"Vlasnik (hafiz) Kurana sličan je vlasniku privezanih deva: ako ih bude nadgledao, sačuvat će ih, a ako ih pusti, otići će." (Buharija)

"Jedna je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazala: Allahov Poslaniče, došla sam da ti poklonim sebe! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je podigao pogled prema njoj i dobro ju je pogledao, a zatim oborio glavu. Kada je vidjela da on nije donio odluku o njoj, ona je sjela. Tada jedan od njegovih ashaba ustade i reče: Allahov Poslaniče, ako ti nemaš potrebe za njom, udaj je za mene! – Imaš li šta sa sobom?, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Ne, tako mi Allaha, nemam ništa, Allahov Poslaniče!, reče on. Otiđi i potraži nešto kod svojih!, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem On ode i vrati se, rekavši: Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam našao ništa! – Potraži makar gvozdeni prsten!, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On ode i ponovo se vrati, kazavši: Tako mi Allaha, nisam našao ni gvozdeni prsten, ali, evo, moj donji dio odjeće (izar, kojim se prekriva donji dio tijela). Na to Sehl će: Ali on nema gornje odjeće (prekrivača ridaa), te joj može dati samo pola izara! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se ovom čovjeku i upita ga: Kako ćeš riješiti problem sa svojim donjim pokrivačem? Ako ga obučeš ti, njoj neće ostati ništa, a ako ga obuče ona, tebi onda neće ostati ništa! Čovjek je nakon toga sjeo i dugo ostao sjedeći. Zatim je ustao pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio da je krenuo da iziđe te je naredio da ga pozovu. Šta znaš od Kurana?, upita ga kada je došao, a on odgovori: Znam tu suru i tu suru i tu suru nabraja ih – Znaš li ih napamet?, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Da, Allahov Poslaniče!, odgovori on. Idi, udao sam je za tebe na osnovu onoga što znaš napamet iz Kurana!, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem" (Buharija)

"Jedna je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla da sebe poklanja Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem Ja nemam potrebe za ženama!, odgovorio joj je on. Tada neko od prisutnih povika: Udaj je za mene! – Daj joj odjeću (kao mehr)!, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Nemam odjeće!, odgovori čovjek. Daj joj barem gvozdeni prsten!, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Nakon što mu se čovjek ponovo ispriča, Poslanik ga, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Koliko Kurana znaš napamet?–– Toliko i toliko, odgovori on. Udajem je za tebe na osnovu tog dijela Kurana, koji znaš napamet!, reče Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem" (Buharija)

"Nabolji je među vama onaj koji nauči Kuran i njemu (druge) poučava." Sead b. Ubejda kaže da je Ebu-Abdur-Rahman druge poučavao Kuranu otkad je Osman, radijallahu anhu, postao halifa pa sve do vremena Hadždžadža, a sam Abdur-Rahman veli da ga je to (ovaj hadis) zadržalo na ovom mjestu (to cijelo vrijeme)." (Buharija)

"Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: Nije dopuštena zavidnost izuzev u dva slučaja: čovjeku kome je Allah podario Kuran, pa on provodi noći učeći ga (i postupajući po njemu), i čovjeku kome je Allah podario veliki imetak, pa ga on danonoćno udjeljuje." (Buharija)

"Bio sam na namazu kada me je pozvao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao. (Nakon što sam završio namaz) rekoh mu: Allahov Poslaniče, bio sam na namazu! Tada mi on reče: Zar Allah, dž.š., nije kazao: Odazovite se Allahu i Njegovu Poslaniku kada vas pozovu!? Hoćeš li da te, prije nego što iziđeš iz džamije, reče on, poučim najvrednijoj suri u Kuranu? Uzeo me je zatim za ruku. Kada smo htjeli izići iz džamije, rekoh mu: Allahov Poslaniče, rekao si da ćeš me poučiti najvrednijoj suri u Kuranu! Tada on reče: Elhamdu lillahi rabbil-alemin jesu sedam ajeta koji se ponavljaju; oni predstavljaju cijeli Kuran, koji mi je objavljen." (Buharija)

