Zakletvu su ti dali oni koji kradu od hadžija: Eslemije, Gifarije i Muzejnije. - Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: - Što misliš, ako su Eslemije, Gifarije i Muzejnije bolji od Beni Temima, Beni Amira, Eseda i Gatafana, da li bi oni time bili razočarani i propali? – Ovaj je odgovorio potvrdno, na što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: - Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, oni su zaista bolji od njih.

"Živio je u davna vremena jedan kralj koji je imao sihirbaza. Kad je sihirbaz ostario, reče kralju: Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga poučim sihru. Poslao mu je nekog dječaka da ga poučava. Dječak je u putu prema crnomagijašu sreo jednog pobožnog učenjaka kod koga je odsjeo i čuo od njega riječi koje su ga zadivile. Tako je uvijek činio kad bi odlazio sihirbazu. Kad bi došao do sihirbaza, sihirbaz bi ga istukao, te se dječak požalio asketi. On reče: Kad se pobojiš sihirbaza, kaži mu da te je zadržala porodica, a ako se pobojiš porodice, reci da te zadržao sihirbaz. Tako je redovno činio dok jednom, na putu, nije ugledao veliku životinju koja je zapriječila prolaz svijetu, pa reče: Danas ću saznati je li bolji sihirbaz ili pobožnjak. Uzeo je kamen i rekao: Allahu moj, ako je učenjak Tebi draži od sihirbaza, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti! On se baci na nju i ubi je, pa ljudi prođoše. On ode kod pobožnjaka i obavijesti ga šta je učinio. Pobožnjak reče: Moj sinko, ti si sad bolji od mene. Dostigao si visok stepen, i zasigurno ćeš biti iskušan. Zato, ako te budu mučili, nemoj me otkriti. Dječak je iscjeljivao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac, te ode kod njega s brojnim darovima i reče: Ovo što je ovdje tebi pripada, ako me izliječiš. Mladić reče: Ja ne liječim nikog, nego Allah, pa ako povjeruješ u Allaha Uzvišenog, uputit ću Mu dovu, i izliječit će te. Kraljev savjetnik povjerova u Allaha, i Allah ga izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je činio i ranije, a kralj ga upita: Ko ti povrati vid? Ovaj odgovori: Moj Gospodar. Kralj upita: Zar ti imaš gospodara osim mene? Savjetnik kaza: Moj i tvoj Gospodar je Allah. Potom ga je kralj uhapsio i nije ga prestao mučiti dok mu nije rekao za dječaka. Zatim su dječaka doveli, pa mu kralj reče: Sinko, tvoja vještina u sihru dostigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga! Dječak reče: Ja ne liječim nikog, nego Allah Uzvišeni. Vladar je i njega uhapsio i nije ga prestao mučiti dok nije otkrio pobožnjaka. Doveden je i pobožnjak, pa mu je rečeno: Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri!! On to odbi, pa vladar naredi da donesu testeru, zatim je staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome na dva dijela. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: 'Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri!! On to odbi, pa vladar naredi da donesu testeru, zatim je staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome na dva dijela. Zatim je doveden dječak te mu bi rečeno: Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri! On to odbi, pa ga vladar predade skupini svojih sluga i reče: Vodite ga na to i to brdo. Kad stignete na vrh, tražite od njega da napusti vjeru. Ako prihvati, uredu je, ali ako to odbije, bacite ga s vrha! Otišli su i popeli se s njime na brdo. Dječak zamoli: Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš! Pod njima se zatrese brdo i oni popadaše u provaliju. On se vrati kralju, koji ga upita: Šta je bilo s tvojom družinom? Dječak reče: Allah me je zaštitio od njih. Predao ga je drugoj grupi i rekao: Vodite ga i ukrcajte u lađu. Otplovite s njime nasred mora. Ako napusti vjeru, dobro i jest, a ako na to ne pristane, bacite ga! Isplovili su. Dječak reče: Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš! Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vrati kralju, koji ga upita: Šta se desilo sa slugama? Allah Uzvišeni od njih me je zaštitio, odgovori dječak. Zatim se obrati kralju: Ti me nećeš moći ubiti sve dok ne uradiš što ću ti narediti. On upita: A šta to? Dječak reče: Sakupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca, stavi strijelu u luk i reci: U ime Allaha, mladićeva Gospodara!' pa odapni strijelu na mene. Ako to uradiš, moći ćeš me ubiti. Kralj je sakupio ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na stablo, uzeo strijelu iz njegova tobolca, zatim je stavi u luk i reče: U ime Allaha, mladićeva Gospodara!, i odape strijelu, koja ga pogodi u sljepoočnicu. Dječak stavi svoju ruku na sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: Vjerujemo u Gospodara dječakova! Vjerujemo u Gospodara dječakova! Sluge dođoše kralju i rekoše mu: Vidiš, ono čega si se ti pribojavao, tako nam Boga, desilo se. Povjerova narod u Allaha. Kralj naredi da se iskopaju rovovi duž puta. Potom naredi da se naloži u njima vatra i reče: Onog ko ne odustane od vjere bacite u vatru!, ili mu recite: Skoči u vatru! Tako učiniše. Kad na red dođe žena sa dojenčetom, zastade bojeći se vatre. Dijete joj reče: Majčice, budi strpljiva, jer ti si, zaista, na istini!"

Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je na jednom putovanju, pa su ožednili. Oni koji su bili brži otišli su a ja sam bio uz Vjerovjesnika, s.a.v.s., te večeri, a on je rekao: Neka te Allah čuva onako kako si ti čuvao Njegovog Vjerovjesnika." (Bilježe Muslim, 681, i Ebu Davud, 5228, a to je dio hadisa koji je naveden u Poglavlju o mudžizama.)

Zatim je Allah, dž.š., objavio ajet:...i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. (El-Hašr, 9)" (Bilježi Muslim, 2054.)

Zaista je islam počeo s pojedincima (odnosno kao nešto strano, čudno i neobično), i vratiti će se isto kao što je i počeo, na pojedince. On će se provući između dvije džamije kao što se zmija uvuče u svoju rupu." (Bilježi Muslim, 146.)

Možda će mu biti od koristi moje zauzimanje na Sudnjem danu, pa da bude u vatri samo do članaka, ali će mu od nje ključati mozak." (Bilježe Buhari, 3885, i Muslim, 210.)

Omer je, kad bi dolazila pomoć vojsci iz Jemena, pitao: Ima li među vama Uvejs ibn Amir? Kad je došao do Uvejsa, rekao mu je: Jesi li ti Uvejs ibn Amir? On je rekao: Da, jesam. Rekao je: Iz Murada, a zatim i iz Karna? Odgovorio je: Da. Imao si lepru na cijelom tijelu, pa si izliječen izuzev mjesta veličine jednog dirhema, upitao ga je. On je odgovorio: Da. Upitao ga je ponovo: Imaš li majku? Rekao je: Da, imam. On je rekao: Ja sam čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: Doći će vam Uvejs ibn Amir i dovesti pomoć iz Jemena. On je iz Murada, a zatim iz Karna. Imao je po cijelom tijelu lepru, pa je ozdravio a samo je ostalo mjesto veličine jednog dirhema. Ima majku, kojoj je odan i ako zakune Allaha (zamoli), On bi mu to ispunio. Ako budeš imao priliku da za tebe traži oprosta, uradi to. Zatim je tražio oprosta za mene i za njega. Omer mu je rekao: Gdje želiš da ideš? Odgovorio je: U Kufu. Hoćeš li da o tebi napišem pismo za njenog namjesnika, upitao ga je. Više volim da budem među običnim svijetom, rekao je. Naredne godine na hadž krenuo je neki njihov ugledan čovjek. Kada se sreo s Omerom, on ga je upitao za Uvejsa. On je odgovorio: Ostao je iza mene u trošnoj kući, s malo namirnica. On mu je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: Doći će među vas Uvejs ibn Amir i dovesti pomoć iz Jemena... i ispričao mu. Zatim je rekao: Otišao je Uvejsu i rekao: Hoćeš li tražiti oprosta od Allaha, dž.š., za mene? Odgovorio je: Ti si nedavno bio na jednom putu dobra, pa ti traži oprosta za mene. Zatim je rekao: Jesi li sreo Omera? Rekao je: Da, pa traži oprosta za njega. Svijet ga je prepoznao pa je on otišao." Esir kaže: Ja sam ga zaogrnuo burdom i kad god ga je vidio neki čovjek pitao je: Odakle Uvejsu ova burda?" (Bilježi Muslim, 2542.)

Jednog dana je došao Sad s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., iz pravca El-Alije, i kad su došli kod Džamije Benu Muavije, ušao je i klanjao dva rekata, pa smo i mi klanjali zajedno s njim. Dugo je učio dovu svome Gospodaru, zatim se okrenuo nama i rekao: Tražio sam od svoga Gospodara da mi da tri stvari, pa mi je dao dvije stvari i uskratio mi je jednu. Tražio sam da ne uništi moj umet sušom, pa mi je to dao. Tražio sam da ne uništi moj umet u poplavi, pa mi je to dao. I tražio sam da jedni prema drugima ne pokazuju svoju snagu i moć, ali mi to nije uslišio."

Kad nastupi Sudnji dan Allah, dž.š., će svakom muslimanu dati po jednog Jevreja i kršćanina i reći: Ovo je tvoj oslobodilac od Vatre." (Bilježi Muslim, 2767.)

