Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. "Nema grijeha onaj koji dženazu klanja u džamiji."

"Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je klanjao dženaze-namaz dvojici Bejdainih sinova, Suhejlu i njegovom bratu, u džamiji."

"Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u džamiji klanjao dženazu Suhejlu b. Bejdau."

"Pitali smo našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., u vezi idenja sa dženazom, pa je rekao: "Idite žurno, bez kaskanja. Ako je osoba bila dobra - njoj se žuri, ako je bila loša - daleko nek su stanovnici Džehennema. Dženaza se prati, a ne ide se ispred nje. Nema potpune nagrade onaj koji ide ispred nje." Ebu Davud kaže: "On je slab, tj. Jahja b. Abdullah, odnosno Jahja b. el-Džabir. On je iz Kufe, dok je Ebu Madžide iz Basre. Ebu Madžide je nepoznat prenosilac."

Ebu Bekr je njih potjerao mazgu i zamahmuo bičem.

"Bio sam na dženazi Osmana b. Ebul- Asa. Išli smo polako pješke. Sreo nas je Ehu Bekr koji podiže bič i reče: 'Mi smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., išli žurno.'"

Kazao je Vjerovjesnik s.a.v.s. "Požurite sa dženazom, ako je (umrla osoba bila) dobra, (što prije je) primaknite dobru. A ako je bila loša (požurite da to zlo što prije) spustite sa vaših ramena."

"Mislim da me je obavijestila Zijadova porodica da ga je on vezao za Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je kazao: 'Konjanik će ići iza dženaze, dok će pješak ići i iza, i ispred nje, i s njene lijeve, i sa desne strane, i to tik uz nju. Pobačenom djetetu će se klanjati dženaza, a za njegove roditelje će se moliti oprost i milost."'

"Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ehu Bekra i Omera kako idu ispred dženaze."

"Vjerovjesnik, s.a.v.s., je klanjao dženazu Ibnud-Dahdahu, a i mi smo bili prisutni. Pošto je završio (sa ukopom), doveden mu je konj pripremljen za jahanje, te ga je uzjahao. Kaskao je na njemu, a mi smo (žurno) išli pored njega."

"Vjerovjesniku, s.a.v.s., je, dok je išao za dženazom, dovedena životinja, pa je odbio da je uzjaše. Pošto je završeno (sa ukopom umrlog) ponovo mu je dovedena životinja i on je uzjahao. Upitan o tome, rekao je: 'Meleki su (za dženazom) išli pješke, pa kako da ja jašem a oni da idu pješke.
Pošto su otišli, ja sam uzjahao."'

"Jednom prilikom smo bili sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kada pored nas naiđe dženaza. (Ugledavši je) on ustade. Priđosmo da je ponesemo i vidjesmo da je jevrejska sahrana. Rekosmo: 'Allahov Poslaniče, ovo je jevrejska sahrana.', a on kaza: #39;Smrt je strašna, zato kada ugledate dženazu, ustanite."'

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. "Kada budete pratili dženazu, ne sjedajte dok se mejt ne spusti." Ebu Davud kaže: ";Ovaj hadis je prenio Es-Sevri od Suhejla, on od svoga oca, a on od Ehu Hurejrea, koji je kazao: '... dok se ne spusti na zemlju.' A prenio ga je i Ehu Muavija od Suhejla, koji je kazao: '... dok se ne spusti u kabur."' Ebu Davud kaže: "Sufjan je bolje pamtio od Ebu Muavije."

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. "Kada ugledate dženazu, ustanite pred njom, i ostanite tako sve dok ona ne prođe ili se ne spusti."

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. "Neka se dženaza ne ispraća naricanjem i vatrom."
Ebu Davud kaže: "Harun je dodao: ' ... i neka se ne ide ispred nje (s tim stvarima)."'

"Nijedan musliman neće umrijeti, a da mu dženazu klanja četrdeset muslimana koji Allahu širk ne čine i za njega se iskreno mole, a da im Allah neće primiti zauzimanje za njega."

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. "Kom god umrlom dženazu klanja tri safa muslimana, zaslužio je (da uđe u Džennet)." Malik je prakticirao da ljude, ukoliko bi ih bilo malo na dženazi, u skladu sa hadisom, poreda u tri safa.

"Naše poginule na Uhudu bili smo ponijeli da ih (u Medini) pokopamo, pa je došao
Vjerovjesnikov, s.a.v.s., telal i uzviknuo: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., vam naređuje da poginule pokopate na mjestu njihove pogibije.' Te smo ih vratili."

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ne grdite (ne psujte) mrtve muslimane, jer su oni našli ono što su sebi pripremili."

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pokraj dva groba i rekao: Ova dvojica se muče, ali ne zbog nečeg teškog za ostaviti. Da, rekao je potom, što se tiče jednog od njih, on je bio uporan na prenošenju klevete, a drugi se nije čuvao (zastirao) od svoje mokraće. Potom je", kaže Ibni-Abbas, "uzeo sirovo drvo (granu), slomio ga na dva komada i usadio pojedinačno u svaki grob, rekavši: Olakšavat će im mučenje sve dok se ne osuše."