Ukbe je to spomenuo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo od njega, osmjehnuo se i kazao:
Kako, a već se (o tom) rečeno?"
Ukbetova supruga je bila kćerka Ebu Ihaba Tejmije (kaže Buharija)

Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem..." A preko drugog niza prenosilaca, pričao nam je Ali ibn Abdullah, njemu ibn Ujejne, a ovome Ebu Ferve, prenoseći od Šabija koji je izjavio: "Čuo sam Numana, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem...", a opet preko drugog niza prenosilaca, pričao nam je Muhammed ibn Kesir, prenoseći od Sufjana, on od Ebu Ferve, ovaj od Šabija, a on opet od Numana ibn Bešira, radijallahu anhu, da je izjavio:
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Što je dozvoljeno (halal), jasno je, a što je zabranjeno (haram), jasno je, a između njih su stvari koje su manje jasne. Ko god ostavi ono što mu sliči grijehu, on će ono što mu je jasno (zabranjeno) još više ostavljati (kloniti se), a ko se usudi na ono što sumnja da je grijeh (ili nije), može lahko upasti u ono što je jasno (zabranjeno). Grijesi su Allahova zabrana, pa ko napasa stado oko zabrane može mu ono lahko u nju upasti."

Vi stalno govorite: Ebu Hurejra prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mnoge hadise., i izjavljujete: Što muhadždžiri i ensarije ne prenose od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hadise kao i Ebu Hurejra?
Međutim, moju braću muhadždžire obuzelo je rukovanje (prilikom trgovanja) po trgovima, a ja sam bio uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ako mi je makar bio stomak pun. Tako sam bio prisutan, kada su oni bili odsutni i pamtio sam što bi oni i zaboravili. Moju braću ensarije okupirao je posao njihovih imanja, dok sam ja bio čovjek siromah, jedan od onih siromaha Suffe (nastrešnice pored džamije); pamtio sam što bi oni zaboravili."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj izjavi koju Ebu Hurejre prenosi, zaista je rekao: Neće prostrijeti svoju odjeću niko dok ja ne završim ovaj svoj govor, a neće potom niko skupiti oko sebe svoju odjeću, a da ne upamti ono što sam rekao."
Potom sam (rekao je Ebu Hurejre) prostro sebi prugastu haljinu i kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio svoj govor, skupio sam je iznad svojih prsa (oko sebe) i nisam od toga predavanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ništa zaboravio."

Ne smije se nanositi šteta ni sebi ni drugome!", odnosno: uzrokovati šteta." (bilježi Malik, 2/ 571.)

Ebu Šurejh el-Adevi kaže da se u bašči njegovog djeda nalazio potok, tj. kanal za navodnjavanje koji je pripadao Ibn Avfu, te da ga je Ibn Avf htio skrenuti pored te bašče kako bi bio bliži njegovu posjedu, no vlasnik bašče mu to nije dopuštao. Abdurrahman se u vezi s tim obratio Omeru i Omer je presudio u korist Abdurrahmana – da ga može skrenuti prema tamo! (Predanje bilježi Malik, 2/572.)

Njeno štavljenje ima funkciju sličnu (Šerijatom propisanom) klanju (kao što je meso dozvoljeno nakon takvog klanja, tako je koža dozvoljena nakon štavljenja)." (Nesai)

Poslanik, a.s., prošao je pored uginule ovce, pa je rekao: 'Što niste iskoristili njenu kožu?' Rekosmo: 'Uginula je.' On reče: 'Zabranjeno ju je jesti.'" (Buhari i Muslim)

Vidio sam na Ibn Va'li es-Sebeijju krzno, pa sam ga dotaknuo (pogladio), pa je rekao: 'Zašto ga dodiruješ? Pitao sam Ibn Abbasa: 'Mi budemo na Zapadu (Magribu, sjeverna Afrika), a s nama Berberi i vatropoklonici i donesu nam ovna koji su zaklali, a mi ne jedemo ono što oni zakolju, i donose mješine u koje stavljaju masnoću.' Ibn Abbas reče: 'Pitali smo o tome Božijeg Poslanika, pa je rekao: 'Njihovo štavljenje (štavljenje koža) je njihovo čišćenje."

