"Vraćali smo se zajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, iz jedne bitke, pa sam ja požurio sa svojom devom, koja je bila sitnog koraka i spora. Stigao me je jedan jahač i podbo moju devu štapom koji je držao u ruci; nakon toga moja je deva požurila kao najbolja deva koja se može vidjeti, kad da to bješe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji me upita: Zašto žuriš? – Tek sam se oženio, odgovorih mu. Djevicom ili udavanom?, upita on. Udavanom, odgovorih. A što se nisi oženio mladom djevojkom, reče on, da se s njom zabavljaš i da se ona s tobom zabavlja?
Kada smo htjeli ući u Medinu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Usporite, i u grad uđite noću, da bi se počešljala ona koja je nepočešljana i uredila ona čiji je muž bio odsutan." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5079, Muslim, Kitāb ar-riḍā', br. 715 (54), Ebū Dāwud, Kitāb an-nikāḥ, br. 2048, Et-Tirmizi, Abwāb an-nikāḥ 'an Rasūl Allah, br. 1100, En-Nesāī, Kitāb an-nikāḥ, br. 3219, Ibn Mādža, Kitāb an-nikāḥ, br. 1860)