvišeni reći: - Lažeš! - I meleki će reći: - Lažeš! - Allah će mu reći: - Želio si da bude kazano: Kako je samo čovjek hrabar!" To je i bilo rečeno.

Zatim me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., udario po mojim koljenima i rekao: - Ebu Hurejre, ovom trojicom od Allahovih stvorenja će se raspaliti vatra džehennemska na Sudnjem danu!

"Sustežite se od sedam pogubnih grijeha!" Ashabi upitaše: "Allahov Poslaniče, koji su to grijesi?" On odgovori: "Pripisivanje Allahu saučesnika, sihr, ubistvo nedužne osobe, osim kad pravda zahtjeva, poslovanje uz kamatu, uzimanje jetimskog imetka, bježanje s bojnog polja i potvora čestitih nevinih vjernica." (Muttefekun alejhi)

"Veliki grijesi su: mnogoboštvo, neposlušnost roditeljima, ubistvo i lažna zakletva (el-jemin el-gamus)."

Kada je objavljeno: Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju, ashabi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zapitaše: Ko od nas nije griješio (nasilje sebi učinio)? Na to je objavljeno: Ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je zaista najveće nasilje."

Među onima koji su bili prije vas bio je jedan čovjek koji je imao ranu (na tijelu), pa je pao u očaj, uzeo nož i njime odrezao svoju ruku, a krv nije prestala teći sve dok nije umro. Uzvišeni Allah (u vezi s njim) rekao je: Moj rob Me sam sobom pretekao – lišio sam ga Dženneta."

Trojica su ljudi od onih koji su prije vas putovali pa ih je zadesila kiša. Oni su se sklonili u jednu pećinu, a potom se pećina zatvorila i jedan od njih reče ostalima: Hej vi, tako mi Allaha, ne može vas spasiti ništa osim iskrenosti, pa nek svako od vas učini dovu onim što zna da je iskreno uradio."
Tada jedan od njih reče: Moj Allahu, Ti znaš da sam ja imao jednog najamnika koji je radio za ferek riže, pa je otišao ostavivši tu (najamninu). Ja sam uzeo taj ferek i sijao ga (godinama), pa je taj slučaj išao dotle da sam ja od toga kupio nekoliko krava. Kasnije mi je on došao da traži svoju nadnicu te sam ja rekao: Uzmi ove krave, jer one su od onog fereka, pa ih je on otjerao. Ti znaš da sam ja to učinio iz straha prema Tebi, pa otvori nam!" I stijena se malo pomakla.
Drugi je rekao: Moj Allahu, Ti znaš da sam ja imao stare, iznemogle roditelje i da sam im svake noći donosio mlijeko od svojih ovaca. Jedne večeri sam zakasnio, i kad sam došao, oni su već bili zaspali, a moja žena i djeca su plakali od gladi. Običavao sam da ih ne pojim prije nego što piju moji roditelji, a bilo mi je žao da ih budim, kao što mi je bilo nezgodno da ih ostavim, pa da oslabe zbog neuzimanja večere. I tako sam iščekivao sve dok se nije pojavila zora. Ti znaš da sam ja to uradio iz straha prema Tebi, pa otvori nam!" I stijena se toliko pomakla da su mogli vidjeti nebo.
Onda je posljednji rekao: Moj Allahu, Ti znaš da sam ja imao jednu stričevku, koja mi je bila draža od cijelog svijeta. Navraćao sam je na grijeh, ali je ona odbila dok joj ne dam sto dinara, te sam ih ja iskupljao dok nisam sakupio i donio ih joj i predao. Tada mi se ona omogućila. Kad sam joj pao među noge, ona je rekla: Boj se Allaha! Ne razvaljuj mi prsten (himen) osim na zakonit način po vjenčanju!
Ja sam odmah ustao, a onih sto dinara sam ostavio. Ti znaš da sam ja to uradio iz straha prema Tebi, pa otvori nam!" Tada ih je Allah izbavio te nedaće i oni su izišli."

Među Izraelićanima je bio jedan čovjek koji je ubio devedeset i devet ljudi, a potom krenuo da pita (može li se pokajati), te je došao nekom monahu i upitao ga: Ima li (mogućnosti) pokajanja?"
Ne", reče (monah), te ovaj i njega ubi. Potom on (opet) poče pitati (za pokajanje) i jedan čovjek mu reče: Idi u to i to selo."
(On se uputi tamo, ali ga na pola puta) stiže smrt i on se svojim grudima nage prema tom (selu). Meleki milosti i meleki patnje se počeše prepirati o njemu, te Allah objavi ovom (dobrom selu) da se približi, i objavi Allah onom (lošem selu) da se udalji.
Izmjerite koliko je između ta dva (sela)", reče (melek koji je poslan da im presudi, te oni izmjeriše). Tada je on nađen za pedalj bliže ovom (dobrom selu), pa mu je bilo oprošteno.

