Buharija | 1299

HADIS

Od Aiše se prenosi:

Kad je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došla vijest o pogibiji Zejda ibn Harise, Džafera i Ibn Revahe, sjeo je, a na njemu se primjećivala žalost. Ja sam gledala kroz rupu, pukotinu, na vratima, kada mu je došao jedan čovjek i rekao: 'Zaista Džaferove žene (supruga i rodice)...' pa je spomenuo njihovo oplakivanje. On mu reče da im to zabrani, pa je on otišao. Zatim se vratio i rekao da ga one nisu poslušale, pa mu on reče: 'Zabrani im!' Međutim, on mu dođe i treći put i reče: 'Tako mi Allaha, one su nas nadjačale!'" Aiša je tvrdila da mu je on tada rekao: Natrpaj im zemlje u usta!" Zatim je rekla: Allah te ponizio! Tako mi Allaha, nisi uradio ono što ti je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio, i nisi ga poštedio muke!" (Bilježe: Buhari 1299, Muslim 935, Ebu Davud 3122 i Nesai.)

ARAPSKI

عائشةُ: لمَّا جاء رسولَ الله صلى الله عليه وسلم نعيُ زيد بن حارثة وجعفر وابن رواحة جلس يُعرف فيه الحزن، وأنا أنظرُ من صائر الباب تعني شقِّ الباب فأتاهُ رجلٌ فقال: إنَّ نساء جعفر، وذكر بكاءهن، فأمره أن ينهاهنَّ، فذهب، ثمَّ أتى الثانية فذكر أنهن لم يطعنه، فقال: "انههن" فأتاه الثالثة فقال: والله لقد غلبننا، فزعمت أنه قال: "فاحثُ في أفواههنَّ التُّراب" فقلت: أرغم الله أنفك، والله ما تفعل ما أمرك رسول الله صلى الله عليه وسلم، ولم تتركه من العناء