"Pisao sam izdržavanje tom i tom za siročad čiji je on bio skrbnik, pa su ga prevarili za hiljadu dirhema koje im je (viška) dao. Ja im toliko uzeh iz njihove imovine i rekoh: 'Uzmi hiljadu koju su oni od tebe uzeli.' 'Ne.' - odgovori on i kaza: 'Ispričao mi je otac da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: 'Uruči povjereno onome ko ti ga je povjerio i ne varaj onoga koji tebe vara."

Nije povjerovao u mene onaj ko je umro sit, a njegov komšija pored njega bio gladan, a on je znao za to!" (Predanje bilježe Taberani, 1/259 751, i Bezzar, 1/76 119, kako stoji u Kešful-estaru.)

Ibn Amru ibn el-Asu zaklana je ovca za njegovu kućnu čeljad. Kad je došao, upitao je: Jeste li dali mesa i našem komšiji Jevreju? Jeste li dali mesa i našem komšiji Jevreju? Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: Džibril mi je toliko preporučivao pažnju prema komšiji da sam pomislio da će komšija komšiju i nasljeđivati!" (Predanje bilježe Ebu Davud, 5152, i Tirmizi, 1943.)

Onaj ko se brine o udovici i siromahu poput je borca na Božijem putu!", ili je rekao: ... poput onog ko neumorno noć provodi u ibadetu, ili poput postača koji stalno posti!" (Predanje bilježe: Buhari, 5353, Muslim, 2982, Tirmizi, 1969, i Nesai, 5/76.)

Nikada za sofru nekih ljudi nije sjelo siroče a da se njihovoj posudi s hranom primakao šejtan!" (Predanje bilježi Taberani u Evsatu, 7/163-164, 7165.)

Najbolja muslimanska kuća jeste ona u kojoj se prema jetimu postupa lijepo, a najgora muslimanska kuća jeste ona u kojoj se prema jetimu postupa ružno!" (Predanje bilježi Ibn Madža, 3679.)

Ebu Hurejra kaže da se jedan čovjek požalio Vjerovjesniku, s.a.v.s., na tvrdoću svog srca, pa mu je on rekao: Pomiluj jetima po glavi i nahrani siromaha!" (Predanje bilježi Ahmed, 2/387.)

Ko othrani dvije djevojke dok ne porastu doći će na Sudnji dan zajedno sa mnom!", i prste je priljubio jedan uz drugi. (Predanje bilježe Muslim, 2631, i Tirmizi, 1914.)

Kod mene je došla jedna žena s dvjema kćerkama tražeći pomoć, pa u mene nije našla ništa osim hurme koju sam joj dala – ona ju je podijelila među svojim kćerkama, ništa ne uzevši za sebe. Kad je otišla, kod mene je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ja sam ga obavijestila o tome, on je rekao: Ko god bude stavljen na kušnju ovim djevojkama i prema njima postupi lijepo, one će mu biti zastor od vatre!" (Predanje bilježe: Buhari, 5995, Muslim, 2629, i Tirmizi, 1915.)

Da čovjek udijeli jedan dirhem za svoga života i zdravlja, bolje mu je nego da pred smrt udijeli stotinu." (Hadis bilježi Ebu Davud, 2866)

Ubijen je Musab ibn Umejr, a bio je bolji od mene, i zamotan je u samo jedan (svoj) ogrtač: kada bi mu se pokrila glava, ukazale bi mu se noge, a kada bi mu se pokrile noge, ukazala bi mu se glava. Ubijen je i Hamza, a i on je bolji od mene, i nije se našlo ništa u što bi se umotao osim jednog (njegovog) ogrtača. Od ovog svijeta pruženo nam je ono što je pruženo", ili je rekao: Od ovog svijeta dato nam je ono što nam je dato, i već sam se uplašio da nam naša dobra djela ne budu ubrzana u ovozemaljskom životu (da nam je to što imamo na dunjaluku nagrada umjesto one na budućem svijetu)." Zatim je počeo plakati, pa je i jelo ostavio. (Hadis bilježe Buhari i Tirmizi, 2322.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjeo je jednoga dana na minber, a mi smo posjedali oko njega. On reče: Ono čega se plašim za vas poslije mene jeste to što će vam se dati (otvoriti) dio ovozemaljskog sjaja i njegova nakita. Tada jedan čovjek reče: Allahov Poslaniče, da li s dobrom dolazi i zlo? Pošto je Vjerovjesnik, s.a.v.s., malo zašutio, tom čovjeku je prigovoreno: Šta je tebi? Govoriš Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on tebi ne govori ništa. Tada smo vidjeli kako mu se spušta objava, i on obrisa znoj, pa reče: Gdje je onaj koji je pitao? Da li je dobro? Dobro donosi samo dobro. Dio onoga što proklijava i daje proljeće neku (životinju) usmrćuje a nekoj prouzrokuje bolove, dok neka to zelenilo jede i pojede ga toliko da joj se produže bokovi, a zatim se okrene samom suncu (legne), pa balega, mokri i opet pase s uživanjem. Ovozemaljsko dobro jeste lijepo zelenilo i slatko, pa divan li je njegov vlasnik koji daje od njega bijedniku, siročetu i putniku." Vjerovjesnik s.a.v.s., također je rekao: Čovjek koji imetak ne koristi kako treba, sliči onome koji jede, ali se ne može najesti, i on će protiv njega biti svjedok na Sudnjem danu." (Hadis bilježe: Buhari, 1465, Muslim, 1052, i Nesai, V/90.)