"Abdullah b. Amr spomenuo je Abdullaha b. Mesuda rekavši: Neprestano ga volim, jer sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: Uzimajte Kuran od četverice: Abdullaha b. Mesuda, Salima, Muaza b. Džebela i Ubejja b. Kaba." (Buharija)

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji bio je u mjesecu ramazanu. Džibril se susretao s njim svaku ramazansku noć sve do kraja mjeseca. Tada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Kuran. Kada bi ga Džibril pohodio, on bi bio darežljiviji u dolini od vjetra poslanog." (Buharija)

"Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Svim vjerovjesnicima date su mudžize na osnovu kojih su im ljudi povjerovali, a meni je data Objava, koju mi je Allah spustio, pa se nadam da ću ja biti onaj koji će imati najviše sljedbenika na Sudnjem danu!" (Buharija)

Allah je rekao: Pripremio sam Svojim dobrim robovima ono što ni jedno oko vidjelo nije, niti je ijedno uho čulo, niti se ijedno ljudsko srce sjetilo. Čitajte ako hoćete: I niko ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju." (Buharija)

"Uzvišeni je Allah, doista, rekao: Ko uznemirava kojeg od Mojih evlija - Ja sam mu objavio rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jest ono što sam mu propisao. Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama pa ću ga zavoljeti, a kada ga zavolim, postat ću sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom radi, noga njegova, kojom hoda. Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti. Ni oko čega što radim nisam se više dvoumio kao oko duše vjernikove, koja ne voli smrt, a Ja joj ne volim nažao učiniti." (Buharija)

"Sedam vrsta osoba Allah će staviti pod svoj hlad na dan kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, i to: pravednog starješinu (imama); mladića koji odraste u pokornosti (ibadetu) svome Gospodaru: čovjeka čije je srce vezano za džamiju; dvojicu ljudi koji su se voljeli u ime Allaha, radi Njega se družili i radi Njega se rastali; čovjeka koga k sebi pozove ugledna i lijepa žena, a on joj odgovori: Bojim se Allaha; čovjeka, koji potajno dijeli milostinju tako da mu ljevica ne zna šta dijeli desnica i čovjeka koji se sjeća Allaha nasamo, a iz očiju mu istovremeno poteknu suze." (Buharija)

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s: Allah ima meleke koji obilaze po putevima tražeći one koji spominju Allaha. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, jedni druge dozivaju: Dođite onome što ste tražili! Zatim ih", kaže Ebu-Hurejra, "obaviju svojim krilima (koja ispune prostor) do ovozemaljskog neba, pa ih Gospodar njihov upita – a On bolje zna od njih: Šta kažu Moji robovi? – Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i uznose Te!, odgovore oni. A jesu li Me vidjeli?, upita On, a oni odgovaraju: Ne, tako nam Allaha, nisu Te vidjeli! On ih ponovo zapita: A kako bi bilo da su Me vidjeli? – Da su Te vidjeli, bili bi Ti još više pokorni, više bi Te uznosili i više bi Te slavili!, odgovore. On ponovo zapita: A za šta mole? – Mole Te za Džennet, odgovore oni. A jesu li ga vidjeli?, upita On. Ne, tako nam Allaha, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli! – A kako bi bilo da su ga vidjeli?, zapita On, a oni odgovore: Da su ga vidjeli, više bi za njim žudjeli, više bi ga tražili i više bi ga željeli! – A od čega traže zaštitu?, zapita On, a oni odgovaraju: Od Vatre! – A jesu li je vidjeli?, (ponovo) upita On, a oni odgovaraju: Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli! – A kako bi bilo da su je vidjeli?, (ponovo) upita On. Da su je vidjeli, više bi od nje bježali i više bi od nje strahovali, odgovore oni, a On (zatim) kaže: Ja vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio! Poslanik, a.s., dodaje: Jedan od meleka (potom) kaže: Među njima ima taj i taj, a on nije jedan od njih, nego je došao (među njih) zbog neke potrebe!, a Allah, dž.š., odgovara: Oni su ljudi u čijem društvu nije nesretan onaj koji s njima sjedi." (Buharija)

