Kad se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio s umre iz Dži'rane, poslao je Ebu Bekra da ljude vodi na hadž, i mi smo krenuli s njim. Kad smo bili na Ardžu, naredio je da se prouči ezan za sabah-namaz, te se ispravio da donese tekbir, no iza svojih leđa čuo je devinu riku, pa je sačekao s tekbirom. 'To je rika deve Božijega Poslanika, s.a.v.s.', pomislio je, 'sigurno se Poslanik predomislio, pa je pošao za nama na hadž? Možda je, zbilja, to Božiji Poslanik, s.a.v.s., pa ćemo klanjati za njim?!' Međutim, na devi je bio Alija, i Ebu Bekr ga je upitao: 'Dolaziš kao zapovjednik, ili kao izaslanik?!' 'Kao izaslanik', rekao je on. 'Božiji Poslanik, s.a.v.s., poslao me s proglasom koji trebam pročitati na mjestima vršenja hadžskih obreda!' Kad smo došli u Meku, na jedan dan prije opskrbljivanja vodom, Ebu Bekr je ustao i ljudima održao govor: govorio im je o hadžskim obredima koje trebaju obaviti, pa kad je on završio, ustao je Alija i pročitao proglas od početka do kraja. Zatim je došao dan klanja kurbana, i mi smo se vratili s Arefata, pa kad se vratio i Ebu Bekr, ljudima je govorio o tom njihovom povratku s Arefata, o klanju kurbana i obredima koje treba obaviti, pa kada je on završio, ustao je Alija i ljudima pročitao proglas, sve do kraja. Kad je bio prvi dan vraćanja hadžija iz Mine u Meku, Ebu Bekr se obratio ljudima i govorio im o tome kako se iz Mine treba vratiti u Meku i kako treba baciti kamenčiće na Mini, podučavajući ih propisima u vezi s time, pa kad je on završio, ustao je Alija i ljudima pročitao proglas od početka do kraja!" (Predanje bilježi Nesai.)