"Osman je naredio Zejdu b. Sabitu, Seidu b. Asu, Abdullahu b. Zubejru i Abdur-Rahmanu b. Harisu b. Hišamu da prepišu Kuran u mushaf, rekavši im: Ako se raziđete sa Zejdom b. Sabitom u nečem arapskom u Kuranu, onda to pišite jezikom Kurejša, jer je Kuran objavljen na njihovom narječju! Tako su i učinili." (Buhari 4984)

"Vjerovjesnik se, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio, te noć ili dvije nije ustajao na noćni namaz. Tada mu je došla jedna žena i rekla: Muhammede, tvoj te je šejtan napustio! Nakon toga Uzvišeni je Allah objavio: Tako mi jutra, i noći kada se utiša – Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!" (Buhari 4983)

"Obavijestio me je Enes b. Malik, radijallahu anhu, da je Uzvišeni Allah redovno slao Objavu Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tokom njegovog života, a objavljivanje pred smrt bilo je češće nego u prethodnom periodu. Nakon toga Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret." (Buhari 4982)

"Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Svim vjerovjesnicima date su mudžize na osnovu kojih su im ljudi povjerovali, a meni je data Objava, koju mi je Allah spustio, pa se nadam da ću ja biti onaj koji će imati najviše sljedbenika na Sudnjem danu!" (Buhari 4981)

"Obaviješten sam da je Džibril došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i razgovarao s njim u prisustvu Umm-Seleme, pa ju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: Ko je ovo? (ili kako je već rekao) Ovo je Dihja, odgovorila je ona. Kada je otišao, ona je kasnije izjavila: Tako mi Allaha, mislila sam da je to bio on sve dok nisam čula govor u kome Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava o Džibrilovoj vijesti (ili kako je već rekao)." Moj je otac rekao: "Upitao sam Ebu-Osmana: Od koga si ovo čuo? – Od Usame b. Zejda, odgovorio je." (Buhari 4980)

da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Kuran objavljivan deset godina u Meki i deset u Medini." (Buhari 4978-4979)

Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (o tome), pa mi je odgovorio: Rečeno mi je, pa sam rekao! Mi kažemo ono što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem" (Buharija 4976)

"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je svojim ashabima: Zar neko od vas nije u stanju svaku noć proučitii trećinu Kurana? To im se učinilo preteškim, pa upitaše: A ko je to od nas u stanju, Allahov Poslaniče? On tada reče: Allahul-vahidus-samed trećina je Kurana." (Buhari 5015)

"Jedan je čovjek čuo drugoga kako uči suru El-Ihlas i stalno je ponavlja. Kada je osvanuo, došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuo mu taj slučaj, kao da je htio kazati: Zar je ova sura toliko vrijedna da se stalno ponavlja? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moja duša, ona je (po svojoj vrijednosti) ravna trećini Kurana!" (Buhari 5013)

"Allah kaže: Čovjek mi protuslovi, a nema na to pravo i vrijeđa me a nema na to pravo. Što se tiče njegovog protivljenja Meni to su njegove riječi da ga Ja ne mogu proživiti onako kako sam to učinio prvi put. A Što se tiče njegovog vrijeđanja Mene to su njegove riječi da je Allah Sebi uzeo dijete, a Ja sam Uočište svakom, nisam rodio, niti sam rođen, i niko Mi ravan nije!" ("Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!" Kufuen, kefien i kifaen jesu jedno te isto.) (Buhari 4475)

"Allah kaže: Čovjek Mi protuslovi, a nema na to pravo i vrijeđa me a nema na to pravo. Ako je riječ o njegovu protivljenju Meni – to su njegove riječi: Neće me proživiti onako kao što me je stvorio! Prvo stvaranje nije Meni lakše od ponovljenoga! A kad je riječ o tome da me da Me on vrijeđa to su njegove riječi: Allah je Sebi uzeo dijete! Ja sam, međutim, Jedan i Utočište svakom! Nisam rodio, niti sam rođen, i niko Mi ravan nije!" (Buhari 4974)

"Kada imam izgovori: ... gajril-magdubi alejhim veled-dallin! (... a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!), vi recite: Amin! (usliši!). Onome koji u isto vrijeme izgovori: Amin! , kad to izgovore meleci – bit će oprošteni (manji) grijesi." (Buhari 4475)

"Klanjao sam namaz u džamiji kad me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao, ali mu se ja nisam odazvao. (Nakon što sam završio namaz) rekoh mu: Allahov Poslaniče, bio sam u namazu! – A zar Allah nije rekao: Odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozove onome što vas oživljava...?, reče on i nastavi: Uistinu ću te, prije nego što iziđeš iz damije, poučiti najveličanstvenijoj suri u Kuranu. Zatim me je uzeo za ruku, i kada je namjeravao izići, ja mu rekoh: Zar nisi kazao da ćeš me poučiti najveličanstvenijoj suri u Kuranu? – El-hamdu lillahi Rabbil-alemin – to je sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kuran veličanstveni, koji mi je dat, reče on." (Buhari 4474)

"Allahov je Poslanik, a.s., rekao: O Aiša, ovo je Džibril, koji ti šalje selam! , te rekoh: Neka je i na njega selam i Allahova milost! Ti vidiš ono što mi ne vidimo!, govoreći to Allahovom Poslaniku, a.s." Mamera u predanju ovog hadisa slijedi Šuajb, a Junus i Numan prenose od Zuhrija da je Aiša rekla: " i njegov blagoslov!" (Buhari 6248)

