Primjer mene i onog s čime sam poslan je primjer čovjeka koji je došao svom narodu i rekao: Narode, ja sam svojim očima vidio vojsku. Ja sam vam iskreni opominjač, zato se spasite na vrijeme. Jedna grupa iz naroda ga je poslušala i krenula odmah početkom noći. Ostali ga nisu poslušali i ostali su na svom mjestu. Ujutro ih je vojska napala, uništila ih i porobila. Takav je slučaj s onim ko mi se pokori i slijedi ono s čime sam došao i onog ko mi se ne pokori i zaniječe istinu s kojom sam došao. (Muslim, 2283)

Primjer upute i znanja s kojima me Allah Uzvišeni poslao je kao primjer kiše koja padne na zemlju. Plodna zemlja upije kišu i iz nje, potom, izraste ispaša i mnoga trava. Nepropusna zemlja zadrži tu kišu. Njome se ljudi koriste za piće, navodnjavanje i napajanje. Krševita zemlja ne zadrži je niti iz nje izraste kakvo rastinje. Takav je primjer onoga ko razumije Allahovu vjeru i tako mu Allah dadne, da se okoristi onim s čime sam poslan, pa nauči i druge poduči, i primjer onoga ko se od toga ne okoristi, pa ne prihvati Allahovu uputu s kojom sam poslan. (Muslim, 2282)

Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u godini kojoj je bila bitka na Tebuku, Na tom putu je sastavljao namaze. Klanjao bi podne i ikindiju, kao i akšam i jaciju zajedno. Jednog dana je odgodio namaz. Potom je izašao i klanjao podne i ikindiju zajedno. Kada je završio namaz, vratio se u svoje prebivalište. Zatim je izašao i klanjao zajedno akšam i jaciju a potom rekao: Sutra, inša-Allah, doći ćete do izvora na Tebuku, ali vi nećete stići do njega prije podne. Ko dođe do njega, neka ne uzima ništa od njegove vode, sve dok ja ne dođem. Sutradan smo došli do izvora. Prije nas do njega su došla dva čovjeka. Našli smo izvor iz kojeg je curilo poput šnjire. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitao dvojicu ljudi: Jeste li zahvalili imalo njegove vode? Rekli su: Jesmo! Poslanik, s.a.v.s., ih je izgrdio i rekao što je Allah htio da im izgovori. Potom su svojim rukama malo-pomalo zahvatali vode dok je nisu malo sakupili. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je njome oprao svoje ruke i lice a zatim je tu vodu vratio u izvoe. Nakon toga, voda je potekla obilno ili jako ( Ebu Alije nije bio siguran koji od ova dva izraza je upotrebio). Svi su se napili. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Uskoro ćeš, Muaze, ako budeš doživio, vidjeti ovuda mnogo vrtova i bašči. (Muslim, 706)

Neki čovjek je došao Poslaniku, a.s.v.s., tražeći da ga nahrani. Poslanik, s.a.v.s., mu je dao pola veseka ječma. Čovjek je neprestano jeo od toga; on, njegova žena i gosti, sve dok ga nije izvagao. Potom je došao Poslaniku, s.a.v.s., pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Da ga nisi vagao i dalje biste jeli od njega i ne bi ga nestalo. (Muslim, 2281)

On je od Vjerovjesnika, s.v.a.s, zatražio vodu,te mu je donesena posuda sa širokim otvorom,pa su ljudi uzimali abdest,a bilo ih je između sedamdeset i osamdeset. Jos kaze gledao sam kako voda izvire između Poslanikovih , s.a.v.s ,prstiju. (Muslim, 2279)

Ja cu na Sudnjem danu biti prvak Ademovog potomstva.Biti ću prvi čiji će se kabur otvoriti,prvi koji će imati pravo zagovoreništva i prvi čije će zagovoreništvo biti ulišano. (Muslim, 2278)

Ja znam kamen u Mekki koji mi je nazivao selam prije nego što sam postao poslanik .Ja ga ,usitinu ,i sada poznajem. (Muslim, 2277)

Allah je odabrao Kinanijce između Ismailovih.a.s,potomaka.Potom je odbarao Kurejševiće između Kinanijaca.Potom je izabrao Hasimije između Kurejšija, pa je mene izabrao izmedu Hašimija. (Muslim, 2276)

Nakon smrti Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ebu Bekr rekao je Omeru: 'Hajdemo do Ummu Ejmen, da je posjetimo kao što ju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., posjećivao!' Kada su joj došli, ona je zaplakala, pa su je upitali: 'Šta te rasplakalo? Zar ne znaš da je za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bolje ono što je kod Allaha?' Ona im je odgovorila: 'Ja ne plačem zato što ne znam da je ono što je kod Allaha bolje za Njegovog Poslanika, nego ja plačem zato što je prestala Objava s neba!' Tako je i njih navela na plač, pa su plakali zajedno s njom." (Bilježi Muslim 2454)

"Šta je to, o Allahov Poslaniče?!", a on odgovori: "Ovo je milost koju je Allah ulio u srca Svojih robova, a Allah ukazuje Svoju milost samo onima koji su milostivi."

