Buharija

Pričao nam je Hasan b. Rebi, njemu Ebu-Ahves, prenoseći od Ameša, a on od Zejda b. Vehba da je kazivao:

"Rekao je Ebu-Zerr: Išao sam s Vjerovjesnikom, a.s, zemljištem s crnim kamenom (harrom) u Medini – a ispred nas je bilo brdo Uhud – pa mi reče: Ebu-Zerre! – Odazivam ti se, Allahov Poslaniče!, rekoh, a on reče: Da imam zlata koliko je brdo Uhud, ne bi me radovalo da prođe treća noć, a da od toga imam i jedan dinar – osim da nešto ostavim za (izmirenje) dug(a) – koji nisam podijelio među Allahovim robovima ovako, ovako i ovako, pokazavši desno, lijevo i iza sebe. Nastavio je potom ići i rekao: Doista će oni koji imaju mnogo imetka imati malo nagrade na Sudnjem danu, osim onoga koji dijeli ovako, ovako i ovako – desno, lijevo i iza sebe – a malo je takvih. Onda mi je rekao: Ostani na svome mjestu, Ebu-Zerre, i ne miči se dok se ja ne vratim!
Uputio se kroz tamnu noć dok nije iščezao. Čuo sam neki glas i uplašio se da se nije neko ispriječio Vjerovjesniku, a.s., pa sam htio otići kod njega, ali se sjetih njegovih riječi: Ne miči se dok se ne vratim!, te se nisam micao dok se nije vratio. Kada je došao, rekoh: Allahov Poslaniče, čuo sam neki glas, pa sam se uplašio, spomenuvši mu sve. A jesi li ga čuo?, upita me on, a ja odgovorih: Da. – To je Džibril, reče on, koji mi je došao i rekao: Ko umre iz tvoga ummeta, a ništa ne pridruži Allahu, ući će u Džennet! – Pa i ako blud učini i ukrade?!, rekoh. Pa i ako blud učini i ukrade!, reče on."