Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uspravio na svojoj devi, s namjerom da krene na put, tri puta bi izgovorio tekbir (Allahu ekber), a onda rekao: Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti! Zatim bi kazao: Allahu, od Tebe na ovom putovanju tražim dobročinstvo, bogobojaznost i od dobrih djela tražim toliko sa koliko ćeš n biti zadovoljan. Allahu, učini nam putovanje ugodnim i skrati nam razdaljinu/ Allahu, budi mi čuvar i pomagač na putovanju i zastupnik u porodici i imovini. Kada bi se vraćao svojoj porodici, izgovorio bi ove riječi, i dodao: Mi se, ako Bog da, vraćamo, Tebi se kajemo, Tebi robujemo i našem se Gospodaru zahvaljujemo. Vjerovijesnik, s.a.v.s., i njegova vojska bi, kada bi se popeli na kakvo uzvišenje, izgovorili tekbir, a kada bi se sa njega spuštali, izgovarali bi riječi slave (subhanallah). Tim riječima je protkan i namaz. " (Ebu Davud, 2599)

Sad je podučavao svoju djecu sljedećim riječima, kao što podučava učitelj djecu pisanju, i govorio: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište s ovim riječima poslije svakog namaza: Allahu moj, tražim kod Tebe utočište od strašljivosti, tražim kod Tebe utočište da se ne vratim u iznemogli život, tražim utočište od ovozemaljskog iskušenja i tražim kod Tebe utočište od kaburske kazne." - Potom sam to pričao – kaže Abdul-Melik – Musabu i on mi je (ovo) potvrdio. (Buharija, 2822)

Kad uđeš kod bolesnika, zatraži od njega da ti učini dovu, jer je njegova dova poput dove melekā." (Bilježi Ibn Madža 1441)

Kad smo bili jednom prilikom s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na pijaci, neka žena reče: Allahov Poslaniče, moj muž me izbjegava, pa nas rastavi. Kada je naišao njen muž Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je pozvao i saopćio mu vijest. On mu je rekao: Allahov Poslaniče, tako ti Onoga Koji te je počastio, imao sam sinoć spolni odnos s njom. Žena je zaplakala i rekla: On laže, rastavi nas! On mi je najmrže Allahovo stvorenje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmiješio se, a zatim je uzeo za njegovu i njenu glavu i sastavio ih, a zatim je izgovorio: Moj Gospodaru, učini ih bliskim jedno drugome! Prošlo je dugo vremena poslije toga, a Poslanik, a.s., ponovo je naišao pijacom, kad opet ona žena. Kad ga je ugledala, okrenula se prema njemu i rekla: Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom, sad mi niko od ljudskih bića nije draži od njega." (Bilježi Ebu Jala, III/392-394, 1868.)

Otišao sam sa svojom tetkom Vjerovjesniku, s.a.v.s., a ona mu je rekla: Allahov Poslaniče, ovaj moj sestrić je bolestan. On je pogladio po mojoj glavi i u dovi zatražio bereket za mene. Uzeo je abdest, a ja sam se napio vode od njegovog abdesta. Zatim sam stao iza njegovih leđa i vidio pečat njegova poslanstva između njegovih pleća, kao bijela pjega u jerebice." Džuajd je rekao: Vidio sam Es-Sa-iba ibn Jezida kad je imao devedeset i četiri godine, bio je jak i priseban." Rekao je: Znam da mi je blagodat vida i sluha data zahvaljujući dovi Allahovog Poslanika, a.s." (Bilježe: Buhari, 3540, Muslim, 2345, i Tirmizi, 3643.)

Pozivao sam majku u islam dok je bila mnogoboškinja. Tako sam je pozivao jednog dana, a ona mi je o Vjerovjesniku, s.a.v.s., rekla nešto ružno. Otišao sam Vjerovjesniku, a.s., plačući. Rekao sam: Allahov Poslaniče, pozivao sam majku u islam, ali ona odbija moj poziv. Danas dok sam je pozivao, rekla mi je o tebi nešto ružno. Uputi dovu Allahu, dž.š., i moli Ga da uputi majku Ebu Hurejre. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Moj Gospodaru, uputi majku Ebu Hurejre.Izašao sam od njega radostan zbog njegove dove. Kad sam stigao kući i primakao se vratima, vidio sam da su zatvorena. Moja majka je čula bat mojih nogu i rekla: Ostani na svom mjestu gdje jesi, Ebu Hurejra! Čuo sam pljusak vode dok se kupala, a zatim je obukla košulju, a nije stigla zaviti mahramu te je otvorila vrata. Zatim je rekla: Ebu Hurejra, svjedočim da drugog boga osim Allaha nema i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Zatim sam se vratio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i kad sam došao do njega, plakao sam od veselja. Rekao sam mu: Allahov Poslaniče, budi veseo, Allah, dž.š., uslišio je tvoju dovu i uputio majku Ebu Hurejre. On je izrekao hvalu Allahu, dž.š., i rekao: Dobro. Rekao sam: Allahov Poslaniče, moli Allaha, dž.š., da mene i moju majku učini dragim robovima muslimanima i da njih učini dragim nama. On je rekao: Moj Gospodaru, učini ovog Tvog sićušnog roba i njegovu majku dragim Tvojim robovima muslimanima, a muslimane učini njima dragim. I nije stvoren vjernik koji je čuo za mene, iako me nije vidio, a da me nije zavolio." (Bilježi Muslim, 2491.)

