Buharija | 2217

HADIS

Ebu Hurejra prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi:

Ibrahim, a.s., nije nikada slagao osim u tri situacije. Dva puta radi Allaha, a to je bilo kad je rekao: Ja sam bolestan (Es-Saffat, 89) i: To je učinio ovaj najveći od njih (El-Enbija, 63), i jednom radi Sare. Naime, on je krenuo u zemlju jednog silnika, a s njim je bila i Sara, koja je bila jedna od najljepših žena. Rekao joj je: Ovaj silnik, ako sazna da si moja žena preotet će mi te. Zato, ako te bude pitao, reci mu da si mi sestra, jer ti si zaista moja sestra u islamu. Ja ne znam da je na Zemlji danas iko musliman osim mene i tebe. I kad je ušao u zemlju tog silnika, vidio ju je jedan nasilnik, koji je otišao vladaru i rekao mu: U tvoju zemlju došla je jedna žena, kojoj dolikuje samo da bude tvoja! Silnik ga posla da mu je dovedu, i on je dovede. A Ibrahim, a.s., počeo je da klanja. Kad je ona ušla (kod silnika), on nije mogao svoju ruke pružiti k njoj; ruka mu se naglo ukočila. Rekao joj je: Zamoli Allaha da oslobodi moju ruku, neću ti nauditi. Ona je to učinila, ali silnik je ponovo pružio ruku, pa mu se ruka još više ukočila. Ponovo joj je rekao isto, što je ona i učinila. Međutim, on je ponovo pružio ruku prema njoj, i ruka mu se još više ukočila. On onda reče: Zamoli Allaha da oslobodi moju ruku, Allah je svjedok da ti više neću nauditi. Ona je opet to učinila, i sada se njegova ruka vrati u normalno stanje. Zatim on zovnu onoga koji ju je doveo i reče mu: Ti si mi doveo šejtana, a ne ženu! Izvedi je iz moje zemlje i daj joj Hadžeru! Kad je ona krenula, vidio ju je Ibrahim, koji je bio upravo završio namaz, te ju je upitao: Šta se desilo? Dobro, Allah je uklonio ruku grešnika i podario mi sluškinju!" Ebu Hurejra veli: To je vaša majka, potomci Maus-sema!"4 (Hadis bilježe: Buhari, 2217, Muslim, 2371, Ebu Davud, 2212, i Tirmizi, 3166.)

ARAPSKI

أبو هريرة رفعه: "لم يكذب إبراهيم عليه السلام قطُّ إلا ثلاث كذبات، ثنتين في ذات الله، قوله إني سقيمٌ، وقوله بل فعله كبيرهم هذا وواحدة في شأن سارة، فإنه قدم أرض جبار ومعه سارة، وكانت أحسن الناس، فقال لها: إن هذا الجبار، إن يعلم أنك امرأتي يغلبني عليك، فإذا سألك فأخبريه أنك أختي، فإنك أختي في الإسلام، فإني لا أعلم في الأرض مسلمًا غيري وغيرك، فلما دخل أرضه رآها بعض أهل الجبار، أتاه فقال له: لقد قدم أرضك امرأة لا ينبغي لها أن تكون إلا لك، فأرسل إليها، فأتى بها، وقام إبراهيم إلى الصلاة، فلما دخلت عليه لم يتمالك أن بسط يده إليها، فقبضت يده قبضةً شديدةً، فقال لها: ادعى الله أن يطلق يدي ولا أضرك، ففعلت، فعاد، فقبضت أشد من القبضة الأولى، فقال: لها مثل ذلك، ففعلت، فعاد، فقبضت أشد من القبضتين الأوليين، فقال: ادعي الله أن يطلق يدي، فلك الله أن لا أضرك، ففعلت، وأطلقت يده، ودعها الذي جاء بها، فقال له: إنك إنما جئتني بشيطانٍ، ولم تأتني بإنسانٍ، فأخرجها من أرضي وأعطها هاجر، فأقبلت تمشي، فلما رآها إبراهيم انصرف، فقال لها: مهيم؟ فقالت: خيرًا كفى الله يد الفاجر، وأخدم خادمنًا، قال أبو هريرة: فتلك أمكم يا بني ماء السماء