"Propali i stradali su cjepidlake!" (Oni koji bez razloga sebi i drugima otežavaju poslove i ibadete.) Rekao je to tri puta.

Šestericu je prokleo Allah, dž.š., i svaki poslanik čija je dova uslišena: onoga ko nešto doda u Allahovu knjigu, onoga ko ne vjeruje u Allahovo određenje, onoga ko dopuštenim čini i smatra ono što je Allah zabranio, onoga ko narušava dignitet mog bliskog roda koji je Allah zabranio narušavati i onoga ko ostavi sunnet." (Taberani i Hakim)

Postoje četiri vrste srca: srce bez opne, u kojem blista poput svjetiljke, ovijeno srce čija je ovojnica za njega privezana, izokrenuto srce i (metalnim pločama) okovano srce. Srce bez opne jeste srce vjernika, izokrenuto srce je srce munafika koji je saznao, pa zanijekao. Okovano srce jeste srce u kojem su iman i nifak (licemjerstvo). Iman je u njemu poput biljke koju zalijeva lijepa voda, a nifak poput čira koji se napaja gnojem i krvlju. Koje od njih nadvlada nad drugim, ovlada i samim srcem." (Ahmed i Taberani.)

'La ilahe illallah' su kod Allaha, dž.š., cijenjene riječi. One kod Allaha imaju (posebno) mjesto. Ko ih iskreno izgovori, pomoću njih će ga Allah uvesti u Džennet, a ko ih rekne lažno, spasit će mu krv i imetak (bit će pošteđen borbe protiv njega), a sutra će se susresti s Allahom, Koji će ga pozvati na polaganje računa." (Bezzar.)

Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, ko god iz ovog naroda, bio on Jevrej ili kršćanin, čuje za mene, a ne povjeruje u ono s čime sam poslan bit će među žiteljima Vatre." (Muslim.)

Mahmud ibn er-Rebi izvijestio me je da pamti Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i pamti kako ga je polio po licu iz bunara koji je bio u njihovoj kući. Tvrdi da je čuo Itbana ibn Malika el-Ensarija, koji je s Božijim Poslanikom, s.a.v.s., učestvovao na Bedru, kako govori: 'Klanjao sam (kao imam) svojima iz Benu Salima. Dijelila nas je dolina. Kad bi došle kiše, teško sam je prelazio da bih došao do njihovog mesdžida. Došao sam Božijem Poslaniku i rekao mu: 'Oslabio mi je vid, a dolinom između mene i mojih suplemenika kada dođu kiše, teče voda, pa mi ju je teško preći. Bilo bi mi drago da dođeš i da u mojoj kući klanjaš na mjestu koje ću ja koristiti kao musallu (prostor za klanjanje).' Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Učinit ću to.' Božiji Poslanik i Ebu Bekr došli su mi nakon što je pripeklo. Zatražio je dozvolu da uđe, dopustio sam mu, pa nije sjeo dok nije rekao: 'U kojem dijelu kuće želiš da klanjam?' Pokazao sam na mjesto na kojem sam želio da klanja, pa je on stao i donio tekbir, a mi smo se poredali iza njega. Klanjao je dva rekata i predao selam, a i mi. Zadržao sam ga na haziru koji mu se pripremao. Ukućani su čuli da je u mojoj sobi Božiji Poslanik, pa su muškarci u velikom broju pohrlili u nju. Neko od njih je rekao: 'Šta je to s Malikom, ne vidim ga?' Drugi je rekao: 'To je munafik koji ne voli Allaha i Njegovog Poslanika.' Božiji Poslanik rekao je: 'Ne govori tako, zar nije rekao 'La ilahe illallah', zarad Allahovog zadovoljstva?' Ovaj reče: 'Allah najbolje zna i Njegov Poslanik najbolje zna. A mi, Allaha mi, vidimo da voli i da priča samo s munaficima.' Božiji Poslanik je rekao: 'Allah je zabranio vatri (da prži) onoga ko rekne 'La ilahe illallah' zarad Allahovog zadovoljstva.'" Mahmud veli: Pričao sam to ljudima među kojima je bio Ebu Ejjub, ashab Božijeg Poslanika, s.a.v.s., za vrijeme vojnog pohoda na teritoriju Bizantije, kojim je rukovodio Jezid ibn Muavija, a u kojem je Ebu Ejjub umro, pa je to Ebu Ejjub zanijekao, rekavši: 'Tako mi Allaha, ne mislim da je Božiji Poslanik ikada rekao to što veliš.' To mi je teško palo, pa sam se zavjetovao Allahu da ću, ako me sačuva do povratka s moga pohoda, o tome pitati Itbana ibn Malika, ako ga nađem živog u mesdžidu njegova plemena. Vratio sam se, pa sam krenuo na hadž ili umru i otišao do Medine. Došao sam do Benu Salima, kad tamo Itban, kao slijepi starac, klanja svome plemenu. Kada je predao selam, nazvao sam mu selam, rekao mu ko sam, pa ga pitao za taj hadis, a on mi ga je prenio onako kako mi ga je prenio i prvi put." (Buhari i Muslim.)

Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izišao iz Bitke na Bedru kao pobjednik, naredio je da se dvadeset i četiri čovjeka, sve istaknuti kurejšijski prvaci, bace u jedan od zapuštenih i zaprljanih ozidanih bunareva na Bedru – a on je inače običavao da se, kad izvojuje pobjedu, na poprištu bitke zadrži još tri večeri – pa je tako, trećega dana poslije Bitke ba Bedru zatražio da mu dovedu njegovu jahaću životinju te ju je spremio za put. Onda je pješice otišao odatle, a njegovi ashabi pratili su ga, i zaustavio se na rubu obrušenog bunara te one u njemu stao dozivati po imenima i imenima njihovih očeva. 'Bilo vam je bolje da ste bili pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku', govorio je, 'jer mi smo našli da je istina ono što nam je obećao naš Gospodar. A jeste li vi našli da je istina ono što je vama obećao vaš Gospodar?!' 'Božiji Poslaniče', rekao mu je na to Omer, 'kako se obraćaš tijelima koja nemaju duše?!' 'Tako mi Onoga u Čijoj ruci je Muhammedova duša', kazao mu je Poslanik, 'vi ništa bolje od njih ne čujete ovo što ja sad govorim!'" Katada kaže: Allah ih je oživio kako bi mogli čuti te njegove riječi, da bi im pokazao Svoj prezir prema njima i da bi im jad i kajanje učinio još većim." (Predanje bilježe Buhari, 3976, i Muslim, 2875.)

Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio nadomak Medine na povratku s jednog putovanja, zapuhao je snažan vjetar koji skoro da je zametao putnike, pa je", kako Džabir tvrdi, Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ovaj vjetar poslan je da usmrti nekog licemjera. A kad je stigao u Medinu, jedan od velikih licemjera doista bijaše mrtav." (Bilježi Muslim, 2782.)

Klonite se sedam velikih grijeha! Božiji Poslaniče, upitali su oni, o kojim grijesima se radi? 'To su, kazao je, pridruživanje Allahu nekoga u Božanstvenosti, magija, bespravno ubistvo nekoga, otuđivanje imetka siročeta, blud, napuštanje bojnog polja i potvaranje nedužnih i časnih vjernica." (Predanje bilježe: Buhari, 2767, Muslim, 89, Ebu Davud, 2874, i Nesai, VI/257.)

Hoćete li da vam kažem koja su tri najveća grijeha? To su: pripisivanje Allahu sudruga u Božanstvenosti, neposlušnost prema roditeljima i lažno svjedočenje i lažan govor." Bio je naslonjen pa je sjeo i ponavljao to, sve dok mi nismo pomislili: Da hoće prestati!" (Predanje bilježe: Buhari, 2654, Muslim, 87, i Tirmizi, 2301.)

Jedan je čovjek rekao: Božiji Poslaniče, neki čovjek učini neko djelo pa ga zataji, a kada se sazna za to, to ga oduševi?! Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: On će imati dvije nagrade: jednu za tajnost, a drugu za javnost!" Tirmizi kaže: Zatim se obraduje što ga ljudi spominju po dobru, u skladu s hadisom: Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji. Međutim ako se obraduje zato što su ljudi saznali za njegovo dobro djelo, kako bi ga častili i uvažavali zbog toga, onda je to prijetvornost. Neki kažu: Ako se oduševi zato što misli da će se i drugi u tome povesti za njim pa imati istu nagradu kao i on, onda je i to, također, prihvatljivo!" (Predanje bilježi Tirmizi, 2383.)

Tražite od Allaha zaštitu od jame tuge! A šta je to jama tuge?, upitali su i on je rekao: Dolina u Džehennemu, od koje se sam Džehennem utječe Allahu svakoga dana po stotinu puta! Ko će ući u nju?, upitali su oni i on im je rekao: Učači Kurana koji su prijetvorni u svojim djelima!" (Predanje bilježi Tirmizi)