Neki čovjek, kršćanin, primio je islam, pa je pročitao sure El-Bekara i Alu Imran, a pisao je i objavu Vjerovjesniku, s.a.v.s. Zatim se ponovo vratio u kršćanstvo i počeo govoriti: Muhammed ne zna ništa drugo osim ono što sam mu ja pisao. Tada je Poslanik, s.a.v.s., proučio dovu: Moj Gospo daru, učini ga znakom. Allah, dž.š., ga je usmrtio, a kad su ga zakopali sutradan ga je zemlja izbacila. Rekli su: Ovo je djelo Muhammeda i njegovih prijatelja jer je pobjegao od njih, pa su ga iskopali i izbacili iz zemlje. Ponovo su ga još dublje, koliko su mogli, zakopali, a kad je sutradan osvanulo, zemlja ga je izbacila iz sebe. Rekli su isto što i prvi put. Zatim su ga još dublje zakopali, ali ga je zemlja i treći put izbacila. Uvidjeli su da to nije ljudsko djelo, pa su ga bacili među dva kamena i na njega nagrnuli kamenje." (Bilježe Buhari, 3617, i Muslim, 2781.)

"Čekali smo Abdullaha, kada je došao Jezid b. Muavija, te smo rekli: Hoćeš li sjesti? – Ne, odgovorio je, ali ću ući (u kuću Ibn-Mesudovu) i izvesti vam vašeg druga. A ako ne iziđe, doći ću ja i sjesti (s vama). Tada je izišao Abdullah, držeći ga za ruku, stao kod nas i rekao: Ja (dobro) znam da ste okupljeni ovdje, ali me sprečava da vam dođem to što je Allahov Poslanik, a.s., uobičavao držati nam predavanje (vaziti) u određenim vremenskim razmacima (danima), plašeći se da nam ne bude dosadno."

"Allah ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno; niko ih neće zapamtiti, a da neće ući u Džennet. On (Allah) je jedan (nepar), i voli nepar."

"Vjerovjesnik, a.s., penjao se na uzvišicu (ili na brežuljak), a kada se na uzvišicu popeo neki čovjek (koji je bio s njim), podigao je glas govoreći: Nema Boga osim Allaha! Allah je najveći! Allahov Poslanik, a.s., koji je bio na svojoj mazgi, reče: Vi, doista, ne dozivate ni gluhoga ni odsutnoga!, dodavši: O Ebu-Musa (ili je rekao: "O Ebu-Abdullahu!"), hoćeš li da te uputim na riječi koje su iz dženetske riznice? – Hoću, rekoh, a on reče: Nema snage niti moći osim u Allaha!"

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s: Allah ima meleke koji obilaze po putevima tražeći one koji spominju Allaha. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, jedni druge dozivaju: Dođite onome što ste tražili! Zatim ih", kaže Ebu-Hurejra, "obaviju svojim krilima (koja ispune prostor) do ovozemaljskog neba, pa ih Gospodar njihov upita – a On bolje zna od njih: Šta kažu Moji robovi? – Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i uznose Te!, odgovore oni. A jesu li Me vidjeli?, upita On, a oni odgovaraju: Ne, tako nam Allaha, nisu Te vidjeli! On ih ponovo zapita: A kako bi bilo da su Me vidjeli? – Da su Te vidjeli, bili bi Ti još više pokorni, više bi Te uznosili i više bi Te slavili!, odgovore. On ponovo zapita: A za šta mole? – Mole Te za Džennet, odgovore oni. A jesu li ga vidjeli?, upita On. Ne, tako nam Allaha, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli! – A kako bi bilo da su ga vidjeli?, zapita On, a oni odgovore: Da su ga vidjeli, više bi za njim žudjeli, više bi ga tražili i više bi ga željeli! – A od čega traže zaštitu?, zapita On, a oni odgovaraju: Od Vatre! – A jesu li je vidjeli?, (ponovo) upita On, a oni odgovaraju: Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli! – A kako bi bilo da su je vidjeli?, (ponovo) upita On. Da su je vidjeli, više bi od nje bježali i više bi od nje strahovali, odgovore oni, a On (zatim) kaže: Ja vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio! Poslanik, a.s., dodaje: Jedan od meleka (potom) kaže: Među njima ima taj i taj, a on nije jedan od njih, nego je došao (među njih) zbog neke potrebe!, a Allah, dž.š., odgovara: Oni su ljudi u čijem društvu nije nesretan onaj koji s njima sjedi."