Allah, dž.š., nije uputio narode prije nas da obilježavaju petak, pa Jevreji imaju subotu a kršćani nedjelju. Zatim je Allah, dž.š., stvorio nas i dao nam petak i tako dao dane petak, subotu i nedjelju. Isto tako, oni će na Sudnjem danu biti poslije nas, iako smo došli posljednji na ovaj svijet, mi smo prvi na drugom svijetu i prvi od svih stvorenja kojima će Allah, dž.š., presuditi." (Bilježe Muslim, 856, i Nesai, III/87.)

Žene Vjerovjesnika, s.a.v.s., bile su kod njega i ni jedna nije bila otišla, kad se pojavila Fatima čiji se način hoda nije nimalo razlikovao od hoda Vjerovjesnika, s.a.v.s. Kada ju je ugledao pozdravio je i rekao: Dobro došla, moja kćeri! Zatim je dao da sjedne s njegove desne ili lijeve strane. Potom joj je on nešto tajno saopćio, a ona je počela mnogo da plače snažnim glasom, a kad je vidio njenu uznemirenost, drugi put joj je nešto tajno saopćio, i ona je počela da se smije. Rekla sam joj: Vjerovjesnik, s.a.v.s., izdvojio te od svojih žena da ti saopći tajnu, a ti potom plačeš. Kad je on ustao, pitala sam je šta joj je rekao, a ona je rekla: Ne mogu da odam tajnu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a kad je umro, rekla sam: Naumila sam da saznam šta ti je rekao s obzirom na pravo koje imam, u onome što ti je pričao Vjerovjesnik, s.a.v.s. Rekla je: Sada mogu ispričati. Kad mi je prvi put saopćio tajnu, obavijestio me je da mu je Džibril dolazio da ga presluša Kuran svake godine jedanput, a ove godine mu je došao dva puta, pa sam znala da mu se smrtni čas primakao. On je rekao: Boj se Boga i strpi se! Ja sam divan prethodnik tebi. Rekla je: Plakala sam onako kako si ti vidjela, a kad je vidio moju uznemirenost po drugi put mi je otkrio tajnu i rekao mi: Fatima, jesi li zadovoljna da budeš prvakinja vjernika u Džennetu, ili prvakinja žena ovog umeta u Džennetu?, pa sam se smijala onako kako si ti vidjela da se smijem." (Bilježe: Buhari, 3623-3624, Muslim, 2450 i Tirmizi, 3872.)

Ja sam u period džahilijeta smatrao da su ljudi u zabludi, da oni nisu ni u kakvoj vjeri dok se klanjaju kipovima. Zatim sam čuo za čovjeka u Meki koji je dolazio s istinitim vijestima, pa sam uzjahao svoju jahalicu i došao mu. Kada sam mu stigao, bio je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji se skrivao, a protiv koga se odvažio njegov narod. Ja sam pokazivao svoju ljubaznost prema njemu i tako došao do njega, pa sam mu rekao: Šta si ti? On je odgovorio: Ja sam Vjerovjesnik? Ja sam rekao: A šta je to vjerovjesnik? On je rekao: Mene je Allah, dž.š., poslao. Ja sam rekao: S čime te je poslao Allah, dž.š? Rekao je: Da se čuvaju rodbinske veze, da se poruše kipovi, da se izražava tevhid, jednoća Allaha, dž.š., i da Mu se niko ravnim ne pripisuje. Ja sam mu rekao: Ko je uz tebe u ovoj vjeri? Rekao je: Slobodan i rob. Od onih koji su povjerovali tada u njega bili su Ebu Bekr i Bilal. Ja sam rekao: Ja sam tvoj sljedbenik. On je rekao: Ti to nećeš moći danas, pa zar ne vidš moje stanje i stanje naroda? Ali, ti se vrati u svoj narod, a kad čuješ da sam ojačao, ti mi dođi. I tako sam ja otišao svome narodu. Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao u Medinu, ja sam bio među svojim narodom i osluškivao sam vijesti i pitao svijet kad je došao u Medinu, i sve tako dok nije došla jedna skupina ljudi iz Jesriba, a ja sam im rekao: Šta je uradio ovaj čovjek što je došao u Medinu? Odgovorili su: Svijet hrli njemu. Njegov narod htio je da ga ubije, ali nisu to mogli ostvariti. Zatim sam ja došao u Medinu, ušao kod njega i upitao ga: Allahov Poslaniče, poznaješ li me? Rekao je: Da, ti si onaj koji me je sreo u Meki. Rekao sam: Da, Allahov Poslaniče, obavijesti me o onome o čemu te je Allah naučio a ja to ne znam. Obavijesti me o namazu." (Bilježi Muslim, 832, u dužoj verziji.)

