Buharija
HADIS
Pričao nam je Abdul-Aziz b. Abdullah, a njemu Ibrahim b. Sad, prenoseći od Saliha b. Kejsana, on od Ibn-Šihaba, a ovaj od Salima b. Abdullah da je čuo Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, kako kazuje:
"Omer b. Hattab – nakon što mu je kćerka Hafsa ostala udovica, kada joj je u Medini umro muž Hunejs b. Huzafa Sehmi, ashab Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem kaže Omer, r. a. otišao sam Osmanu b. Affanu i ponudio mu svoju kćerku Hafsu, ali je Osman rekao: Ja ću porazmisliti o tome."
Omer dalje pripovijeda: "Nakon što je prošlo nekoliko dana, sreo me je i rekao mi: Ja sam odlučio da se ne ženim ovih dana. Susreo sam zatim Ebu-Bekra i rekao mu: Ako želiš, oženit ću te svojom kćerkom Hafsom. Ebu-Bekr je ušutio, ništa mi ne odgovorivši, a to mi je bilo teže od njega nego od Osmana. Nakon što je prošlo nekoliko noći, zaprosio ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te sam je udao za njega. Poslije toga susreo me je Ebu-Bekr i rekao mi: Sigurno ti je teško bilo na mene kada si mi ponudio Hafsu, a ja ti nisam ništa rekao! – Jesam, rekoh. Tada mi on reče: Mene je spriječilo da ti odgovorim na ponudu samo to što sam znao da ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već bio spomenuo, a ja nisam želio odati tajnu Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem Da ju je ostavio Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, ja bih je prihvatio."
ARAPSKI
حَدَّثَنَا عَبْدُ الْعَزِيزِ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ، حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ سَعْدٍ، عَنْ صَالِحِ بْنِ كَيْسَانَ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي سَالِمُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ، أَنَّهُ سَمِعَ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ يُحَدِّثُ أَنَّ عُمَرَ بْنَ الْخَطَّابِ حِينَ تَأَيَّمَتْ حَفْصَةُ بِنْتُ عُمَرَ مِنْ خُنَيْسِ بْنِ حُذَافَةَ السَّهْمِيِّ ـ وَكَانَ مِنْ أَصْحَابِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَتُوُفِّيَ بِالْمَدِينَةِ ـ فَقَالَ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ أَتَيْتُ عُثْمَانَ بْنَ عَفَّانَ فَعَرَضْتُ عَلَيْهِ حَفْصَةَ فَقَالَ سَأَنْظُرُ فِي أَمْرِي. فَلَبِثْتُ لَيَالِيَ ثُمَّ لَقِيَنِي فَقَالَ قَدْ بَدَا لِي أَنْ لاَ أَتَزَوَّجَ يَوْمِي هَذَا. قَالَ عُمَرُ فَلَقِيتُ أَبَا بَكْرٍ الصِّدِّيقَ فَقُلْتُ إِنْ شِئْتَ زَوَّجْتُكَ حَفْصَةَ بِنْتَ عُمَرَ. فَصَمَتَ أَبُو بَكْرٍ فَلَمْ يَرْجِعْ إِلَىَّ شَيْئًا، وَكُنْتُ أَوْجَدَ عَلَيْهِ مِنِّي عَلَى عُثْمَانَ، فَلَبِثْتُ لَيَالِيَ ثُمَّ خَطَبَهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَنْكَحْتُهَا إِيَّاهُ، فَلَقِيَنِي أَبُو بَكْرٍ فَقَالَ لَعَلَّكَ وَجَدْتَ عَلَىَّ حِينَ عَرَضْتَ عَلَىَّ حَفْصَةَ فَلَمْ أَرْجِعْ إِلَيْكَ شَيْئًا. قَالَ عُمَرُ قُلْتُ نَعَمْ. قَالَ أَبُو بَكْرٍ فَإِنَّهُ لَمْ يَمْنَعْنِي أَنْ أَرْجِعَ إِلَيْكَ فِيمَا عَرَضْتَ عَلَىَّ إِلاَّ أَنِّي كُنْتُ عَلِمْتُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ ذَكَرَهَا، فَلَمْ أَكُنْ لأُفْشِيَ سِرَّ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَلَوْ تَرَكَهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَبِلْتُهَا.