Buharija | 3617
HADIS
Od Enesa se prenosi:
Neki čovjek, kršćanin, primio je islam, pa je pročitao sure El-Bekara i Alu Imran, a pisao je i objavu Vjerovjesniku, s.a.v.s. Zatim se ponovo vratio u kršćanstvo i počeo govoriti: Muhammed ne zna ništa drugo osim ono što sam mu ja pisao. Tada je Poslanik, s.a.v.s., proučio dovu: Moj Gospo daru, učini ga znakom. Allah, dž.š., ga je usmrtio, a kad su ga zakopali sutradan ga je zemlja izbacila. Rekli su: Ovo je djelo Muhammeda i njegovih prijatelja jer je pobjegao od njih, pa su ga iskopali i izbacili iz zemlje. Ponovo su ga još dublje, koliko su mogli, zakopali, a kad je sutradan osvanulo, zemlja ga je izbacila iz sebe. Rekli su isto što i prvi put. Zatim su ga još dublje zakopali, ali ga je zemlja i treći put izbacila. Uvidjeli su da to nije ljudsko djelo, pa su ga bacili među dva kamena i na njega nagrnuli kamenje." (Bilježe Buhari, 3617, i Muslim, 2781.)
ARAPSKI
أنسُ: كانَ رجلٌ نصرانيٌ أسلمَ فقرأ البقرة وآل عمرانَ وكانَ يكتبُ الوحي للنبيِّ صلى الله عليه وسلم، فعاد نصرانيًا فكانَ يقولُ: ما يدري محمدٌ إلا ما كنتُ أكتبُ له، فقال صلى الله عليه وسلم: "اللهم اجعلْه آيةً"، فأماته اللهُ فدفنوه فأصبحَ ولقد لفظته الأرضُ، فقالوا: هذا فعلُ محمدٍ وأصحابهِ لمَّا هربَ منهم نبشوا عن صاحبنا وألقوه، فحفروا لهُ وأعمقوا ما استطاعوا فأصبحَ ولقد لفظته الأرضُ، وقالوا مثل الأول فحفروا وأعمقوا فلفظته الثالثةَ، فعلموا أنَّه ليسَ من الناسِ، فألقوه بين حجرين ورضموا عليه الحجارة