Damad je došao u Meku iz plemena Ezdi-Šenuete i liječio učenjem rukje od džinskih napada. Čuo je od maloumnika Meke kako kažu: Muhammed je lud. Tada je on rekao: Kada bih ja otišao ovom čovjeku ne bi li ga Allah izliječio mojim posredstvom? Kad ga je sreo, rekao je: Muhammede, ja liječim od ovih džinskih napada, a Allah, dž.š., daje lijek mojim posredstvom kome hoće, pa hoćeš li i ti? Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Zaista, hvala pripada Allahu, dž.š., Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć tražimo. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, a zatim... Damad je rekao: Ja sam mu rekao: Ponovi mi ove tvoje riječi! Zatim ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ponovio tri puta, a on je rekao: Čuo sam riječi raznih vračeva i sihirbaza, kao i riječi pjesnika, ali nisam čuo ništa slično ovim tvojim riječima koje su dostigle morske dubine. Daj mi svoju ruku da ti dam svoju prisegu na islam. On je dao svoju prisegu Vjerovjesniku, s.a.v.s., koji mu je rekao: I protiv svoga naroda?, a on je rekao: I protiv moga naroda. Kasnije, nakon dolaska u Medinu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je vojnu jedinicu koja je prošla pored jednog naroda, a zapovjednik jedinice rekao je: Jeste li šta uzeli od ovih? Jedan čovjek reče: Uzeo sam jednu zdjelu za održavanje higijene. On je rekao: Vratite je, zaista su ovi Damadov narod." (Bilježi Muslim, 868)

Igrao sam se s djecom, pa je došao Vjerovjesnik, s.a.v.s., a ja sam se sakrio za vrata. On je došao, blago me udario dlanom između ramena i rekao: Idi i pozovi Muaviju da mi dođe. Vratio sam se i rekao: On jede. Zatim je ponovo rekao: Idi i pozovi Muaviju da mi dođe. Ja sam se vratio i rekao: On jede. On je tada rekao: Neka Allah učini da se njegov stomak ne zasiti." (Bilježi Muslim, 2604.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je u jednom pohodu u kojem mu je Allah, dž.š., dao veliki plijen, a on je rekao svojim drugovima: Jeste li izgubili koga? Rekli su: Da, toga i toga i toga. A on je zatim rekao: Jeste li izgubili još koga? Oni su opet rekli: Da, toga i toga, i toga i toga. A on je opet rekao: Tražite li još nekoga? Oni su rekli: Ne. A on je rekao: Ja tražim Džulejbiba, pa ga i vi potražite. Potražili su ga među poginulim i našli su ga pored sedmerice protivnika koje je on ubio, ali su oni i njega ubili. Zatim je došao Vjerovjesnik, s.a.v.s., stao pored njega rekao: Ubio je sedmericu, a zatim su i njega ubili. On je moj i ja sam njegov. Zatim ga je uzeo u naručje i nije imao nosila osim podlaktica Vjerovjesnika, s.a.v.s. Iskopan mu je kabur u koji je zakopan, a nije spomenuo da je okupan." (Bilježi Muslim, 2472.)

Muslimani nisu obraćali pažnju na Ebu Sufjana niti su se družili s njime, pa je on rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s.: Daj mi tri stvari. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Da. Rekao je: Kod mene je najbolja i najljepša među Arapima Ummu Habiba i hoću da te oženim njome. On je rekao: Da. Zatim je rekao: A Muaviju uzmi za svoga pisara. Odgovorio je: Da. Zatim je rekao: A mene postavi zapovjednikom vojske da se borim protiv nevjernika kako što sam se borio protiv muslimana. Rekao je: Da." Ebu Zumejl je rekao: Da to on nije tražio od Vjerovjesnika, s.a.v.s., on mu to ne bi ni dao, jer kad je bilo šta tražio od njega, on bi rekao: Da." (Bilježi Muslim, 2501.)

Rekao mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Da si me vidio sinoć dok sam slušao kako učiš Kuran. Tebi je dat divan glas kao što je dat Davudu, a.s. Rekao sam: Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, da sam znao, ja bih ga još više za tebe ukrasio." (Bilježe Muslim, 793, i Nesai, II/280.)

Neki je čovjek idući putem naišao na trnovitu granu pa je sklonio ustranu te mu je Allah izrazio zahvalnost i oprostio mu." I još je kazao: "Šehida je pet vrsta - ko umre od kuge, od bolesti probavnih organa, utopljenik, ko umre pod ruševinama i onaj ko pogine boreći se na Allahovom putu, putu Onoga koji je Svemoćni i Uzvišeni." (Muslim, 1914)

"Onoga ko Allaha iskreno zamoli da mu podari šehidsku smrt, Allah će uzdići na stepene šehida pa makar umro na svojoj postelji." (Muslim, 1909)