Bio sam s Ebu Hurejrom, r.a., u mjestu Akik, kad mu je došla grupa ljudi i sjela kod njega, nakon čega mi reče: 'Idi kod moje majke i reci joj: 'Tvoj te sin selami i poručuje da ih nahraniš onim što imaš'.' Ona je stavila u posudu tri komada hljeba, te malo ulja i soli, nakon čega sam posudu stavio na glavu i donio hranu. Kad sam je stavio ispred njih, Ebu Hurejra, r.a., donese tekbir i reče: 'Hvala Allahu, Koji nas je nahranio hljebom, jer prije ovoga naša hrana bila je samo voda i hurme.' Ljudi nisu hrane ni okusili. Kad su otišli, on mi reče: 'Sestriću, lijepo se ophodi prema svojim ovcama, očisti ih, osiguraj im dobre torove i pored njih klanjaj, jer su ovce džennetske životinje. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, doći će vrijeme kad će manje stado ovaca biti draže čovjeku od Mervanove kuće.'" (Malik, 1965.)