Dok smo bili u džamiji s Božijim Poslanikom, došao je neki beduin i počeo mokriti u džamiji, pa su Vjerovjesnikovi ashabi rekli: 'Uh, uh!' On reče: 'Ne prekidajte ga.' Pustili su ga da se pomokri. Zatim ga je pozvao i rekao mu: 'U ovim džamijama ne dolikuje da se mokri ili da se onečiste na drugi način, one su za spominjanje Allaha, namaz i učenje Kur'ana.' Naredio je jednom čovjeku, pa je donio kofu vode i polio je po tom mjestu." (Buhari i Muslim)

Upitala sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., je li imao teži dan od onoga na Uhudu, i on mi je rekao: 'Od tvoga naroda doživio sam razne stvari, a najteže što sam doživio bilo je ono na Akabi, kad sam izišao pred Ibn Abd Jalila ibn Abdul-Kelala, a on mi se on nije htio odazvati, pa sam krenuo od njega potišten, zabrinutog lica. Razabrao sam se tek na Karnus-sealibu. Tu sam spustio glavu i vidio: iznad mene oblak, pravi mi hlad. Pogledao sam i u njemu ugledao Džibrila. Rekao mi je: 'Allah je čuo riječi tvoga naroda i ono čime su ti uzvratili – evo šalje ti meleka zaduženog za brda da mu kažeš šta želiš da uradi s njima!' Onda mi se obratio melek brda, nazvao mi selam i rekao mi: 'Muhammede, Allah je čuo ono što ti je rekao tvoj narod. Ja sam melek zadužen za brda i tvoj Gospodar me je poslao tebi da mi narediš šta želiš da uradim s njima. Ako hoćeš, strovalit ću na njih El-Ahšebejn!?' Ja sam mu odgovorio: 'Ne, ne želim to! Nadam se da će Allah iz njihovih kičmi izvesti potomstvo koje će obožavati samo Allaha ništa Mu ne smatrajući ravno.''" (Hadis bilježe Buhari, 3231, i Muslim, 1795.)

'Božiji Poslaniče, kako ti dolazi Objava?' 'Nekad mi dođe poput zvonjave zvona, i to mi je najteži način Objave, pa kad se to prekine, ja budem svjestan onoga što mi je (Džibril) rekao. Ponekad mi se melek ukaže u liku čovjeka, pa mi govori, a ja pamtim ono što kaže!' Aiša kaže: 'Ja sam ga gledala kad mu je Objava stigla u jednom iznimno hladnom danu, pa kad je prestala, čelo mu je bilo obliveno znojem!'" (Hadis bilježe autori šest hadiskih zbirki, osim Ebu Davuda: Buhari, 2, Muslim, 2333, Tirmizi, 3634, Nesai, II/146, i Malik u Muvettau, I/104, 270.)

