Ono što ja znam jeste to da mu pripada polovina kazne slobodnog čovjeka zbog pijenja alkohola. Omer, r.a., Osman, r.a., i Ibn Omer dali bi da se bičuju njihovi robovi zbog konzumiranja alkohola s duplo manje udaraca koji su bili predviđeni za slobodnog čovjeka." (Bilježi ga Malik u Muvettau, 45-46/2, 1827)

Omer, r.a., zatražio je savjet o pitanju kazne za alkohol, pa mu je h. Alija rekao: Smatram da ga trebaš izudarati s osamdeset udaraca, jer on, kad konzumira alkohol, napije se, a kad se napije, govori ono što ne treba, a kad govori ono što ne treba, počne potvarati. Tako je Omer kažnjavao s osamdeset udaraca (za alkohol)." (Hadis bilježi Malik u Muvettau, 45/2, 1826)

Neki čovjek iz Jemena, odsječene ruke i noge stigao je u Medinu, pa je otišao Ebu Bekru es-Sidiku i požalio mu se da mu je namjesnik Jemena učinio nepravdu i odsjekao mu ruku. Taj čovjek je (te noći) klanjao noćni namaz, pa je Ebu Bekr rekao: Tako mi Gospodara tvoga oca, ogromne li razlike između tvoje noći i noći kradljivca. Nakon toga je nestao nakit (ogrlica) Esme bint Umejs. Taj čovjek je zajedno s njima tražio i govorio: Gospodaru, Ti kazni onoga ko je pokrao ukućane ovog dobrog čovjeka. Pronašli su je kod zlatara koji je potvrdio da je čovjek odsječene ruke i noge donio (njemu) tu ogrlicu (da je proda). Kradljivac je priznao i posvjedočeno je protiv njega, pa je Ebu Bekr izdao zapovijed, te mu je odsječena njegova lijeva ruka, te reče Ebu Bekr: Tako mi Allaha, njegova kletva protiv samog sebe je, po meni, za njega teža od njegove krađe." (Malik, 38/2, 1808)

Došao je neki čovjek kod Omera, vodeći sa sobom svoga roba, pa mu reče: Odsijeci ovome ruku, ukrao je ogledalo moje žene. A Omer reče: Za njega nema odsijecanja, jer je on vaš sluga i ukrao je vaše stvari." (Malik, 33/2, 1795.)

Dao je Omer ibn Abdulaziz da se rob koji je počinio potvoru izbičuje s osamdeset udaraca. Pitao sam Abdullaha b. Amira o tome, pa reče: Doživio sam (vrijeme vladavine) Omera b. Hattaba, Osmana i halifa koji su dolazili iza njih jedan za drugim, pa nisam vidio nikog od njih da je roba koji je počinio potvoru kaznio s više od četrdeset udaraca." (Malik, 26-27/2, 1778)

Obaviješten sam da je Osmanu dovedena žena koja je rodila nakon šest mjeseci, pa je naredio da se kamenuje, na što mu je h. Alija rekao: 'Ona se ne treba kamenovati, jer je Uzvišeni Allah rekao: 'Nosi ga i doji trideset mjeseci' (El-Ahkaf, 16) i kaže: 'Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude' (El-Bekara, 233). A nošenje može biti punih šest mjeseci i nema kazne za tu ženu', pa je h. Osman naredio da se ona pusti, ali je kamenovanje već bilo izvršeno." (Malik, 19/2, 1763)

Došao je neki čovjek h. Omeru iz Jemena od Ebu Musaa, za koga je on radio, pa ga je h. Omer pitao za narod, a zatim rekao: Ima li kakvih neobičnih vijesti kod vas? A ovaj mu reče: Da, bio je neki čovjek koji je postao kafir, nakon što je bio musliman. H. Omer upita: Pa, šta ste uradili s njime? On reče: Priveli smo ga i ubili. A što ga niste zatvorili tri dana, hranivši ga svaki dan pogačom, tražeći od njega da se pokaje, možda bi se pokajao i vratio Allahovoj vjeri?, reče Omer i dodade: Allahu moj, nisam bio prisutan, niti sam naredio, niti sam zadovoljan onim što su me obavijestili." (Malik, 503/2, 2986)