"Vjerovjesnik je, a.s., rekao: Onaj koji spominje svoga Gospodara i onaj koji ne spominje svoga Gospodara jesu poput živog čovjeka i mrtvaca."

"Dvije rečenice – jeziku lahke za izgovaranje, a teške na vagi – omiljene su Svemilosnome: Slavljen neka je Veliki Allah! Slavljen neka je Allah, i Njemu hvala!"

"Ko u jednom danu izgovori: Subhanallah ve bi hamdihi! stotinu puta, bit će mu oprošteni (izbrisani) grijesi, pa makar bili poput morske pjene!"

"Ko tehlil izgovori deset puta bit će (po nagradi) kao onaj koji oslobodi roba potomka Ismailova."
Omer b. Ebu-Zaida kaže: "Pričao nam je Abdullah b. Ebu-Sefer, prenoseći od Šabija, a on od Rebija b. Husejna slično tome. Rekao sam Rebiju: "Od koga si to čuo?", a on mi je odgovorio: "Od Amra b. Mejmuna." Otišao sam kod Amra b. Mejmuna i upitao ga: "Od koga si ti čuo (ovaj hadis)?", a on je odgovorio: "Od Ibn-Ebu-Lejle." Otišao sam, potom, kod Ibn-Ebu-Lejle i upitao ga: "Od koga si ga ti čuo?", a on je odgovorio: "Od Ebu-Ejjuba Ensarija, koji to prenosi od Vjerovjesnika, a.s. Ibrahim b. Jusuf prenosi od svoga oca, on od Ebu-Ishaka, kome je pričao Amr b. Mejmun, prenoseći od Abdur-Rahmana b. Ebu-Lejle, on od Ebu-Ejjuba njegove riječi, a ovaj od Vjerovjesnika, a.s.
Musa kaže: "Pričao nam je Vuhejb, prenoseći od Davuda, on od Amira, ovaj od Abdur-Rahmana b. Ebu-Lejle, on od Ebu-Ejjuba, a ovaj od Vjerovjesnika, a.s. Ismail prenosi od Šabija, a on od Rebija njegove riječi.
Adem kaže: "Pričao nam je Šuba, a njemu Abdul-Melik b. Mejsera da je čuo Hilala b. Jesafa kako prenosi od Rebija b. Husejna i Amra b. Mejmuna, a oni od Ibn-Mesuda njegove riječi.

"Ko u jednom danu stotinu puta kaže: Nema Boga osim Allaha, Jedinoga! On nema suparnika! Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On nad svim ima moć! – to će mu biti kao da je oslobodio deset robova. Bit će mu upisano stotinu dobrih djela, a izbrisano stotinu loših. Bit će mu to zaštita od šejtana u tome danu sve dok ne omrkne, i niko neće uraditi bolje od njega, izuzev čovjeka koji je (to) uradio više (puta)."

"Kada učač izgovori: Amin!, i vi recite: Amin!, jer i meleki izgovaraju: Amin! Onome čije se izgovaranje riječi amin! podudari s izgovaranjem te riječi od strane meleka bit će oprošteni prethodni grijesi."

Židovi su došli kod Vjerovjesnika, a.s., i rekli: "Smrt tebi!", pa im je on odgovorio: "I vama!" Aiša reče: "Smrt vama! Allah vas prokleo i rasrdio se na vas!" – "Polahko, Aiša", reče joj Allahov Poslanik, a.s., "budi blaga i čuvaj se da ne budeš gruba (ili uvredljiva)!" – "Zar nisi čuo šta su rekli?!", reče ona, a on joj uzvrati: "Zar nisi čula šta sam rekao?! Uzvratio sam im; moja se molitva protiv njih prima, a ne uslišava se ono što oni mole!"

"Rekao je Ebu-Kasim, a.s.: U petak ima jedan čas koji neće zateći musliman, klanjajući i tražeći (od Allaha) dobro, a da mu On to neće dati! Pokazao je svojom rukom, pa smo rekli: Pokazuje da je taj trenutak kratak."

"Allahu, oprosti mi grijehe, neznanje i pretjerivanje u svemu mome, i ono što Ti bolje znaš od mene! Allahu, oprosti mi šalu, ozbiljnost, pogreške i predomišljanje – a sve to nalazi se kod mene!"