Buharija | 4161

HADIS

Eslem r.a., kaže:

Izišao sam s Omerom, pa je Omera sustigla jedna mlada žena i rekla: Vladaru pravovjernih, moj muž je poginuo i ostavio sitnu djecu. Tako mi Allaha, oni ne mogu skuhati ni jelo od bravljih nogu, niti imaju usjeva niti stoke, i bojim se da ih ne pojede nerodna godina. Ja sam kćerka Hufafa ibn Imaa Gifarija, i moj otac je učestvovao na Hudejbiji s Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Tada je Omer zastao s njom i rekao: Dobro, neka mi je došao moj bliski rod! Potom se okrenuo prema devi, jakih leđa, koja je bila svezana u kući, i na nju natovario dvije velike vreće, koje je napunio hranom, a između kojih je stavio namirnica i odjeće, te joj predao njen povodac i rekao: Vodi je! To neće nestati dok vam Allah ne dadne neko dobro. Jedan čovjek reče: Vladaru pravovjernih, puno si joj dao. Izgubila te majka, reče Omer, tako mi Allaha, gledao sam njenog oca i brata kako dugo vremena opsjedaju jednu tvrđavu, a onda je osvojiše, a sad je došlo vrijeme da vraćamo udio njih dvojice u tom ratnom plijenu." (Hadis bilježi Buhari, 4161, 4160.)

ARAPSKI

أسلم: خرجت مع عمر فلحقته امرأة شابة فقالت: يا أمير المؤمنين، هلك زوجي، وترك صبية صغارًا، والله ما ينضجون كراعًا ولا لهم زرع ولا ضرع، وخشيت أن تأكلهم الضبع، وأنا بنت خفاف بن إيماء الغفاريِّ، وقد شهد أبي الحديبية مع النبيِّ صلى الله عليه وسلم فوقف معها عمر ولم يمض، ثم قال: مرحبًا بنسب قريبٍ، ثم انصرف إلى بعير ظهير كان مربوطًا في الدار، فحمل عليه غرارتين ملأهما طعامًا، وحمل بينهما نفقة وثيابًا، ثم ناولها بخطامه، ثم قال: اقتاديه فلن يفنى هذا حتى يأتيكم الله بخير، فقال رجلٌ: يا أمير المؤمنين أكثرت لها، فقال عمر: ثكلتك أمُّك، والله إني لكأني أرى أبا هذه وأخاها قد حاصرا حصنًا زمانًا فافتتحاه، ثم أصبحنا نستفيء سهمانهما فيه.