"Vjerovjesnik, a.s., (jednom) je čuo čovjeka kako uči (Kuran) u džamiji, pa je rekao: Allah mu se smilovao! Podsjetio me je na taj i taj ajet iz te i te sure, koji sam bio zaboravio."

"Umm-Sulejm rekla je Vjerovjesniku, a.s.: Enes je tvoj sluga. On reče: Allahu, uvećaj njegov imetak i porod i podari mu Svoj blagoslov u onome što si mu dao!"

"Rekao mi je Allahov Poslanik, a.s.: Hoćeš li me osloboditi Zul-Halese? – a Zul-Halesa je bio idol kojeg su (ljudi) obožavali i koji se zvao El-Kaba el-Jemanijja (Jemenska Kaba). Allahov Poslaniče, rekoh mu, ja sam čovjek koji ne može čvrsto da sjedi na konju. On me udari po prsima i reče: Allahu, učvrsti ga i učini onim koji upućuje i koji je upućen (na pravi put)! Potom sam izišao (iz Medine) s pedest konjanika iz Ahmesa, moga naroda, (Sufjan kaže: "Možda je rekao: Potom sam krenuo u grupi (ljudi) iz moga naroda...") i kada sam stigao do Zul-Halese, zapalio sam je, a onda se vratio Vjerovjesniku, a.s., i rekao: Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam ti došao sve dok nisam tog (idola) ostavio poput šugave deve premazane katranom! Poslanik, a.s., tada je uputio dovu Allahu, dž.š., za pleme Ahmes i njegovu konjicu."

"Vjerovjesnik, a.s., kada bi mu neki čovjek donio svoj zekat, govorio bi: Allahu, podari Svoj blagoslov (donesi salavat) porodici toga i toga! Kada mu je došao moj otac, on je rekao: Allahu, podari Svoj blagoslov (donesi salavat) porodici Ebu-Evfaa!"

"Izišli smo s Vjerovjesnikom, a.s., na Hajber, pa neki čovjek reče: O Amire, kad bi nam odrecitovao neke od svojih stihova! On je sišao (s deve) i počeo tjerati njihove deve pjevušeći: Tako mi Allaha, da nije Allaha, ne bismo bili upućeni! Osim ovoga, spomenuo je i druge stihove, ali ih ja nisam zapamtio. Allahov Poslanik, a.s., upita: Ko je taj gonič?, a oni odgovoriše: Amir b. Ekva. – Allah mu se smilovao!, reče on. Tada jedan čovjek reče: Allahov Poslaniče, kada bi ga pustio da uživamo u njegovu društvu još neko vrijeme!
Kada je Poslanik, a.s., postrojio ljude, počeli su se boriti protiv njih (protivnika). Amir je uboden vrškom (oštricom) svoje sablje, pa je umro.
Kada su zanoćili, naložili su mnogo vatri, pa je Allahov poslanik, a.s., upitao: Kakve su to vatre? Zbog čega ste ih naložili? – Da kuhamo meso domaćih magaraca, odgovorili su. Prospite sve iz lonaca i razbijte ih!, reče im on. Jedan čovjek upita: A da prospemo sve iz lonaca i da ih operemo? – Može i tako, odgovori Poslanik, a.s."

"Mugira je pisao Muaviji b. Ebu-Sufjanu da je Allahov Poslanik, a.s., uobičavao na kraju svakog namaza, kada preda selam, kazati: Nema Boga osim Allaha, Jedinoga! On nema sudruga! Njemu pripada sva vlast i zahvala! On ima moć nad svim! Allahu, niko ne može spriječiti ono što Ti daš, i niko ne može dati ono što Ti spriječiš! Bogatašu neće kod Tebe koristiti njegovo bogatstvo!"

