Buharija

Pričao nam je Ali b. Abdullah, njemu Ibn-Mehdi, prenoseći od Sufjana, on od Seleme, ovaj od Kurejba, a on od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, koji je rekao:

"Spavao sam (jedne noći) u kući Mejmuninoj, pa je Vjerovjesnik, a.s., ustao, obavio nuždu, oprao lice i ruke i legao. Zatim je ponovo ustao, došao do mješine (s vodom) i odvezao grlić. Potom se abdestio, ne trošeći mnogo vode i ne perući više od jednom dijelove tijela – a vodom je obuhvatio sve što treba oprati – i onda klanjao. Tada sam i ja ustao i protegao se, ne želeći da primijeti kako ga promatram, te sam se abdestio. On je ustao da klanja, a ja sam stao s njegove lijeve strane, ali me je on uzeo za uho i premjestio me na desnu stranu. Završio je svoj namaz s trinaestim rekatom, a zatim legao i zaspao, tako da je počeo hrkati – a obično je hrkao kada spava. Potom ga je Bilal obavijestio da je vrijeme za (sabah) namaz, pa je klanjao i nije se ponovo abdestio. U svojoj bi dovi Poslanik, a.s, (obično) govorio: Allahu, učini da u mome srcu bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo, i obasjaj me svjetlom!"
Kurejb kaže: "A sedam sam drugih riječi zaboravio, pa sam sreo jednog čovjeka, potomka Abbasovog, i on mi je kazao te riječi. Spomenuo je: i učini da u mojim nervima bude svjetlo, i u mome mesu, i u mojoj krvi, i u mojoj kosi, i u mojoj koži!; a spomenuo je i drugo dvoje."