Ebu Davud | 3816

Džabir b. Semura, r.a., prenosi da se neki čovjek sa suprugom i djecom nastanio u nekom sokaku, pa mu je drugi čovjek rekao:

'Pobjegla mi je deva, pa ako je nađeš, sačuvaj mi je.' Prvi nađe odbjeglu devu, ali ne nađe njenog vlasnika, nakon čega se deva razboljela, pa mu žena reče: 'Zakolji je, ali on to odbi.' Kad je deva uginula, supruga mu reče da je oguli, kako bi osušili njen loj i meso, a zatim ih jeli, na što je čovjek rekao: 'Neću, sve dok ne upitam Vjerovjesnika, s.a.v.s.', pa ga je pitao, a on mu odgovorio: 'Da li imaš dovoljno imetka koji ti je dovoljan da se prehraniš?', na što je odgovorio da nema, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Onda, jedite.' Nakon toga stigao je vlasnik deve, kome su ispričali događaj, na što je on rekao: 'Trebao si je zaklati', pa je drugi odgovorio: 'Stid me je bilo od tebe da to uradim.'" (Bilježi ga Ebu Davud.)