Početak objave Božijem Poslaniku, s.a.v.s., bili su istiniti snovi. Sve što bi vidio u snu, to se i ostvarivalo poput jutarnjeg svitanja. Omiljena mu je samoća i on se osamljivao u pećini Hira i tu se posvećivao molitvama, provodeći u pobožnosti mnoge noći prije nego bi se vratio svojima. Potom se vratio Hatidži i ponio opskrbu, dok ga istiniti nije iznenadio dok se on nalazio u pećini Hira. Naime, došao mu je melek i rekao mu: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati!', odgovorio je on. (Kasnije je pričao): 'Zatim me je uzeo k sebi i tako me stisnuo da me je spopala muka, a onda me pustio i rekao mi: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati!' rekao sam, a on me opet uzeo i ponovo me stisnuo da me je spopala muka. Potom me pustio i rekao mi: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati!', kazao sam ja, a on me stisnuo i po treći put tako da me je spopala muka. Onda me pustio i rekao: 'Čitaj u ime tvoga Gospodara koji stvara; stvara čovjeka od ugruška. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji je čovjeka poučio peru...'' S tim se Božiji Poslanik, s.a.v.s., vratio nazad, dok mu je srce snažno lupalo, i ušao kod Hatidže. 'Umotajte me! Umotajte me!', povikao je i oni su ga umotali dok ga strah nije minuo. Onda je Hatidži ispričao sve šta se dogodilo. 'Bojim se za sebe!', rekao joj je. 'Ne, Boga mi!', kazala je ona. 'Nego, radostan budi! Tako mi Allaha, On tebe nikada neće poniziti jer ti čuvaš rodbinsku vezu, govoriš istinu, pomažeš nemoćne i daješ siromasima, ugošćuješ gosta i na strani si onih koji zastupaju istinu!' Potom je Hatidža s njim otišla kod Vereke ibn Nevfela ibn Eseda ibn Abdul-Uzzaa ibn Kusajja, svog amidžića, koji je prije islama bio prihvatio kršćanstvo i koji je pisao jevrejskim pismom, te na arapskom ispisao i velik dio Indžila. Bio je oronuli starac i sasvim slijep. 'Amidžiću', rekla mu je Hatidža, 'poslušaj ovo što će ti reći tvoj bratić!' 'Bratiću', obratio se Vereka njemu, 'šta si vidio?' Božiji Poslanik, s.a.v.s., ispričao mu je šta je vidio, i Vereka je na to rekao: 'To je isti onaj melek koga je Allah upućivao i Musau! Eh, da sam sada mlad! Da hoću biti živ kad te tvoj narod bude proganjao!' 'Zar će me proganjati?!', upitao je Božiji Poslanik, s.a.v.s., a on mu je rekao da hoće. 'Niko nije došao s nečim takvim', rekao mu je, 'a da nije bio napadnut. Ako ja to dočekam, pomoći ću ti koliko god budem mogao!' Ubrzo iza toga Vereka je umro, a nova objava nije dolazila." (Hadis bilježe Buhari, 3, i Muslim, 160.)

Vjerovjesniku, s.a.v.s., došao je Džibril dok se on igrao s djecom, pa ga uzeo, oborio na tlo, otvorio mu srce i iz njega izvadio jednu grudvicu. 'Ovo je šejtanov udjel u tebi!', rekao je, a zatim srce oprao u jednom zlatnom leđenu, vodom zemzema, i onda ga ponovo sastavio i vratio na njegovo mjesto. Djeca su otrčala njegovoj majci, tj. dojilji, i rekli joj: 'Muhammed je ubijen!', pa kad su otišli kod njega zatekli su ga blijedog." Enes je govorio: Ja sam vidio trag toga reza na njegovim prsima!" (Hadis bilježi Muslim, II/162, 261)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., pred nama je sebe nazivao i drugim imenima. Govorio je: 'Ja sam Muhammed. Ja sam Ahmed, El-Mukaffi (Začelnik), Nebijjut-tevba (Vjerovjesnik pokajanja) i Nebijjur-rahma (Vjerovjesnik milosti).'" (Hadis bilježi Muslim, 2354.)

Ja imam pet imena: Muhammed, Ahmed, El-Mahi – onaj kojim Allah briše nevjerstvo, El-Hašir – onaj pred čijim nogama se ljudi skupljaju, i El-Akib – onaj poslije koga više neće biti vjerovjesnika!" A Allah ga je još nazvao i osjećajnim i milosnim. (Hadis bilježe: Buhari, 3532, Muslim, 2354, Tirmizi, 2840, i Malik, str. 620.)

Allah je iz Ismailova potomstva izabrao (pleme) Kinanu, iz Kinane je izabrao Kurejš, iz Kurejša Benu Hašim, a iz Benu Hašima izabrao je mene."

Ibrahim je umro kao dojenče. On će imati dvije dojilje u Džennetu koje će upotpuniti njegovo dojenje i on je moj sin". (Bilježi Muslim, 2316.)

Poslaniku, s.a.v.s., došao je neki čovjek i zatražio od njega hranu. Poslanik, s.a.v.s., dao mu je pola tovara ječma. Ovaj čovjek, njegova supruga i njihov gost jeli su iz toga sve dok nije počeo mjeriti mjericom, pa je nestalo. Tada je došao Poslaniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: Da ga nisi mjerio mjericom, još uvijek biste imali za jelo i još bi vam potrajalo." (Bilježi Muslim, 2281.)