Neki je čovjek iz Benu Mudlidža, a zvao se Katada, odsjekao sabljom nogu svom sinu, te je zbog krvarenja njegov sin podlegao. Suraka ibn Džušum uputio se Omeru ibn Hattabu i spomenuo mu šta se desilo, pa mu je Omer, r.a., rekao: Spremi kod Kudejdove vode sto dvadeset deva dok ja ne dođem. Pa kad je stigao h. Omer, izdvojio je od njih trideset trogodišnjih, trideset mladih i četrdeset steonih deva, a zatim je rekao: Gdje je brat ubijenog? On reče: Evo me, pa će h. Omer: Uzmi ih, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ubici ne pripada ništa." (Bilježi ga Malik u Muvettau, 246/2)

Zatekao je neki čovjek iz Šama drugog čovjeka sa svojom ženom i ubio ga, ili ubio ih oboje. Problem je tako postao zamršen za Muaviju, pa je on pisao Ebu Musau da upita h. Aliju, na što mu Alija, r.a., odgovori: Takav problem se nije desio kod mene (u mojoj zemlji), molim te da me obavijestiš o čemu se radi. Ebu Musa reče: Pisao mi je Muavija da te pitam o tome, a onda je Alija, r.a., rekao: Ja sam Ebu Hasan, ako mi ne dođe s četiri svjedoka, neka mi donese svoje uže (da ga istučem)." (Bilježi ga Maliku Muvettau, 459/460, 18)

Da mu je doveden pijanac koji je počinio ubistvo, pa mu je odgovorio da se zbog toga izvrši smrtna kazna. (Zabilježeno je u Muvettau, 252/2, 2329)

Da je Mervan pisao Muaviji kako mu je dovedena umno poremećena osoba (luđak) koji je ubio čovjeka, pa mu je Muavija odgovorio da ga oslobodi i da se ne vrši odmazda nad njim, jer nema odmazde za luđaka. (Zabilježeno je u Muvettau, 222/2, 2228)

Zaista, ko ne učini hidžru može stradati, te je Safvan stigao u Medinu i zaspao u mesdžidu, a svoj ogrtač stavio je pod glavu. Došao je kradljivac i ukrao mu ogrtač. Safvan ga je uspio uhvatiti i odvesti ga Vjerovjesniku, s.a.v.s., te je on naredio da mu se ruka odsiječe, ali Safvan reče: Nisam tako želio, o Allahov Poslaniče, ja ću mu ga (ogrtač) pokloniti kao sadaku. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: Zašto da ne, ali to si trebao učiniti prije nego što si mi ga doveo. (Hadis bilježe Malik, 43/2, 1822, Ebu Davud, 4394, i Nesai, 70/8, koji kaže: ... te je Poslanik, s.a.v.s., naredio da mu se odsiječe ruka.")

Zubejr ibn el-Avvam sreo je čovjeka koji je uhvatio kradljivca želeći da ga odvede do vladara, pa se Zubejr htio zauzeti za njega, a on reče: 'Ne, sve dok ga ne odvedem vladaru.' Zubejr reče: 'Zauzimanje vrijedi prije nego što dođe do vladara, a kad dođe do njega, proklet je onaj ko se zauzimao i onaj za koga se zauzima.'" (Malik, 43/2, 1823)

Došao je Maiz Vjerovjesniku, s.a.v.s., i potvrdio četiri puta (da je počinio blud), pa mu je presudio i izvršena je kazna, te reče Hezzalu: 'Da si ga prekrio svojom odjećom (sakrio njegovu mahanu) bilo bi bolje za tebe.' Ibn Munkedir reče: 'Hezzal je nagovorio Maiza da se prijavi Vjerovjesniku, s.a.v.s. (zbog bluda) i obavijesti ga.'" (Hadis bilježi Malik preko Seida b. el-Musejjeba kao mursel-hadis, 17/2, 1757)

Neki je čovjek sam priznao da je počinio blud, te je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio da se donese bič. Kad je donesen bič, bio je istrošen, te Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Bolji od ovoga (mi donesite)!' Donijeli su mu novi bič čiji gornji kraj nije bio rascvjetan (od prethodne upotrebe). On ponovo reče: 'Između ova dva (mi donesite)!' Tada su mu donijeli bič koji je upotrebljavan prilikom jahanja pa je tako omekšan. Zatim je naredio da se izbičuje njime, te rekao: 'O ljudi, došlo je vrijeme da prestanete prekoračivati Allahove granice! Pa ko počini neko od ovih nevaljalih djela neka se pokrije Allahovim pokrivačem (tj. neka se pokaje), jer nad onim ko nam otkrije svoje lice (objelodani svoje djelo), sprovest ćemo Allahovu knjigu'", tj. propise Kur'ana. (Malik, 22/2, 1769.)