"Allahov Poslaniče, bogati su ljudi stekli visoke položaje i neprekidnu blagodat." – "A kako to?", upita on, a oni odgovoriše: "Oni su klanjali kao što smo i mi klanjali, borili se na Allahovom putu kao što smo se i mi borili i dijelili višak svojih imetaka, a mi nemamo imetka!" Tada im on reče: "Hoćete li da vas obavijestim o onome čime ćete (ako to budete radili) dostići one koji su bili ispred vas i prestići one koji će doći poslije vas, i niko neće moći uraditi slično onome što vi uradite, osim ako uradi isto? Poslije svakog namaza izgovorite Subhanallah! deset puta, Elhamdulillah! deset puta i Allahu ekber! deset puta."

"Bili smo uobičajili u namazu govoriti: Selam Allahu! Selam tome i tome! Jednog nam dana Vjerovjesnik, a.s., reče: Zaista je Allah Es-Selam, pa kada neko od vas sjedne u namazu, neka uči: Et-tehijjatu lillahi – sve do riječi: ... es-salihin. Kada to prouči, to dospije do svakog dobrog Allahovog roba na nebesima i na zemlji. Potom neka nastavi: Svjedočim da nema Boga osim Allaha te da je Muhammed Njegov rob i poslanik! Nakon toga neka odabere riječi pohvale koje hoće."

"Ajet: Ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga!, objavljen je u vezi s dovom."

"Poduči me dovi kojom ću moliti Allaha u namazu!", pa mu on reče: "Reci: Allahu, doista sam sebi učinio zulum, a niko osim Tebe ne može oprostiti grijehe! Zato mi oprosti Svojim oprostom i smiluj mi se! Ti, doista, mnogo praštaš i milostiv si!" Amr prenosi od Jezida, a on od Ebu-Hajra da je čuo Abdullaha b. Amra kako kaže: "Ebu-Bekr, radijallahu anhu, rekao je Vjerovjesniku, a.s"

"Kada bi noću legao u svoju postelju, Vjerovjesnik bi, a.s., govorio: Allahu, s Tvojim imenom umirem i živim!, a kada bi se probudio (ujutro), rekao bi: Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je bio usmrtio; k Njemu je proživljenje!"

"Kada bi htio da spava, Vjerovjesnik bi, a.s., govorio: S Tvojim imenom, Allahu, umirem i živim!, a kada bi se probudio iz sna, govorio bi: Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je bio usmrtio; k Njemu je proživljenje!"

"Sejjidul-istigfar glasi: Allahu, Ti si moj Gospodar! Nema Boga osim Tebe! Ti si me stvorio, i ja sam Tvoj rob! Držim se, koliko god mogu, svoje obaveze (prema Tebi) i svoga obećanja Tebi! Priznajem Tvoje blagodati prema meni, i priznajem svoje grijehe! Oprosti mi, jer, doista, niko osim Tebe ne može grijehe oprostiti! Od Tebe tražim zaštitu od zla onoga što sam uradio! Ako neko izgovori ovu dovu kad omrkne, pa umre, ući će u Džennet. (ili je jedan od stanovnika Dženneta; u nedoumici je prenosilac). A ako neko izgovori ovu dovu kad osvane, pa u tom danu umre, imat će isto."

"Kada bi Vjerovjesnik, a.s., htio ući u nužnik, govorio bi: Allahu, tražim kod Tebe zaštitu od muških i ženskih šejtana!"

"Naš Uzvišeni i Blagoslovljeni Gospodar silazi svake noći na zemaljsko nebo, kada od noći preostane njena posljednja trećina, i govori: Ima li ko da Mi uputi dovu, pa da mu (je) uslišam? Ima li ko da od Mene traži (nešto), pa da mu (to) dam? Ima li ko da od Mene traži oprost grijeha, pa da mu oprostim?"

"Rekao je Vjerovjesnik, a.s.: "Kada neko od vas hoće da legne, neka otrese svoju postelju krajem svoga pokrivača, jer on ne zna šta je u nju poslije njega ušlo, a zatim neka kaže: S Tvojim imenom, Gospodaru moj, spuštam svoj bok, i s Tvojim ću ga imenom podići! Ako uzmeš moju dušu, smiluj joj se, a ako je povratiš, zaštiti je kao što štitiš dobre (robove)!" Zuhejra b. Muaviju u predanju ovog hadisa slijede Ebu-Damra i Ismail b. Zekerijja, prenoseći od Ubejdullaha.Jahja i Bišr prenose hadis od Ubejdullaha, on od Seida, ovaj od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, a.s.Hadis prenose i Malik i Ibn-Adžlan od Seida, on od Ebu-Hurejrea, a ovaj od Vjerovjesnika, a.s.

