"Dok je Vjerovjesnik, a.s, držao hutbu na džumi, ustao je neki čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da nam pošalje kišu!, pa je Poslanik, a.s., učio dovu. Nebo se potom naoblačilo i kiša je počela padati tako da čovjek skoro nije mogao stići kući; neprestano je padala sve do sljedećeg petka, pa je taj čovjek (ili neko drugi) ponovo ustao i rekao: Moli Allaha da od nas otkloni kišu, jer smo potopljeni! Tada Poslanik, a.s., reče: Allahu, učini da kiša pada oko nas, a ne na nas! Oblaci su se tada počeli raspršivati oko Medine, i kiša nije padala na njene stanovnike."