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Kada htjedneš ići u postelju, abdesti se kao što se abdestiš za namaz, a potom lezi na svoj desni bok i reci: Allahu, Tebi se predadoh, Tebi se prepustih i na Tebe oslonih, želeći Tvoju nagradu i strahujući od Tvoje kazne! Nema utočišta niti spasa od Tebe, osim kod Tebe! Vjerujem u Tvoju Knjigu, koju si objavio, i u Vjerovjesnika, kojeg si poslao! Ako umreš, umro si u islamu. Potrudi se da te riječi budu posljednje koje ćeš izgovoriti! Ja rekoh: Ja sam, da bih zapamtio, ponavljao: i vjerujem u Tvoga Poslanika, kojeg si poslao!, a Poslanik, a.s., reče: Ne, nego govori: i vjerujem u Vjerovjesnika, kojeg si poslao! ." (Buharija)

"Da se Fatima, radijallahu anhu, žalila na ono što je dobila na svojoj ruci od kamenog žrvnja (žuljeve), pa je otišla kod Vjerovjesnika, a.s., da traži slugu, ali ga nije našla (kod kuće). Spomenula je to Aiši, a kada je (Poslanik, a.s.) došao (kući), ona ga je o tome obavijestila. Alija kazuje: "Potom je on došao kod nas, a već smo bili legli. Namjeravao sam ustati, ali mi on reče: Ostani na svome mjestu! – i sjede između nas, tako da sam osjetio hladnoću njegovih stopala na svojim grudima, pa reče: Hoćete li da vam ukažem na ono što je bolje od sluge? Kada legnete u svoju postelju, recite Allahu ekber! 33 puta, Subhanallah! 33 puta i Elhamdulillah! 33 puta. To vam je bolje od bilo kakvog sluge." Prenosi se od Šube, on od Halida, a ovaj od Ebu-Sirina da je rekao: "Subhanallah se izgovara 34 puta." (Buharija)

"Uzvišeni Allah kaže: Ja sam sa Svojim robom kada o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno." (Buharija)

"Da je on prišao Džemretul-Kubrau (Džemretul-Akabi), ostavivši Kabu sa lijeve, a Minu sa svoje desne strane, i bacio sedam kamenčića, a zatim rekao: "Ovako je bacao onaj, sallallahu alejhi ve sellem, kome je objavljeno poglavlje Bekara." (Buharija)

"Nisam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao ikakav namaz izvan njegovog određenog vremena, osim kada je sastavio dva namaza: akšam i jaciju, i klanjao sabah (na Muzdelifi) prije uobičajenog vremena (u sumrak)." (Buharija)

"Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, slao je prije sebe svoje slabašne ukućane i oni bi stajali na Muzdelifi kod Mešaril-Harema i slavili Uzvišenog Allaha, onako kako su najbolje znali, a potom se vraćali (na Minu), prije nego što imam obavi stajanje na Muzdelifi i prije nego se on lično vrati (na Minu). Neko od njih stigne na Minu na sabah-namaz, a neko dođe poslije toga vremena i kada bi došli, bacali bi kamenčiće na Džemretul-Akabi." Ibni-Omer, radijallahu anhuma, govoraše: "Ovima je to dozvoljavao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem" (Buharija)

"Allahu moj, podari nam Svoj blagoslov i napredak u našem Šamu i u našem Jemenu!" "Ashabi su", kaže Nafi, "dodali: I u našem Nedždu!" Ibni-Omer ponovi: "Allahu moj, ukaži nam Svoj blagoslov u našem Šamu i našem Jemenu!", priča Nafi. Ashabi opet rekoše: "I u našem Nedždu!" "Omer je potom", kaže Nafi, "rekao: Tamo će biti zemljotresi i neredi, i tamo izlazi šejtanov rog."