Allahov Poslanik, a.s., kada bi legao u postelju, puhnuo u šake i učio ajete kojima se traži zaštita (el-muavvizat), a potom njima potro svoje tijelo.

Fatima, radijallahu anhu, se žalila na ono što je dobila na svojoj ruci od kamenog žrvnja (žuljeve), pa je otišla kod Vjerovjesnika, a.s., da traži slugu, ali ga nije našla (kod kuće). Spomenula je to Aiši, a kada je (Poslanik, a.s.) došao (kući), ona ga je o tome obavijestila. Alija kazuje: "Potom je on došao kod nas, a već smo bili legli. Namjeravao sam ustati, ali mi on reče: Ostani na svome mjestu! – i sjede između nas, tako da sam osjetio hladnoću njegovih stopala na svojim grudima, pa reče: Hoćete li da vam ukažem na ono što je bolje od sluge? Kada legnete u svoju postelju, recite Allahu ekber! 33 puta, Subhanallah! 33 puta i Elhamdulillah! 33 puta. To vam je bolje od bilo kakvog sluge." Prenosi se od Šube, on od Halida, a ovaj od Ebu-Sirina da je rekao: "Subhanallah se izgovara 34 puta."

"Kada bi Vjerovjesnik, a.s., noću ustao da klanja noćni namaz, učio bi: Allahu, Tebi pripada hvala! Ti si svjetlo nebesa i zemlje i svega što je na njima, Tebi neka je hvala! Ti si Onaj koji održava nebesa i zemlju i sve što je na njima, Tebi neka je hvala! Ti si Istina, i Tvoje je obećanje istina, i susret je s Tobom istina, i Džennet je istina, i Vatra je istina, i Sudnji je dan istina, i vjerovjesnici su istina i Muhammed je istina! Allahu, Tebi se predajem, i na Tebe oslanjam, i u Tebe vjerujem, i Tebi se predano kajem! Pomoću Tebe se sporim (borim), i Tebi se obraćam za presudu! Oprosti mi prošle i buduće grijehe i ono što tajno i javno uradim! Ti određuješ da se nešto dogodi prije ili poslije! Nema Boga osim Tebe! (ili je rekao: nema drugog Boga osim Tebe; u nedoumici je prenosilac)."

"Spavao sam (jedne noći) u kući Mejmuninoj, pa je Vjerovjesnik, a.s., ustao, obavio nuždu, oprao lice i ruke i legao. Zatim je ponovo ustao, došao do mješine (s vodom) i odvezao grlić. Potom se abdestio, ne trošeći mnogo vode i ne perući više od jednom dijelove tijela – a vodom je obuhvatio sve što treba oprati – i onda klanjao. Tada sam i ja ustao i protegao se, ne želeći da primijeti kako ga promatram, te sam se abdestio. On je ustao da klanja, a ja sam stao s njegove lijeve strane, ali me je on uzeo za uho i premjestio me na desnu stranu. Završio je svoj namaz s trinaestim rekatom, a zatim legao i zaspao, tako da je počeo hrkati – a obično je hrkao kada spava. Potom ga je Bilal obavijestio da je vrijeme za (sabah) namaz, pa je klanjao i nije se ponovo abdestio. U svojoj bi dovi Poslanik, a.s, (obično) govorio: Allahu, učini da u mome srcu bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo, i obasjaj me svjetlom!"
Kurejb kaže: "A sedam sam drugih riječi zaboravio, pa sam sreo jednog čovjeka, potomka Abbasovog, i on mi je kazao te riječi. Spomenuo je: i učini da u mojim nervima bude svjetlo, i u mome mesu, i u mojoj krvi, i u mojoj kosi, i u mojoj koži!; a spomenuo je i drugo dvoje."