"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je kod nje kada je čula glas nekog čovjeka koji traži dopuštenje da uđe u Hafsinu kuću. Allahov Poslaniče, Rekoh mu, ovaj čovjek traži dopuštenje za ulazak u tvoju kuću! – Ja mislim da je to taj i taj, reče on, amidža Hafsin po mlijeku. – Da je taj i taj, njen (tj. Aišin) amidža po mlijeku, živ, reče Aiša, zar bi ulazio kod mene? – Da, odgovori on, dojenjem postaje zabranjeno sve što je zabranjeno rođenjem." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5099, Muslim, Kitāb ar-riḍaʽ, br. 1444, Ebū Dāwud, Kitāb an-nikāḥ, br. 2055, Et-Tirmizi, Abwāb ar-riḍaʽ ʽan Rasūl Allah, br. 1147, En-Nesāī, Kitāb an-nikāḥ, br. 3300 i Ibn Māja, Kitāb an-nikāḥ, br. 1937)

"(Riječi Uzvišenog:) Ako se bojite da prema djevojkama jetimima nećete pravedni biti... – znače: kad žena jetim bude kod čovjeka koji je njen staratelj, pa se on oženi njome zbog njenog imetka, nepravedno se prema njoj odnoseći i nemarno s njenim imetkom postupajući – takav neka se ženi drugim ženama koje mu se sviđaju, mimo nje, dvjema, trima ili četirima." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5098, Muslim, Kitāb at-tafsīr, br. 3018 (6), Ebū Dāwud, Kitāb an-nikāḥ, br. 2068, Et-Tirmizi, En-Nesāī, Kitāb an-nikāḥ, br. 3346)

"Za Beriru je vezano ustanovljenje tri sunneta: oslobođena je i dopušteno joj je da bira da li će ostati sa svojim mužem, koji još nije bio oslobođen, ili će se rastati od njega. Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Štićenost (el-vela) pripada onome koji oslobodi (roba).

Jedne je prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u kuću i vidio kazan na vatri, a njemu bijaše prinesen hljeb sa umakom koji se otprije nalazio u kući, pa reče: Ne vidim meso! – Ovo je meso, odgovoriše mu, koje je Berira dobila kao sadaku, a ti ne jedeš sadaku. – To je njoj sadaka, a nama hedija, reče on." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5097, Muslim, Kitāb az-zakāh, br. 1075 (171), Ebū Dāwud, Kitāb al-farāiḍ, br. 2916, Et-Tirmizi, Abwāb al-buyūʽ 'an Rasūl Allah, br. 1256, En-Nesāī, Kitāb az-zakāh, br. 2614, Ibn Mādža, Kitāb aṭ-ṭalāq, br. 2076)

"Ja iza sebe nisam ostavio štetnijeg iskušenja za ljude od žena." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5096, Muslim, Kitāb ar-riqāb, br. 2740 (96), Et-Tirmizi, Abwāb al-adab 'an Rasūl Allah, br. 2780, Ibn Mādža, Kitāb al-fitan, br. 3998)

"Ako je i u čemu (nesreća), onda je u konju, u ženi i u stanu." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5095, Muslim, Kitāb as-salām, br. 2226 (119), Ibn Mādža, Kitāb an-nikāḥ, br. 1994)

"Spomenuli su nesreću (loš predznak) pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: Ako nesreća može biti i u čemu, onda je u kući, u ženi i u konju." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5094, Muslim, Kitāb as-salām, br. 2225 (115), Ebū Dāwud, Kitāb aṭ-ṭibb, br. 3922, En-Nesāī, Kitāb al-khayl, br. 3568, Ibn Mādža, Kitāb an-nikāḥ, br. 1995)

"Nesreća može biti u ženi, u kući i u konju." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5093, Muslim, Kitāb as-salām, br. 2225 (115), Ebū Dāwud, Kitāb aṭ-ṭibb, br. 3922, En-Nesāī, Kitāb al-khayl, br. 3568, Ibn Mādža, Kitāb an-nikāḥ, br. 1995)