Muavija je otišao da obiđe Hašima ibn Utbu, kad je ovaj bio bolestan. Zatekavši ga kako plače, Muavija reče: Daidža, šta te je rasplakalo? Ili plačeš zbog bola ili zbog žala za dunjalukom? Ni jedno ni drugo!, odgovori on. Plačem zbog toga što mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i preporučio nešto čega se nisam držao.A šta to? Čuo sam ga kako kaže: Od imovine ti je dovoljno imati slugu i jahalicu za borbu na Allahovome putu! A pogledaj šta ja danas imam!" (Hadis bilježe Tirmizi, 2327, i Nesai, VIII/218.)

Kome je od vas imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka? Odgovorili su: Allahov Poslaniče, nema nikog među nama da mu njegov imetak nije draži! On reče: Doista je njegov imetak onaj koji podijeli, a imetak njegovog nasljednika onaj koji ostavi iza sebe." (Hadis bilježe Buhari, 6442, i Nesai, VI/237.)

Čovjek govori: Moj imetak! Moj imetak!, a njemu, od njegovog imetka pripada samo troje: ono što pojede, pa nestane; ono što obuče, pa izdere; i ono što da, pa steče (za ahiret). Sve mimo toga odlazi i ostaje ljudima." (Hadis bilježi Muslim, 2959.)

Svaki umet ima svoje iskušenje, a iskušenje moga umeta bit će imetak." (Hadis bilježi Tirmizi, 2336.)

Da imam zlata onoliko koliko je brdo Uhud, ne bi me radovalo da prođu tri dana, a da kod mene ima išta od njega, osim nešto što bih ostavio za vraćanje duga." (Hadis bilježe Buhari, 6445, i Muslim, 991.)

Čuvajte se pohlepe! Oni prije vas bili su uništeni zbog pohlepe. Ona im je naređivala škrtost, pa su škrtarili, naređivala im je griješenje, pa su griješili." (Hadis bilježi Ebu Davud, 1698.)

Došao sam, Vjerovjesniku, s.a.v.s., dok je on sjedio u hladu Kabe. Kad me je ugledao, reče: Oni su, tako mi Gospodara Kabe, najveći gubitnici. Ja sam prišao i sjeo. Nisam se mogao smiriti, pa sam ustao i upitao: Allahov Poslaniče, za tebe bih žrtvovao i oca i majku, ko su oni? On reče: To su najveći bogataši, osim onih koji rade ovako i ovako, pokazavši ispred sebe, iza sebe i na svoju desnu i lijevu stranu. A malo je takvih." (Hadis bilježe: Buhari, 1460, Muslim, 990, Tirmizi, 617, i Nesai, II/10.)

Izišao sam s Omerom, pa je Omera sustigla jedna mlada žena i rekla: Vladaru pravovjernih, moj muž je poginuo i ostavio sitnu djecu. Tako mi Allaha, oni ne mogu skuhati ni jelo od bravljih nogu, niti imaju usjeva niti stoke, i bojim se da ih ne pojede nerodna godina. Ja sam kćerka Hufafa ibn Imaa Gifarija, i moj otac je učestvovao na Hudejbiji s Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Tada je Omer zastao s njom i rekao: Dobro, neka mi je došao moj bliski rod! Potom se okrenuo prema devi, jakih leđa, koja je bila svezana u kući, i na nju natovario dvije velike vreće, koje je napunio hranom, a između kojih je stavio namirnica i odjeće, te joj predao njen povodac i rekao: Vodi je! To neće nestati dok vam Allah ne dadne neko dobro. Jedan čovjek reče: Vladaru pravovjernih, puno si joj dao. Izgubila te majka, reče Omer, tako mi Allaha, gledao sam njenog oca i brata kako dugo vremena opsjedaju jednu tvrđavu, a onda je osvojiše, a sad je došlo vrijeme da vraćamo udio njih dvojice u tom ratnom plijenu." (Hadis bilježi Buhari, 4161, 4160.)