Nisam nikada vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je do njega došlo spominjanje odmazde, a da nije naređivao da se oprosti." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4497, i Nesai, 37-38/7)

Ubo je (dokačio) Allahov Poslanik, s.a.v.s., nekog čovjeka u stomak nekim štapom ili misvakom, a ovaj reče: Allahov Poslaniče, zaboljelo me je, pa dopusti da ti to vratim, pa mu je dao štap koji je imao uza se, te mu reče (Poslanik): Uzvrati! Čovjek poljubi Poslanikov stomak i reče: Neću, opraštam ti, a možda ćeš se zbog ovoga zauzimati za mene na Sudnjem danu." (Taberani, 289/6)

Jedno dijete iz siromašne porodice otkinulo uho dječaku iz bogate porodice, pa je njegova porodica otišla do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazala: Allahov Poslaniče, mi smo siromašni ljudi", pa im (Poslanik) nije ništa učinio. (Hadis bilježe Ebu Davud, 4590, i Nesai, 25-26/8)

Neki je čovjek ujeo drugog čovjeka za ruku, pa mu je ovaj, istrgnuvši ruku iz usta, izvalio dva zuba. Poslije toga sporili su se kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., te je on rekao: Ako neko od vas ujede svoga brata kao što ujeda mužjak deve, tu nema nikakve odštete." (Hadis bilježe: Buhari, 6892, Muslim, 1673, Tirmizi, 1416, i Nesai, 4760)

Za ono što uništi vatra nema odgovornosti." (Ebu Davud, 4594)

Za udarac nogom ne odgovara se", i kaže: To je kad ga životinja udari svojom nogom, a on jaše." (Ebu Davud, 4592)

Za pad u bunar niko ne odgovara, kao ni za pad u rudnik, ako odlutala životinja nekog povrijedi, vlasnik ne snosi nikakvu odgovornost, a na pronađeno zakopano blago daje se petina." (Hadis bilježe šesterica)

Životinja (zbog učinjene povrede) ne podliježe novčanoj odšteti, za nesreću u bunaru ne daje se nadoknada, kao i za nesreću u rudniku, a na pronađeno zakopano blago je petina." (Hadis bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi)

Došao sam s ocem Poslaniku, s.a.v.s., pa ga (Poslanik) upita: Ko je taj s tobom? Otac reče: Moj sin koji mi svjedoči, a Poslanik, s.a.v.s., reče: Ti ne možeš njemu nanijeti zlo, niti to može on tebi učiniti." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4495, i Nesai, 53/8)

Poslanik, s.a.v.s., držao je predavanje, pa su došli neki ljudi ensarije koji rekoše: O Allahov Poslaniče, ovo su potomci Benu Salebe b. Jerbua, ubili su jednog čovjeka u vrijeme džahilijeta. Poslanik povika: Pa zar nije pravilo da neće niko snositi krivicu za drugoga?" (Nesai, 53/8)

Zatekao je neki čovjek iz Šama drugog čovjeka sa svojom ženom i ubio ga, ili ubio ih oboje. Problem je tako postao zamršen za Muaviju, pa je on pisao Ebu Musau da upita h. Aliju, na što mu Alija, r.a., odgovori: Takav problem se nije desio kod mene (u mojoj zemlji), molim te da me obavijestiš o čemu se radi. Ebu Musa reče: Pisao mi je Muavija da te pitam o tome, a onda je Alija, r.a., rekao: Ja sam Ebu Hasan, ako mi ne dođe s četiri svjedoka, neka mi donese svoje uže (da ga istučem)." (Bilježi ga Maliku Muvettau, 459/460, 18)

Jedna jehudijka poklonila je Poslaniku, s.a.v.s., otrovanu ovčetinu, pa je Poslanik, s.a.v.s., nije kaznio." (Ebu Davud, 4509)

Ko god se bavio liječenjem, a ne poznaje liječenje, te naškodi bolesniku – on je odgovoran." Abdulaziz kaže: Ta šteta prema bolesniku ogleda se u metodama (kao što su) presijecanje vena, probadanje i prženje." (Ebu Davud, 4587)

Neki Jevrej ubio je robinju zbog ogrlice, zatim je bacio u jamu i smrskao joj glavu kamenjem. Uhvaćen je nakon toga i doveden Vjerovjesniku, s.a.v.s., koji je naredio da se kamenuje do smrti." (Hadis bilježe šesterica, osim Malika)

Da mu je doveden pijanac koji je počinio ubistvo, pa mu je odgovorio da se zbog toga izvrši smrtna kazna. (Zabilježeno je u Muvettau, 252/2, 2329)

Da je Mervan pisao Muaviji kako mu je dovedena umno poremećena osoba (luđak) koji je ubio čovjeka, pa mu je Muavija odgovorio da ga oslobodi i da se ne vrši odmazda nad njim, jer nema odmazde za luđaka. (Zabilježeno je u Muvettau, 222/2, 2228)

Muslimani su ravnopravni jedan prema drugom, brinu se o svojim slabijim podanicima, pružaju im zaštitu, njihovi snažni štite njihove slabije, a sposobni one nemoćne, vjernik se neće ubiti zbog nevjernika, niti se smije ubiti onaj koji je zaštićen važećim ugovorom." (Ebu Davud, 4506)

Uputili smo se Ešter i ja ka h. Aliji da ga upitamo: Da li te je nešto Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavezao, a da nije druge ljude? On reče: Nije, osim što ima u ovome, pa je izvadio papir koji je bio u blizini njegove sablje, na kojem je pisalo: Vjernici su ravnopravni jedan u odnosu na drugoga, oni su udruženi u borbi u odnosu na druge, te štite svoje slabije podanike, tako da se vjernik neće ubiti zbog kafira, kao i oni koji su pod ugovorom.A ko uvede nešto novo, pa to mu je protiv njega. A ko uvede nešto novo ili štiti novotara, na njega je Allahovo prokletstvo i prokletstvo meleka i čitavog naroda." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4530, i Nesai, 19/8)

O vladaru vjernika, ima li kod vas nešto napisano od Objave osim onoga što je u Allahovoj knjizi? Reče Ne, tako mi Onoga Koji daje da se zrno raspukne (u zemlji) i Koji je stvorio svako živo biće, ja to ne znam, samo imam dobro shvatanje Kurana, što ga Allah daje čovjeku i što je na ovon listu. Rekao je: A šta je na tom listu? Reče: Propisi o krvarini, o oslobođenju zarobljenika i da se nad muslimanom ne sprovodi ubistvo zbog ubistva nemuslimana."(Hadis bilježe Buhari, 3047, Tirmizi, 1412, i Nesai, 23-24/8)

Ko ubije svoga roba, i mi ćemo njega (na osnovu odmazde) ubiti, a ko unakazi svoga roba, i mi ćemo njega unakaziti." (Hadis bilježe autori Sunena)