"Neki je čovjek prošao pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Šta kažete za ovog čovjeka? – On zaslužuje, rekoše oni, da mu se djevojka, ako je zaprosi, da za suprugu, da mu se, ako nešto zatraži, iziđe u susret i da se, kada govori, sasluša. Poslije tih njihovih riječi Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, ušutio. Nakon toga pored njih je prošao jedan siromašan musliman, te ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: A šta kažete za ovoga? – On ne zaslužuje, odgovoriše oni, da mu se djevojka, ako je zaprosi, da za suprugu, niti da mu se, ako nešto zatraži, iziđe u susret, niti da se, kada govori, sasluša.Poslanik, Sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: Ovaj je bolji od Zemlje pune onih!" (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5091, Muslim, Kitāb ar-riqāb, br. 6447, En-Nesāī, Kitāb az-zuhd, br. 4120)

"Žena se uzima imajući na umu četiri stvari: imetak, porijeklo, ljepotu i vjeru. Uzmi onu koja ima vjeru, inače ćeš zažaliti!" (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5090, Muslim, Kitāb an-nikāḥ, br. 1466 (53), Ebū Dāwud, Kitāb an-nikāḥ, br. 206147, En-Nesāī, Kitāb an-nikāḥ, br. 3230, Ibn Mādža, Kitāb an-nikāḥ, br. 1858)

"Jedna je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: Allahov Poslaniče, došla sam da ti poklonim sebe! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je pogled u nju i dobro ju je pogledao, a zatim oborio glavu. Kada je uvidjela da on nije donio o njoj odluku, ona je sjela. Jedan od prisutnih ashaba ustade i reče: Allahov Poslaniče, ako ti nemaš potrebu za njom, udaj je za mene! – Imaš li šta sa sobom?, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nemam ništa!, reče on. Otiđi pa potraži nešto kod svojih! reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Čovjek ode i vrati se rekavši: Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam našao ništa! – Potraži makar gvozdeni prsten!, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On ode, ali se ponovo vrati govoreći: Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam našao ni gvozdeni prsten, ali, evo, imam ovaj donji prekrivač (izar). Tada Sehl reče: Ali on nema gornjeg prekrivača (ridaa), te joj može dati samo pola prekrivača! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onda reče: Kako ćeš izarom sa svojim izarom: ako ga ti obučeš, njoj neće ostati ništa, a ako ga ona obuče, onda tebi neće ostati ništa! Čovjek je nakon toga sjeo i dugo ostao sjedeći, a zatim ustao i krenuo da iziđe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao ga je kako izlazi, te je naredio da ga pozovu. Kada je došao, Poslanik ga, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Šta znaš iz Kurana? – Znam te i te sure..., odgovori on. Znaš li ih napamet?, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: Da. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu reče: Idi, udao sam je za tebe na osnovu onoga što znaš napamet iz Kurana." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5087, Muslim, Kitāb an-nikāḥ, br. 1425 (76), Ebū Dāwud, Kitāb an-nikāḥ, br. 2111, Et-Tirmizi, Abwāb an-nikāḥ 'an Rasūl Allah, br. 1114, En-Nesāī, Kitāb an-nikāḥ, br. 3200, Ibn Mādža, Kitāb an-nikāḥ, br. 1889)

"Hinda je došla Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: 'Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek, pa hoću li biti griješna ako njegovu imovinu budem trošila na njegovu porodicu bez njegovog dopuštenja?' Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Nećeš biti griješna ukoliko trošiš onoliko koliko je neophodno."'

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. "Čovjekovo dijete spada u ono što je on stekao i to u ono najhalalnije što je stekao, pa jedite od njihovih i metaka." Ebu Davud kaže: "Hammad b. Ebu Sulejman je dodao: 'ukoliko budete potrebni', ali je ovaj dodatak munker."