Kad se uštavi koža uginule životinje, postaje čista." (Muslim, Ebu Davud i Malik)

Pitana je o mišu koji upadne u masnoću, pa je rekla: Izbacite ga i ono oko njega i jedite masnoću." (Buhari, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Malik)

Ebu Katada došao je kod mene, a ja sam mu nalila vodu za abdest, pa je došla mačka i počela piti. On joj je nagnuo posudu, dok se nije napila. Gledala sam u njega, pa je rekao: 'Čudiš li se, kćerko moga brata?' Rekla sam: 'Da.' On reče: 'Božiji Poslanik rekao je: 'Ona nije pogana, ona je od onih životinja koje vam dolaze (koje su pitome).''" (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža i Malik)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko uzme nešto tuđe zemlje, na što nije imao pravo, propast će (natovaren) s njom na Sudnjem danu kroz sve sedam zemalja."
Ebu Abdullah (Buharija) je izjavio: Ovaj hadis nije bio u knjizi Ibn Mubareka (pisanoj) u Horosanu; izdiktirao im ga je on (kasnije) u Basri."

"Darivanje na doživotno korišćenje je dopušteno." (Ebu Davud, 3548.)

Svijetu će doći vrijeme kada se čovjek neće brinuti za imovinu (dohodak), odakle ju je uzeo: da li iz dozvoljenog ili nedozvoljenog." (Buharija)

Allahov Poslaniče, neki ljudi donesu nam meso, a mi ne znamo jesu li oni na njega (koljući) izgovorili Allahovo ime ili nisu?"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Proučite na njega Bismillu i jedite ga." (Buharija)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pokraj jedne opale hurme i rekao: Da (znam) da nije sadaka, pojeo bih je." Hemmam je kazao, prenoseći od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je (Vjerovjesnik) rekao: Našao sam hurmu koja je pala na moju postelju..." (Buharija)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Što je dozvoljeno (halal), jasno je, a što je zabranjeno (haram), jasno je, a između njih su stvari koje su manje jasne. Ko god ostavi ono što mu sliči grijehu, on će ono što mu je jasno (zabranjeno) još više ostavljati (kloniti se), a ko se usudi na ono što sumnja da je grijeh (ili nije), može lahko upasti u ono što je jasno (zabranjeno). Grijesi su Allahova zabrana, pa ko napasa stado oko zabrane može mu ono lahko u nju upasti." (Buharija)

'Pobjegla mi je deva, pa ako je nađeš, sačuvaj mi je.' Prvi nađe odbjeglu devu, ali ne nađe njenog vlasnika, nakon čega se deva razboljela, pa mu žena reče: 'Zakolji je, ali on to odbi.' Kad je deva uginula, supruga mu reče da je oguli, kako bi osušili njen loj i meso, a zatim ih jeli, na što je čovjek rekao: 'Neću, sve dok ne upitam Vjerovjesnika, s.a.v.s.', pa ga je pitao, a on mu odgovorio: 'Da li imaš dovoljno imetka koji ti je dovoljan da se prehraniš?', na što je odgovorio da nema, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Onda, jedite.' Nakon toga stigao je vlasnik deve, kome su ispričali događaj, na što je on rekao: 'Trebao si je zaklati', pa je drugi odgovorio: 'Stid me je bilo od tebe da to uradim.'" (Bilježi ga Ebu Davud.)

Spomenuti vojskovođa je potpalio vatru i rekao: Skačite u nju! Neki ljudi su htjeli da skaču, dok su drugi rekli: Mi smo pobjegli od nje. Taj slučaj je spomenut Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, pa je rekao onima koji su htjeli da skoče u nju: Da ste skočili u nju, neprestano biste bili u njoj sve do Sudnjeg dana. Drugima se lijepo obratio, a zatim je rekao: Nema pokornosti u griješenju prema Allahu! Pokornost je u onome što je dobro. (Muslim 1840.)

Koga od vas postavimo za namjesnika, pa prikrije iglu i nešto više od toga, smatrat će se kao da je ukrao od ratnog plijena s kojim će doći na Sudnji dan. Tada je ustao neki ensarija, crnog tena, kao da sada gledam u njega, i rekao: Allahov Poslaniče, predajem ti posao koji sam ti povjerio. Upitao je: Šta ti je?! Rekao je: Čuo sam te da kažeš to i to. Rekao je: Ja ću to i sada ponoviti. Koga od vas postavimo za namjesnika neka donese sve što prikupi; i vrijedne i manje vrijedne stvari. Ono što mu se dadne od toga, neka uzme, a što mu se zabrani, neka se ne osvrće na to. (Muslim 1833)