Telbina smiruje srce bolesnika i ublažava žalost." (Buharija, 5417)

"Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, nije se najela pšenične hrane tri noći uzastopce otkad je došla u Medinu pa sve do njegove smrti." (Buharija,5416)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije jeo sa sinije (stola), niti iz tanjirića, niti mu je pravljen somun." "Rekao sam Katadi: Na čemu su onda jeli? Na soframa, odgovori on." (Buharija,5415)

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napustio je dunjaluk, a da se nije najeo ječmenog hljeba." (Buharija,5414)

"Pitao sam Sehla b. Sada: Je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo bijeli hljeb? Sehl reče: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio bijeli hljeb otkada ga je Allah poslao pa do smrti." Kaže: "Pitao sam ga: Jeste li u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali sita? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio sito otkada ga mu je Allah dao poslanstvo pa do smrti." Kaže: "Pitao sam: Kako ste jeli neprosijan ječam? On reče: Mljeli smo ga i opuhivali: odletjelo bi ono što bi odletjelo, a ono što ostane poprskali bismo vodom i jeli." (Buharija, 5413)

"Bio sam jedan od sedmerice s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. Nismo imali hrane osim lišća (plodova) akacije, tako da nam je izmet sličio ovčijem. A onda dolaze ljudi iz Benu-Eseda i ispravljaju me i uče islamu. U tom slučaju ja sam propao, i moj je trud uzalud." (Buharija,5412)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio je jednoga dana datule ashabima, davši svakom čovjeku sedam datula. I meni je dao sedam datula, od kojih je jedna bila suha i loše vrste, ali mi je ona bila najdraža: bila je tvrda prilikom žvakanja (pa je to dugo trajalo)." (Buharija, 5411)

"Jeste li vidjeli u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bijelo brašno?" "Ne", reče on. "Jeste li prosijavali ječam?" upitao je. "Ne", reče on, "ali smo ga opuhivali." (Buharija,5410)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije nalazio mahane hrani; ako mu se sviđala, jeo je, a ako mu se nije sviđala, ostavljao bi je." (Buharija5409)

" Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako siječe meso s ovčije plećke koju je držao u ruci. Pozvan je na namaz, pa ju je ostavio, kao i nož kojim je sjekao meso. Ustao je i klanjao, a nije obnovio abdest." (Buharija, 5408)

"Sjedio sam jednoga dana s Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima u kući na putu za Mekku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, silazio je ispred nas. Ljudi su bili u ihramima, a ja nisam. Ugledali su divljeg magarca, dok sam ja bio zauzet popravljanjem papuča, pa me nisu obavijestili o tome. Željeli su ipak da ga i ja vidim, pa sam se okrenuo i ugledao ga. Otišao sam do konja, osedlao ga i uzjahao, zaboravivši uzeti bič i koplje. Rekao sam im: Dodajte mi bič i koplje! Rekoše: Ne, tako nam Allaha, nećemo ti ničim pomoći. Naljutio sam se, sjahao, uzeo ih (bič i koplje) i ponovo uzjahao. Jurnuo sam za divljim magarcem, ubo ga i dovukao. Već je bio mrtav. Navalili su da ga jedu (nakon što je pripravljen za jelo), sumnjajući je li im to dozvoljeno u ihramu. Potom smo krenuli, a ja sam sakrio i ponio nadlakticu. Pristigli smo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo ga pitali o tom slučaju. On reče: Je li vam šta preostalo od njega? Dao sam mu cijelu nadlakticu, i on je pojeo meso s nje, oglodavši je potpuno, a bio je u ihramu." Muhammed b. Džafer govori da mu je pričao Zejd b. Eslem, prenoseći od Ataa b. Jesara, a on od svoga oca poput ovog hadisa." (Buharija,5407)

"Izišli smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, prema Mekki..." (Buharija,5406)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izvadio je kost iz lonca, jeo, a potom je klanjao ne abdestivši se (ponovo)."(Buharija,5405)

"Oglodao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, plećku, a potom je ustao i klanjao ne abdestivši se (ne obnovivši abdest)." (Buharija,5404)

"Radovali smo se petku; imali smo staricu koja bi uzimala korijenje repe, stavljala ga u lonac, a onda u to stavljala zrna ječma. Kada bismo završili namaz, svraćali bismo kod nje i ona bi nam to nudila. Radovali smo se petku zbog toga. Ručavali bismo i odmarali se tek nakon džuma-namaza. Tako mi Allaha, u njoj (toj hrani) nije bilo ni loja ni masti." (Buharija,5403)

"Moja je tetka poklonila Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, guštera, sira i mlijeka. Bodljikavi gušter je serviran na njegovu sofru, a da je bio zabranjen, ne bi ni bio serviran. On, sallallahu alejhi ve sellem, popio je mlijeko i pojeo sir." (Buharija ,5402)

"Allahov Poslaniče, oslabio mi je vid (ili oslijepio sam), a predvodim svoj narod u namazu. I kada padne kiše, bujica poteče dolinom koja se nalazi između mene i njih, pa ne mogu doći u njihov mesdžid da im klanjam. Volio bih stoga, Allahov Poslaniče, da dođeš i klanjaš u mojoj odaji koju ću koristiti kao musalu (mjesto klanjanja)." "Učinit ću to, ako Allah da", reče Poslanik. Itban veli: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu-Bekr krenuli su kada je dan poodmakao. Kada su došli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio je dozvolu za ulazak, i ja sam mu dozvolio. Nije ni sjeo, već je ušao u odaju i upitao me: Gdje želiš da klanjam u tvojoj odaji? Pokazao sam na stranu odaje, i on prouči tekbir, a mi se poredasmo u saff. Klanjao je dva rekata i predao selam. Zadržali smo ga na mesnoj kaši (haziri), koju smo pripremili. U odaju su se slili mnogobrojni muški članovi domaćinstva. Kada su se okupili, neko reče: Gdje je to Malik b. Duhsun? To je licemjer (munafik) koji ne voli Allaha i Njegova Poslanika, reče neko od prisutnih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Ne govori tako! Zar nije rekao: Nema Boga osim Allaha! (la ilahe illallah!), žudeći time za licem Allahovim?! Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, reče čovjek."Kaže: "Rekosmo mu: Vidimo da se njegovo lice i savjeti upućuju licemjerima (munaficima). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Allah je zabranio vatru za svakoga ko kaže: Nema Boga osim Allaha! (la ilahe illallah!), žudeći time za licem Allahovim (tj. iskreno)." Ibn-Šihab veli: "Poslije sam pitao Husajna b. Muhammeda Ensarija, jednog od sinova Salimovih, i jednog od njihovih uglednika, o Mahmudovom hadisu, pa ga je on potvrdio." (Buharija,5401)

"Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesen mu je pečen bodljorepi gušter, i taman kada je htio da jede, rečeno mu je da je to gušter, pa se on sustegao od jela. Halid reče: Je li to zabranjeno? Ne, reče on, ali ga nema u zemlji moga naroda, pa osjećam gađenje prema njemu. Halid je jeo, a Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, gledao." Malik prenosi od Ibn-Šihaba: "... pržen gušter." (Buharija, 5400)

Bio je neki čovjek od ensarija po imenu Ebu Šu'ajb. Imao je slugu mesara. Jedne prilike vidio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selleme i na licu mu primijetio da je gladan. Rekao je svome slugi: Slušaj! Napravi nam ručak za pet osoba, jer ja želim pozvati Poslanika, sallallahu alejhi we selleme i još četvoricu. Sluga je napravio hranu. Poslanik, sallallahu alejhi we selleme došao je sa još četvericom. Za njima je krenuo neki čovjek. Kada su došli do vrata, Poslanik, sallallahu alejhi we selleme je rekao: Ovaj je došao za nama, pa ako hoćeš da mu dozvoliš da uđe sa nama ili da se vrati. Domaćin je rekao: Ne, neću ga vratiti, dozvoljavam mu da uđe, Allahov Poslaniče." (Muslim, 2036)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme je došao u Medinu i ja sam tada imao deset godina. Kada je preselio, meni je bilo dvadesete godina. Moje majke su me podsticale da mu služim. On je došao kod nas u kuću te smo mu namuzli mlijeka od domaće ovce koje je pomiješano sa vodom iz bunara u kući, pa je Poslanik, sallallahu alejhi we selleme pio. Ebu Bekr je bio sa njegove lijeve strane, te mu Omer reče: Allahov Poslaniče, daj Ebu Bekru.Ali, Poslanik, sallallahu alejhi we selleme da je beduinu koji je sjedio sa njegove desne strane, rekavši: Desno, pa desno". (Muslim,2029)