Došao je u Medinu Abdurrahman ibn Auf, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratio sa Sadom ibn Rebiom – ensarijom. Sad je bio bogat, pa je Abdurrahmanu rekao: Podijelit ću svoj imetak s tobom po pola i oženit ću te (jednom od svojih žena nakon što je pustim)." Allah ti dao bereket u porodici i imetku, uputi me na pijacu." – rekao je Abdurrahman. I on se nije vratio dok nije zaradio nešto sira i masla i to donio svojim ukućanima. Malo smo se tu zadržali, odnosno koliko je to Allah htio, i on opet dođe, a na njemu bijaše trag šafrana, pa mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Šta je to?" Allahov Poslaniče oženio sam se jednom ženom od ensarija." Šta si joj dao?" – upitao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Košpicu zlata, odnosno težinu jedne košpice zlata." – odgovori on. Čini svadbu (veselje) makar jednom ovcom." – rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada smo došli u Medinu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratio je mene i Sada ibn Rebiu. Potom je Sad ibn Rebi rekao: Ja sam najbogatiji ensarija i dodijelit ću ti polovinu svoje imovine, a pogledaj koju bi od dviju mojih supruga volio pa da je tebi pustim i kada joj istekne iddet da je sebi vjenčaš?" Abdurrahman je rekao: Nemam za to potrebe. Ima li gdje trg gdje se trguje?" Ima trg Kajnuka." – rekao je Sad. Sutradan ujutro Abdurrahman je otišao je na tu pijacu i donio sira i masla. Potom je otišao i drugi dan, i jedanput dođe, a na njemu bješe (žuti) trag od mirisa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Oženi li se?" Da." – reče on. A koja je?" – upitao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Jedna žena od ensarija." – odgovorio je Abdurrahman. Koliko si dao (vjenčanog dara?)." – upitao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Težinu (mjeru) zlatne košpice, odnosno zlatnu košpicu (nevat)." Pa napravi svadbu makar u vrijednosti jedne ovce." – rekao mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kada su čiste, pustite..." (Et-Talak, 1), tj. početkom perioda čistoće. (Predanje bilježi Malik, 1/652. Još je rekao da to znači da je može pustiti u svakom periodu čistoće jednom.)

Puštenice neka sobom prate tri mjesečna pranja..." (El-Bekara, 228) kaže To znači: kad bi muž pustio svoju ženu, on bi imao i najviše prava vratiti je nazad sebi, makar joj dao i neopoziv razvod (s tri puštanja), pa je to dokinuto ajetom: 'Puštanje može biti samo dvaput...'" (El-Bekara, 22) (Predanje bilježe Ebu Davud i Nesai.)

A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog presuditelja iz njegove, a jednog presuditelja iz njene porodice!" (En-Nisa, 35), rekao: Njima dvojici data su ovlaštenja da brak mogu i razvrgnuti i produžiti!" (Predanje bilježi Malik.)

Od svoga oca, a on od svoga oca, da je bio čovjek po imenu Mersed ibn Ebu Mersed, koji je prebacivao zarobljenike iz Meke u Medinu. U Meki je bila prostitutka po imenu Anak, njegova prijateljica. On je obećao jednom mekanskom zarobljeniku da će ga prebaciti, pa reče: 'Išao sam po mjesečini dok nisam došao u zaklon jednog od mekanskih zidova, pa je stigla i Anak, i vidje moju sjenu pored zida. Kad mi je prišla, prepozna me, pa me upita: 'Mersed?' Rekoh: 'Mersed.' Reče mi: 'Dobro došao. Dođi i provedi noć kod nas!' Rekoh: 'Anak, Allah je zabranio blud!' Onda ona povika: 'O vi pod šatorima, ovaj čovjek prebacuje vaše zarobljenike!' Reče: 'Slijedila su me osmerica, a ja krenuh prema El-Handemi i dođoh do pećine i uđoh, a oni dođoše i stadoše mi iznad glave, pa počeše urinirati, i njihov urin mi po glavi padaše, ali me Allah sakri od njih. Oni se vratiše, a vratih se i ja mome čovjeku i ponesoh ga, a bio je težak, pa dođoh do Izhira i skidoh mu okove. Nastavio sam ga nositi, a sve me je više iscrpljavao, tako da stigosmo u Medinu. Otišao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., i pitao: 'Božiji Poslaniče, da li da se oženim Anak?' On se sustegao od odgovora, dok nije objavljeno: 'Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu...' (En-Nur, 3) Proučio mi je ove ajete i rekao mi: 'Nemoj se ženiti njome!'" (Hadis bilježe autori Sunena: Ebu Davud, 2051, Tirmizi, 3177, i Nesai, 6/66.)