"Otišao sam kod Vjerovjesnika, a.s., povodom duga koji je imao moj otac; pokucao sam na vrata, a on je upitao: Ko je? – Ja, odgovorio sam. Ja, ja!, reče on, kao da mu se to nije svidjelo." (Buhari 6249)

Potom je (taj čovjek) klanjao, a zatim došao do Poslanika, a.s., i nazvao mu selam. Allahov Poslanik, a.s., uzvratio mu je (riječima): "Ve alejkes-selam! Vrati se i klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao!" Prilikom drugog ili sljedećeg vraćanja, čovjek reče: "Pouči me, Allahov Poslaniče!" On mu reče: "Kada hoćeš ustati na namaz, potpuno abdest uzmi, zatim se okreni prema kibli i donesi tekbir. Potom prouči ono što znaš iz Kurana, pa idi na ruku tako da se na rukuu smiriš, a potom se ispravi tako da se stojeći potpuno uspraviš. Zatim idi na sedždu tako da se na sedždi smiriš, a zatim se ispravi tako da se smiriš u sjedećem položaju. Zatim ponovo idi na sedždu tako da se na sedždi smiriš, a onda se ispravi tako da se smiriš u sjedećem položaju. Onda tako radi u svim svojim namazima." Ebu-Usama, u slučaju posljednje zapovijedi umjesto: " a onda se ispravi tako da se smiriš u sjedećem položaju" – kaže: " a onda se uspravi tako da se ispraviš u stojećem položaju." (Buhari 6250)

"Džibril ti šalje selam!", pa je ona odgovorila: "Ve alejhis-selam ve rahmetullah!" (Buhari 6252)

"Čuo sam Kaba b. Malika kako priča (o tome) kada je izostao iz Pohoda na Tebuk: I zabranio je Allahov Poslanik, a.s., da se s nama razgovara. Dolazio sam Allahovom Poslaniku, a.s., nazivao mu selam i pitao se u sebi da li je pomaknuo svoje usne uzvraćajući na selam ili ne sve dok nije prošlo punih pedeset noći, kad je Vjerovjesnk objavio, nakon što je klanjao sabah-namaz, da nam je Allah, dž.š., oprostio." (Buhari 6254)

"Allahov Poslanik, a.s., poslao je mene, Zubejra b. Avama i Ebu-Merseda Ganevija – a svi smo bili konjanici – i rekao nam: Idite sve dok ne stignete do Revdatu-Haha; tu ćete naći jednu mnogobožačku ženu kod koje je pismo upućeno mnogobošcima od Hatiba b. Ebu-Beltea. Stigli smo je na mjestu gdje nam je i rekao Allahov Poslanik, a.s. – a išla je jašući na svojoj devi – i upitali je: Gdje je pismo koje nosiš? – Nemam ja nikakvo pismo!, odgovorila nam je. Mi smo tada natjerali njenu devu da klekne na koljena, a onda tražili pismo u njenom prtljagu, ali nismo ništa našli. Moja dva (druga) pratioca rekoše: Ne vidimo nikakvo pismo! – Ja znam, rekoh, da Allahov Poslanik, a.s., nije slagao! Tako mi Onoga kojim se zaklinjem (Allaha), ili ćeš izvaditi pismo ili ću ti skinuti odjeću! Kada je vidjela moju odlučnost da ću to i uraditi, stavila je ruku za pojas – a bila je omotana ogrtačem – i izvadila pismo. Pismo smo odnijeli Allahovom Poslaniku, a.s., pa je on upitao Hatiba: Šta te je nagnalo, Hatibe, na ono što si učinio? – Ja nisam imao razloga, odgovori mu on, osim što vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika; nisam niti promijenio niti zamijenio svoju vjeru, samo sam želio ljudima učiniti dobročinstvo kojim će Allah zaštititi moju porodicu i imetak, a nema nijednog od tvojih drugova, a da tamo nema nekoga pomoću kojeg Allah štiti njegovu porodicu i njegov imetak. Poslanik, a.s., reče: Istinu je rekao, pa mu samo ono što je dobro recite! – Doista je on izdao Allaha i Njegova Poslanika i vjernike, reče Omer b. Hattab, pa me pusti da mu odsiječem glavu! – Omere, reče Poslanik, a.s., šta znaš, možda je Allah pogledao na borce Bedra i rekao: Radite šta hoćete! Zajamčen vam je Džennet! Omerove oči tada zasuziše, i on reče: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" (Buhari 6258)

"Radovali smo se petku!" – "A zašto?", upitao sam, a on mi odgovori: "Bila je neka starica koju smo poznavali i koja je nekoga slala do Budae." (Ibn-Meslema kaže: "To je palmik u Medini.") "Čupala bi korijenje repe, stavljala ga u lonac i dodavala nekoliko samljevenih zrna ječma. Kada bismo klanjali džuma-namaz, otišli bismo i poselamili je, a ona bi nam davala to jelo, pa bismo se zbog toga radovali; ne bismo počivali niti ručali, jedino poslije džuma-namaza." (Buhari 6247)